ISTANBULSKA konvencija danas stupa na snagu u Hrvatskoj.

O ovom dokumentu, punog imena Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, proteklih mjeseci se svašta moglo čuti i vidjeti. Nebulozne izjave pojedinih političara, višesatne rasprave u saboru, prosvjedi diljem zemlje, skupljanje potpisa za referendum protiv Konvencije, propaganda Katoličke crkve i klerikalnih udruga zamaglile su pravu svrhu ovog dokumenta o zaštiti žena. 

Konvencija donosi najdetaljniji pravni okvir za borbu protiv nasilja nad ženama i u obitelji. Ona obvezuje sve države koje su je ratificirale da žrtvama pomognu pri oporavku, osiguraju im pravno i psihološko savjetovanje, da se ubrzaju otvaranja skloništa za žene i djecu te im se omogući financijska pomoć, kao i pomoć pri pronalasku mjesta za stanovanje i zapošljavanje.

U izradi Konvencije, koju je tek prije nekoliko mjeseci ratificirao sabor, sudjelovali su međunarodni stručnjaci, kao i stručnjaci iz Hrvatske.

Međunarodna definicija nasilja u obitelji

Rad na Konvenciji započeo je 2008. godine, a prihvaćena je u Istanbulu 2011. Stupila je na snagu 1. kolovoza 2014., nakon što ju je ratificiralo deset država članica Vijeća Europe. Do danas je Konvenciju ratificiralo 28 država članica Vijeća Europe. Hrvatska je Konvenciju potpisala 22. siječnja 2013., a Europska unija 13. lipnja 2017.

Ona se odnosi na čitav niz nasilnih i traumatizirajućih djela, čije su žrtve u velikoj većini žene. Ta djela obuhvaćaju psihičko nasilje, uhođenje, tjelesno nasilje, seksualno nasilje uključujući silovanje, prisilni brak, sakaćenje ženskih spolnih organa, prisilni pobačaj, prisilnu sterilizaciju i seksualno uznemiravanje.

Također, prvi put donosi međunarodnu definiciju nasilja u obitelji. Prema Konvenciji, nasilje u obitelji označava sva djela tjelesnog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja koja se događaju u obitelji, kućanstvu, između bivših ili sadašnjih bračnih drugova ili partnera, neovisno o tome dijeli li počinitelj ili je dijelio prebivalište sa žrtvom.

Što Konvencija donosi u Hrvatskoj?

Kako stoji na stranicama Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, u Hrvatskoj se 90 % sveg nasilja nad ženama i u obitelji kvalificira kao prekršajno djelo. Konvencija poziva na ozbiljno sankcioniranje takvih djela, što znači i njihovo kategoriziranje unutar Kaznenoga zakona. Države koje ratificiraju Konvenciju obvezuju se, između ostaloga, poduzeti konkretne mjere kako bi ojačale:

a) prevenciju od nasilja u obitelji i prema ženama na način da provode medijske kampanje protiv nasilja, osiguraju usavršavanje stručnih osoba, podupiru suradnju s privatnim sektorom i nevladinim udrugama kako bi se poticalo uzajamno poštovanje među spolovima

b) prevenciju i zaštitu žrtve uz učinkovitije centre za potporu i savjetovanje žrtava nasilja, 24-satne telefonske linije, medicinske i forenzičke stručne timove, sigurne kuće te veće policijske ovlasti u postupanju prema počinitelju

c) progon počinitelja – Konvencija predviđa da se istrage i sudski postupci u vezi sa svim oblicima nasilja provode bez nepotrebnih odgađanja i uz puno uvažavanje prava žrtve.

Ne uvodi rodnu ideologiju, ne sadrži ni riječi o rodnoj ideologiji, ne zahtijeva promicanje tzv. rodne ideologije u nastavnim programima, ne zahtijeva pravno priznanje tzv. trećeg spola, ne zahtijeva promjenu ustavne definicije braka, ne promiče pobačaj, a ratifikacijom Konvencije Hrvatska neće prvi put u svom zakonodavstvu, uz "spol", uvesti pojam "rodni identitet". Pojmovi rodni "rodni identitet", "rodno izražavanje" ili "rodni stereotipi" spominju se u najmanje 19 važećih hrvatskih zakona i drugih dokumenata (nacionalni programi, strategije i planovi), i to već od 2003. godine.

U tekstu Konvencije, pojam "rodni identitet" pojavljuje se samo na jednome mjestu, prilikom nabrajanja osnova po kojima je zabranjena diskriminacija.

Laži o Istanbulskoj konvenciji

Prije nego što je sabor izglasao ratifikaciju Istanbulske konvencije, pojavile su se brojne laži, a najpoznatija i najčešće ponavljana je ona o "rodnoj ideologiji".

Konvencija neće uvesti "rodnu ideologiju", što god paranoična desnica zamišljala da "rodna ideologija" jest. Taj pojam su prije nekoliko godina stvorile Katolička crkva i njoj bliske udruge diljem svijeta - od Meksika do Hrvatske - kako bi ga koristile u kampanjama protiv prava žena i LGBT ljudi, a namjerno je nejasan kako bi se sve i svašta moglo proglašavati "rodnom ideologijom", pa se tako u Hrvatskoj sada ponavlja da sama činjenica spominjanja riječi "rod" u Istanbulskoj konvenciji ukazuje da ona promovira "rodnu ideologiju". 

No nedavno se u službenom očitovanju o tome oglasilo i Vijeće Europe koje stoji iza Istanbulske konvencije i jasno istaknulo da u tom tekstu nema "rodne ideologije". Iz Vijeća Europe su još dodali da ratifikacija IK ne znači da se u državama koje su je ratificirale mora priznati treći spol ili da ona predviđa uvođenje bračne ravnopravnosti za istospolne parove. Dakle, institucija koja stoji iz IK izrijekom je demantirala neke od uobičajenih tvrdnji protivnika IK u Hrvatskoj.

Laž o troškovima i suverenitetu

Uz laži o rodnoj ideologiji, redovito se ponavlja izmišljotina o milijardu kuna troškova provedbe Konvencije. Tu je brojku u javni prostor lansirala HDZ-ova eurozastupnica Dubravka Šuica nedavno u Otvorenom. Riječ je o posve neutemeljenom iznosu koji je, da stvar bude luđa, počela javno širiti političarka koja se zalaže za ratifikaciju IK te je tako dala oružja protivnicima IK da se pozivaju na njene izjave kao relevantne.

Iz ministarstva Nade Murganić su pojasnili kako će se za implementaciju odredbi iz IK u 2018. i 2019. godini potrošiti 141 milijun kuna. To je godišnje oko 69 milijuna kuna, od kojih značajan dio odlazi na gradnju skloništa za žene žrtve nasilja što je manje nego što vlada troši na kupovinu novog voznog parka.

Nadalje, česte laži koje su se ponavljale uz uvođenje Istanbulske konvencije su one da je hrvatski suverenitet ugrožen ratifikacijom te da će od uvođenja profitirati samo lijevo-liberalne udruge. U usporedbi s onim što za suverenitet države znači članstvo u EU-u i NATO-u, Istanbulska konvencija je neusporedivo manja “prijetnja".

Što se tiče profitiranja lijevo-liberalnih udruga, u Hrvatskoj trenutno ima 19 skloništa za žene, koja nisu zemljopisno ravnomjerno raspoređena po državi, a niti imaju sveukupno ni približno dovoljno kapaciteta. Tih 19 skloništa vode ženske udruge, Katolička crkva i lokalne zajednice.