KADA u Siriji završi slavlje zbog pada zločinačkog Asadovog režima, zemlja će se suočiti s teškim pitanjima o svojoj budućnosti. Sirija je na povijesnoj prekretnici, ali smjer kojim će krenuti itekako je neizvjestan.

Šansa za demokratsku tranziciju?

Vođa glavne pobunjeničke skupine Hayat Tahrir al-Šam (HTS), Abu Mohammed Al-Jawlani, obećao je da će Siriju usmjeriti prema pluralističnijoj i demokratskijoj budućnosti. Ovaj optimizam podržavaju UN i međunarodna zajednica, ali skeptici podsjećaju na nasilnu prošlost HTS-a, organizacije koju su UN i nekoliko država proglasili terorističkom.

Optužbe za kršenje ljudskih prava prate ovu skupinu, a njezini bivši odnosi s Al-Kaidom izazivaju zabrinutost. Istovremeno, Al-Kaida već potiče i poziva pobunjenike na neprijateljstvo prema "Židovima i križarima", izraz kojim opisuju sve kršćane, što dodatno povećava strah među manjinskim zajednicama u Siriji, piše BBC.

Sirija je zemlja s brojnim etničkim i vjerskim manjinama, uključujući Alavite, kršćane i Kurde, koji imaju razloga strahovati od vlasti sunitskih islamističkih pobunjenika. Povijesne napetosti između vjerskih skupina i dugogodišnja represija Assadovog režima ostavili su duboke podjele koje bi mogle dodatno zakomplicirati tranziciju.

Rizik od pada u kaos

Iako postoje ohrabrujući znakovi da bi se tranzicija vlasti mogla odvijati relativno mirno, postoji ozbiljan rizik da bi Sirija mogla krenuti putem Libije, ali i svoje bliske prošlosti nakon 2011., odnosno upasti u kaos sukoba između više oružanih frakcija. Pitanje je ima li HTS snagu, čak i da ispuni svoja demokratska obećanja, da zadrži kontrolu nad većim dijelom Sirije i osigura stabilnost zemlje.

Sudbina Sirije ovisi o sposobnosti nove vlasti da osigura stabilnost, zaštiti prava manjina i izbjegne povratak u nasilje. Ako tranzicija propadne, zemlja bi mogla opet upasti u dugotrajni sukob bez kontrole, s razarajućim posljedicama za regiju.

Dok međunarodna zajednica pomno prati razvoj situacije, budućnost Sirije ostaje neizvjesna, balansirajući između potencijalne demokratske obnove i ponovnog pada u kaos.

Asada napustili Iran i Rusija

Nedostatak podrške Asadovih saveznika, uključujući Rusiju i Iran, ostavio je sirijske snage nesposobnima zaustaviti napredovanje pobunjenika, a neke su se jedinice povukle bez otpora.

Pobunjenici su unutar nekoliko dana zauzeli ključne gradove Alep, Hamu i Homs, a zatim su prodrli u Damask. Dok mnogi slave kraj Assadove vladavine, pitanje što slijedi ostaje otvoreno.

HTS, koji je vodio ovu pobunu, pokušava se predstaviti kao legitimna snaga, ali mnogi nisu uvjereni u njihove namjere i strahuju od moguće islamističke dominacije.