Foto: Drago Sopta/Cropix

DAVID ŠAIN (Osijek, 24 godine), Damir Martin (Vukovar, 24), te Martin i Valent Sinković (23, Zagreb) ispunili su zapovijed svog ministra Ante Kotromanovića i iz Londona se vraćaju s medaljom.

Hrvatski četverac osvojio srebro: Očekivali smo zlato, ali i ovo je strašan rezultat

Srebrni veslači su naime, zaposleni u Ministarstvu obrane, a vojskovođa Kotromanović im je na prijemu prije Igara, na kojem su se pojavili u odorama Hrvatske vojske, naredio da se sa OI vrate s medaljom.

Naređenje je izvršeno, ali umjesto graha i kompota od breskve, "galijote" s medaljama čekaju ipak malo konkretnije nagrade. Oni naravno nisu obični vojnici, nego im je Hrvatska "izmislila" zaposlenje u državnoj službi, kako to rade i ostale zemlje sa svojim zaslužnim sportašima.

Zaslužili su i novčane nagrade, koje prema prijedlogu Jovanovićevog ministarstva za ekipno olimpijsko srebro iznose po 60 tisuća kuna, a isti iznos dobit će i njihov trener Nikola Bralić.

Hrvatska im daje odoru i 60 tisuća kuna, a sponzori ništa, jer ih nemaju!

Međutim, od jednokratnih nagrada se ne živi, kao ni od sponzora. Srebrni olimpijci, svjetski prvaci i dvostruki pobjednici svjetskog kupa, nemaju nijednog mecenu!

Država na njih godišnje izdvaja ukupno milijun kuna, što su za hrvatske uvjete više nego dobra primanja. Međutim, 20-ak tisuća kuna koje oni mjesečno uprihode, ne mogu se ni uspoređivati s primjerice Dinamovim zvjezdicama. Da ne spominjemo sve one islužene halfove ili centarfore što zabijaju samo u pretkolima. Njihove godišnje gaže duplo su veće od onih što za isto razdoblje zarade oba Sinkovića, Šain i Martin zajedno.

U sportu koji imperativno traži mukotrpan rad i disciplinu, a nudi samo "znoj i suze", ono što članovi našeg četverca postižu s obzirom na to koliko se za njih logistički i materijalno izdvaja, čista je senzacija.

Posebno u usporedbi s Nijemcima, koji su osvojili zlato u utrci što je maloprije završila. Pregledom njihovih medija koji slave pobjedu ispred favoriziranih Hrvata, vidimo da njemačku posadu opslužuje brojniji stožer od onog što se tiskao oko Bilićeve reprezentativne klupe, dok je naša četvorka sretna kada se pored njih zadesi doktor ili fizioterapeut.

Zagreb Dinamo obasipa desecima milijuna, a veslači u pet godina ne dobiju ni za "pola Calella"

Gornju paralelu između "siromašnih", svjetski uspješnih veslača i preplaćenih nogometaša koji srećom prolaze moldavske gigante, ne povlačimo da bi nemaštovito i jeftino poentirali na "maćehinskom odnosu" prema "malim sportovima".

To je ne samo nepravedna, nego i zabrinjavajuća činjenica na koju stalno treba ukazivati, prije svega brojnim zagrebačkim poreznim i prireznim obveznicima: Trebaju znati da Zagrebački športski savez preko 130 milijuna godišnje izdvaja za "vrhunski" sport, dakle Dinamo, koji je prošle godine ušao ne samo u Ligu prvaka, nego i u povijest, kao najlošiji klub koji je sudjelovao u tom natjecanju ili Cibonu, koja je zadnji europski relevantan rezultat imala prije 15-ak godina.

S druge strane, iznos koji Zagreb, kao glavni i najbogatiji grad izdvaja za sve "bazne" sportove, ne prelazi dva milijuna kuna! Napominjemo da iz jednog od tih obespravljenih saveza i sportova, potiču i veslači, kojih će nam biti puna usta do sutra, kada ćemo opet nestrpljivo čekati gostovanje Sheriffa na rupi bez dna koja se "sanira" stotinama naših milijuna.