DINAMO je na Maksimiru odigrao susret bez pogodaka protiv Celtica u šestom kolu grupne faze Lige prvaka. Time je došao do svog osmog boda, a taj učinak će mu, po svemu sudeći, biti nedovoljan za prolazak u nokaut fazu. To znači da će u utakmicama protiv Milana i Arsenala morati uzeti još najmanje bod, a vjerojatno i tri.

Nakon prvog poluvremena koje je BBC nazvao "najdosadnijim u povijesti nogometa", Dinamo je u drugom složio nekoliko šansi i bio je generalno bolja momčad. U kontekstu toga u kakvoj je formi došao škotski prvak te u kakvoj je situaciji Dinamo, puno više od toga se nije moglo ni trebalo očekivati.

Klasična Bjeličina formula učinila je opasnog protivnika bezopasnim

Nenad Bjelica je na vrlo sličan način postavio sve najjače Dinamove europske utakmice - protiv Monaca, Red Bull Salzburga i Celtica. Primarni cilj Dinama je ne primiti gol u prvom poluvremenu, maksimalno spustiti ritam utakmice i pokušati iskontrirati umrtvljenog suparnika.

Celtic nema pojedince svjetske klase, ali se već u prvih par napada vidjelo da se radi o vrhunski utreniranoj momčadi, koja već u otvaranju napada ima nekoliko rotacija kojima lomi suparnika, koja dolazi naprijed s puno igrača i koja generalno igra vrlo dopadljiv nogomet bez fiksiranih pozicija u napadu, daleko od starootočkog ideala napucavačkog nogometa.

Bjelica je sam priznao da je dio Celticove inicijative u prvom dijelu njegova greška. "Pogriješio sam u procjeni prvog poluvremena. Previše smo njihovog stopera puštali da nam unosi loptu, ali danas je on bio hrabriji nego na utakmicama koje smo analizirali", poručio je Bjelica.

Sama činjenica da je to bio jedini taktički detalj iz prvog poluvremena koji je analizirao govori o Dinamovim namjerama u tom dijelu utakmice. Nakon otprilike 20 minuta prvog dijela, Baturina je u fazi obrane gurnut u liniju s Kulenovićem i Dinamo se puno češće branio u plitkih 4-4-2 čime je otežao Celticu kontrolu ritma iz zadnje linije.

I u onom dijelu susreta u kojem je Celtic dominirao posjedom, škotski prvak nije uspijevao stvoriti razliku na terenu i kreirati konkretnu šansu. Riječ je o momčadi koja ove sezone ima 14 pobjeda i remi u 15 prvenstvenih utakmica i koja zabija tri gola po susretu.

Nije riječ samo o slaboj konkurenciji u ligi jer je Celtic ove godine u Ligi prvaka pobijedio Slovan s 5:1, Leipzig s 3:1 te je uzeo po bod Atalanti i Club Bruggeu. Ograničiti defenzivno takvu momčad na par izglednih situacija svjedoči o tome koliko je dobro momčad sprovela u djelo sve Bjeličine obrambene zahtjeve.

Važan dio odradili su krilni igrači. Dario Špikić i Marko Pjaca najprije su postavljanjem na linije dodavanja spriječili Celtic u namjeri da visoko postavljenim bekovima probija strane, a onda su po potrebi i odrađivali pravovremenu povratnu trku kojom su pomagali svojoj obrani. Djelomično je zbog toga patio ofenzivni učinak, ali prioriteti u ovoj utakmici su bili drugačiji.

U čemu je razlika između ove utakmice i onih protiv Monaca i Salzburga?

U drugom dijelu Dinamo se otvorio i malo je nedostajalo da uzme sva tri boda. Pjaca je imao lijepu šansu glavom, Kulenović na prvoj stativi nije uspio skrenuti centaršut iz odlične situacije, Baturina je imao dva udarca iz obećavajućih pozicija, a Mbuku je za milisekundu zakasnio na jedan odbijanac.

Kad se podvuče crta, Dinamo je imao 11 udaraca u odnosu na suparničkih sedam i "pobijedio" je 1:0 u velikim šansama. Priče o "prerezerviranom Dinamu koji nije nimalo riskirao" su čista naknadna pamet. U već opjevanoj utakmici protiv Monaca, Dinamo je imao četiri udarca na gol manje.

Ono što je tada imao su ofenzivci koji su svježiji i u boljoj formi te Baturinu i Sučića koji su individualnom kvalitetom stvorili dva gola prednosti. Za razliku od prije dva mjeseca, kada je Baturina asistencijom ili udarcem završavao prodore od 30 metara, jučer su te lopte išle Kulenoviću ili Pjaci iza leđa jer je najplemenitiji igrač Dinama premoren.

Priče o Bjeličinom kukavičluku su sulude. Bolje od ovog nitko nije mogao očekivati

Bjelica i stilom igre i načinom razmišljanja nosi titulu pragmatičnog trenera čiji je primarni instinkt zaustaviti protivnikove najjače strane. To mu donosi epohalne pohvale o taktičkoj genijalnosti kada takva ideja dovede do željenog rezultata. 

S druge strane, kada momčad neutralizira protivnika, ali ne stvori dovoljno šansi ili ih ne realizira, takav pristup se skoro bezuvjetno proglašava kukavičkim. Ono što je Dinamo odigrao je jako daleko od toga.

Dinamu fali pet nominalnih prvotimaca - Torrente, Mišić, Ademi, Sučić i Petković. Baturina je igrao poluzaliječen, Kulenović već dva mjeseca nosi sav teret minuta u napadu, Rog i Kačavenda još uvijek nisu u optimalnom ritmu utakmica, a na klupi je bilo čak pet juniora.

Od momčadi koja u SHNL-u nije pobijedila u zadnje četiri utakmice, koja za domaću pobjedu ne zna preko dva mjeseca i koja je u najlošijem momentu sezone, puno više se nije moglo ni očekivati. I takav Dinamo je, sa svim manama i problemima, bio jedan bolji udarac udaljen od prolaska u nokaut fazu Lige prvaka.

Za Plave je najvažnije to što su ostali živi. Ni Arsenal ni Milan nisu idealni klubovi za tražiti prolaz, ali bjeličanski organizirana momčad itekako može stvoriti probleme talijanskoj ekipi na Maksimiru.

Oba kluba do utakmica s Dinamom možda potvrde prolaz, utakmica s Dinamom i jednima i drugima upada u najgorem mogućem trenutku s obzirom na raspored u domaćem prvenstvu, a i prvaku Hrvatske će se vratiti nositelji. Sama činjenica da je u zadnja dva kola živ u Ligi prvaka i da mu šanse nisu domena SF-a jedan je od najboljih europskih rezultata u njegovoj povijesti.