BROJ mrtvih u Ukrajini dramatično se povećava, kažu nove procjene neimenovanih američkih dužnosnika. BBC-jev reporter Quentin Sommerville bio je na prvoj liniji bojišnice na istoku, gdje je tužan zadatak brojanja mrtvih postao svakodnevna stvarnost. Nepoznati vojnici leže nagomilani u maloj ciglenoj mrtvačnici, nedaleko od prve linije u Donjecku, gdje 26-godišnja Margo kaže da razgovara s mrtvima.

"Možda zvuči čudno... ali ja sam ta koja želi ispričati se za njihove smrti. Želim im nekako zahvaliti. Kao da mogu čuti, ali ne mogu odgovoriti", govori.

Službenih podataka nema, ali gubici su ogromni

Sjedi iza neurednog stola iza teških vrata mrtvačnice te drži olovku u ruci. Njen je posao bilježiti podatke o poginulima. Ukrajina ne daje službene brojke o svojim mrtvima - ukrajinske oružane snage ponovile su da su brojke o ratnim žrtvama državna tajna - ali Margo zna da su gubici ogromni.

Brojke ostaju tajne. Ali američki dužnosnici, citirani u New York Timesu, nedavno su naveli brojku od 70.000 mrtvih i čak 120.000 ozlijeđenih. To je zapanjujuća brojka, s obzirom na to da se procjenjuje da oružane snage broje samo pola milijuna. UN je zabilježio 9177 civilnih smrti do sada.

Na unutarnjoj strani Margoine desne ruke nalazi se mala tetovaža majke i djeteta, s datumom rođenja njenog sina. Nokti su joj uređeni u bojama ukrajinske zastave. Nosi crnu majicu s natpisom "JA SAM UKRAJINKA".

"Ne možeš se naviknuti na to"

"Najteže je kad vidiš mrtvog mladića koji nije ni navršio 20, 22 godine. I shvatiš da nisu umrli prirodnom smrću", kaže ona. "Ubijeni su. Ubijeni su za svoju zemlju. To je najbolnije. Ne možeš se naviknuti na to. Sada je došlo do točke gdje je riječ samo o tome da [pomognemo] dečkima da se vrate kući", govori.

Najteži dan njenog života, kaže, bio je kada su u mrtvačnicu donijeli njenog supruga na dan kada je umro. Dvadesettrogodišnji Andrej poginuo je u bitci 29. prosinca 2022. "Umro je braneći svoju domovinu", kaže ona. "Ali tada sam, po tko zna koji put, uvjerila sebe da bih trebala biti ovdje, trebala bih pomoći poginulima."

Posao ju je očvrsnuo i postala je kao čelik, kaže. I bez obzira na to koliko bilo bolno vidjeti tijela koja se donose u mrtvačnicu, kaže da nikada ne plače u javnosti: "Sve to držim u sebi do večeri, kada dođem kući. Nitko ne vidi moje suze."

Velik skok broja ubijenih može se objasniti protuofenzivom

Još u travnju procjene Pentagona ukazivale su na znatno manji broj ukrajinskih smrti, 17.500. Skok na više od 70.000 djelomično se može objasniti protuofenzivom na jugu. U početnim danima bilo je posebno teško ukrajinskoj pješadiji - "gore nego u Bahmutu", rekao je BBC-jevom novinaru jedan zapovjednik brigade koji se bori tamo. Taj grad u Donjecku je, podsjetimo, pao u ruske ruke u svibnju u jednoj od najkrvavijih bitaka rata do sada.

Ukrajina je sada promijenila taktiku, ali početak pokušaja probijanja ruskih obrambenih obrana u lipnju bio je skup, posebno za mlade, novoobučene vojnike. Umirali su "u desecima" svaki dan, rekao je jedan stariji narednik koji se borio oko donjeckog sela Velika Novosilka u lipnju.

U mrtvačnici, jednoj od nekoliko duž fronte, rade na identifikaciji nepoznatih vojnika koji dolaze izravno s bojišta.

Vreće za tijela iznose se van, jedna po jedna, i počinje potraga za tragovima. U prvoj vreći za tijela je truplo mladića, oči mu još uvijek otvorene, ruke pažljivo prekrižene preko krila. Lice mu je posječeno, a na nozi je rana. Izneseno je još jedno tijelo, prsti na desnoj ruci nedostaju, krv i blato s bojišta zaprljali su mu uniformu.

"Ovo je teško, ali potrebno"

Osoblje mrtvačnice pregledava im džepove, još uvijek pune svakodnevnih predmeta - ključeva, mobitela, novčanika s obiteljskim fotografijama. U smrti ti su predmeti tragovi koji bi mogli ponovno ujediniti neidentificirane s njihovim obiteljima.

Crnim markerom na drugoj vreći za tijela riječ "neidentificirano" precrtana je i zamijenjena muškim imenom i podacima o vojnoj jedinici. Stiže još vreće za tijela, ali ograničenja izvještavanja ne dopuštaju novinaru BBC-ja da objavi koliko.

Skupina vojnika, zapovjednika raznih činova, dolazi vojnim kamionetom i korača ispred mrtvačnice, pušeći cigarete. Pregledavaju jedno tijelo da vide je li vojnik iz njihove čete, satnije ili bataljuna. Izgleda da je ubijen u artiljerijskom napadu - dio mu glave nedostaje, a rane na tijelu su još gore kad ga okrenu.

"Ovo je teško. Neugodno. Ali potrebno je, dio našeg posla. Moramo im pružiti dostojan ispraćaj", kaže zamjenik zapovjednika bataljuna koji koristi nadimak Avocat.

Groblja pokazuju razmjere gubitaka

Još će vojnika iz njegove jedinice biti dovedeno da pomogne u identifikaciji tijela, kaže on. Stvarni razmjeri gubitaka očiti su na ukrajinskim grobljima.

Na kasnom popodnevnom suncu oko groblja Krasnopilske u Dnjepru glave suncokreta vise teške - počasna straža za svježe iskopane grobove koji se sve više šire prema periferiji.

Na jednom takvom grobu 31-godišnja Oksana plače sama. Gleda slike svog preminulog supruga Pavla. Bradati i snažni mlađi narednik bio je prvak u dizanju utega i osobni trener. Poginuo je tijekom prethodne ukrajinske protuofenzive, blizu grada Izjuma u studenom, kada je ruski helikopter ispalio projektil na njegov konvoj.

"Bio je oličenje ukrajinskog duha"

"Dragovoljno je otišao braniti našu zemlju", kaže Oksana. "Bio je ratnik u srcu - ljubitelj slobode. Bio je oličenje ukrajinskog duha." Trebalo je vremena da identificira Pavlovo tijelo. On je, kao i drugi s kojima je bio u vozilu, bio jako opečen. Na kraju je prepoznat po tetovaži.

Žuto-plave ukrajinske zastave vijore se iznad svakog groba na laganom vjetru. Ima ih stotine. Veliki val gubitaka svakodnevno preplavljuje istočna i južna bojišta, puneći groblja u gradovima i selima duž Ukrajine.

Oksanin suprug Pavlo poginuo je u prvoj protuofenzivi. Godinu i pol dana nakon početka ovog rata malo je obitelji koje nisu pogođene tugom. Ali ipak, čini se da nema popuštanja u volji za borbu. Ako išta, gubici su, zasad, ojačali odlučnost za pobjedu.

"To je moja dužnost"

Oksana i Pavlo sklopili su pakt da će se ona, ako on umre, pridružiti vojsci. Posljednja dva mjeseca služi u jedinici za zračno nadziranje dronovima, na periferiji Bahmuta.

Tjedan dana nakon susreta na groblju Oksana je u potpunom oklopu i kreće prema borbenoj poziciji u potrazi za ruskim protutenkovskim odredom koji cilja ukrajinske snage. Kad tamo stigne, zvuk artiljerije, gotovo isključivo odlazne vatre, zaglušujuć je.

Oksana se sada prijavila u vojsku. Reporter BBC-ja pita je zašto se izlaže opasnosti. To je njezina moralna dužnost, kaže ona, dok se igra srebrnim vjenčanim prstenom na desnoj ruci.

"Samo trebam nastaviti ono što je on započeo. Dakle, svi njegovi napori nisu bili uzaludni. Volontiranje i donacije su sve dobre, ali želim biti dio toga, dio naše buduće pobjede", govori.

Zašto su brojke ubijenih tajna?

Ukrajinska zamjenica ministra obrane Hana Maljar ranije je izdala izjavu, upozoravajući da će oni koji objavljuju brojke o žrtvama biti izloženi kaznenom progonu.

"Zašto su ti podaci tajna?" pitala je retorički. "Jer tijekom aktivne faze rata neprijatelj koristi broj mrtvih i ranjenih da izračuna naše vjerojatne daljnje akcije... Ako neprijatelj ima te informacije, počet će razumjeti neke od naših sljedećih koraka."

Teret rata teško pada borcima 68. brigade Jaeger, koji pokušavaju zaustaviti ruski napredak na istočnom frontu, blizu grada Kupjanska. 

Na temperaturama iznad 35 stupnjeva reporter BBC-ja potražio je sklonište pod kamuflažnom mrežom, koja štiti od podnevnog sunca i stalne opasnosti od ruskih dronova. Zamjenik zapovjednika bataljuna koji koristi nadimak Lermontov bio je u mračnom raspoloženju. Ispijajući svježe skuhanu kavu, predviđa dug rat.

"Rusi neće prestati, Zapad to ne razumije"

"Rusi neće prestati", rekao je pa dodao: "Ne možete pregovarati s njima. Zapad to ne razumije." Mladi vojnici koji su očekivali da će biti kod kuće za godinu dana sada shvaćaju da će biti duže odsutni, navodi.

On je veteran borbe u Donbasu, bori se protiv Rusije i njenih saveznika od 2014. Koliko dugo onda očekuje da će ovaj rat trajati? "Još 10 godina", odgovorio je.

Njegovo mračno raspoloženje bilo je razumljivo. 1. kolovoza glavni narednik brigade i još dva narednika poginuli su u ruskom minobacačkom napadu. "Bio je legenda", rekao je Lermontov. Automobil pokojnika bio je parkiran gdje ga je ostavio, nekoliko metara dalje. Osobne stvari još uvijek unutra.

"Nemam odgovor za majku poginulog vojnika"

Dok je razgovarao s novinarom, Lermontovljev telefon je zazvonio. Bila je to majka vojnika ubijenog tjedan dana ranije. Htjela je znati zašto se mladiće s puškama šalje u napad na ruske rovove ako je Ukrajini poklonjeno toliko modernog zapadnog oružja.

Ali na ovom dijelu bojišnice duge oko 1000 kilometara, mnoge brigade nemaju najnovija oklopna vozila ili topove dugog dometa. Stvarnost je da u mnogim rovovima ukrajinski vojnici moraju improvizirati. "Nemam odgovor za nju, ona ne razumije... nemamo sve", rekao je.

Na ceremoniji dodjele medalja, u vrtu kuće koja služi kao baza postrojbe, novinar je upoznao zapovjednika brigade, pukovnika Oleksija. Upravo se vratio s pogreba glavnog narednika.

"Imali smo dva velika napada na Ruse. Mislim da smo bili vrlo uspješni, pronašli smo oko 35 tijela. Dakle, mislim da smo u osnovi uništili jednu postrojbu", rekao je.

"Samo tražim oprost od obitelji poginulih"

Sveukupno, ruski gubici su znatno veći, oko 120.000 mrtvih, prema najnovijim američkim procjenama. Ali i ruska vojska te populacija su znatno veće. Ukrajinski vojnici na prvoj liniji kažu da se čini da je Rusija sposobna apsorbirati bol bez granica.

Novinar je pitao pukovnika Oleksija što kaže obiteljima poginulih.

"Samo tražim oprost što nisam pružio dovoljno sigurnosti. Možda sam bio loš vođa, loše planirao. I zahvaljujem im na onome što su dali za ovu borbu", glasi odgovor.