ZA MJESTAŠCE Bahmut od sedamdesetak tisuća stanovnika na istoku Ukrajine prije ovog rata je jedva tko čuo. No borbe za ovaj gradić u Donbasu traju još od konca prošlog ljeta, uz goleme gubitke. Koliko točno poginulih ima? Teško je oko tog vjerovati bilo kojoj strani u sukobu, ali svakako se već radi o desecima tisuća žrtava.

Ruska strana i plaćenici skupine Wagner uvijek iznova tvrde kako je grad osvojen, kao što se čulo početkom ovog tjedna, ali to se isto tako redovito pokaže kao neistina. Pomaci na bojišnici su već mjesecima minimalni, a često su tek razmjerno kratkotrajni, piše Deutsche Welle.

Ruske snage gotovo svim silama pokušavaju opkoliti branitelje Bahmuta. Pokazalo se da je ipak točna tvrdnja zapovjednika skupine Wagner Jevgenija Prigožina izrečena početkom siječnja kako je osvojen Soledar, mjestašce u blizini Bahmuta. No i zapadne obavještajne službe tvrde kako su ruske snage bile već na nekoliko stotina metara od glavne prometnice preko koje stiže opskrba branitelja Bahmuta, ali da su one otjerane, a prometnica opet razmjerno sigurna.

"Lakše", ali ne i "lagano"

Od početka ove bitke se uvijek iznova postavlja pitanje je li Bahmut vrijedan tolikih žrtava. Civila u Bahmutu ima još možda tek nekoliko tisuća, cijelo mjesto je praktično ruševina. Ono doduše leži na prometnici E40, koja vodi od Harkiva sve do ruskog Rostova na Donu, i kad bi ono palo, ruske snage bi lakše mogle prodrijeti do zapadnijih ukrajinskih gradova kao što su Slovjansk ili Kramatorsk, važno industrijsko i upravno središte područja Donjecka.

No tu treba staviti naglasak na "lakše", a ne na "lagano" osvajanje ukrajinskih područja. U svim ovim mjesecima borbi su goleme ruske snage koje su poslane na to područje prodrle jedva dvadesetak kilometara uz, procjena je britanskog ministarstva obrane, preko 20 tisuća poginulih vojnika samo u borbi za Bahmut. Usporedbe radi, SAD je za vrijeme cijelog rata u Vijetnamu izgubio 58 tisuća vojnika, a u devet godina rata SSSR-a u Afganistanu je ondje poginulo vjerojatno negdje oko 26 tisuća sovjetskih vojnika. Bivši ruski predsjednik Medvedev je nedavno izjavio kako će, "ako treba, ruski vojnici ići i do Kijeva ili čak Lavova", ali to sasvim sigurno neće ići kako si možda zamišljaju u Kremlju.

Je li cijena za Bahmut previsoka?

S druge strane, neki se ne samo "generali s kauča" nego i vojni stručnjaci pitaju je li i Ukrajini mudro ustrajati u obrani Bahmuta i ondje gubiti vojnike koji će joj trebati za protunapad na drugim dijelovima bojišnice. Ona je, čak i kad se ne računa bojišnica preko goleme rijeke Dnjepar, duga preko 600 kilometara. Vojni povjesničar Roman Ponomarenko smatra: "Ako jednostavno predamo Bahmut i povučemo naše vojnike i opremu, ništa loše se neće dogoditi. Ali ako se zatvori obruč, izgubit ćemo i ljude i opremu."

Ralph Thiele, bivši vojni stručnjak u NATO-u, također procjenjuje kako su šanse Ukrajinaca da zadrže Bahmut "malene". Tu se radi ipak i o broju vojnika i o logistici dostave streljiva jedne i druge strane, a tu stvari ne izgledaju dobro za ukrajinsku stranu.

Usprkos tome, ukrajinski predsjednik Zelenski je već više puta objavio kako će se "Bahmut držati" i kako će se borbe nastaviti usprkos svim gubicima. Bahmut jest već postao simbol ukrajinske obrane od ruskog napada, makar on nije jedino bojište u ovom ratu. Odnedavno ruske snage pokušavaju prodrijeti u Avdivku, mjestašce nekih četrdesetak kilometara južno od Bahmuta, ali ruske snage i ondje imaju velike gubitke. Zapadne službe javljaju kako je i ondje ruska 10. oklopna brigada pretrpjela velike gubitke i u opremi i u ljudima, ali proboj nije uspio.

Rezultati se itekako vide

Bez obzira na to što mislili stratezi s prstom na karti, branitelji Bahmuta, makar pod neprestanom paljbom naizgled nepresušne zalihe ruskog topništva, drže položaje i nanose goleme gubitke svakom pokušaju napada. Također po procjeni britanskog ministarstva obrane, bitka za Bahmut je zapravo dobivena već i činjenicom što je "zimska ofenziva" ruske vojske praktično propala.

11. siječnja je zapovijedanje ruskim jedinicama preuzeo osobno zapovjednik glavnog stožera ruske vojske, general Gerasimov, i u ova četiri mjeseca definitivno nije Kremlju bio u stanju pokazati neke rezultate kojima bi Putin mogao biti zadovoljan. Zapadne stručnjake ne bi začudila njegova skora smjena, ali još je veći problem što i od pričuvnih jedinica koje su u vojnu službu pozvane prošlog ljeta i jeseni nije ostalo mnogo. I to ne samo od protivničke paljbe,nego nije ni malo žrtava alkohola i udesa, čak i smrzavanja.

Opet se u Moskvi čuje o pozivu 400.000 "dragovoljaca" u ovoj borbi protiv Ukrajinaca, a čuje se čak i najave da nekako treba naći nadomjestak plaćeničkoj skupini Wagner, makar u Rusiji nema organizacije niti približne njenoj veličini i borbenoj spremnosti. U Bahmutu ni ta skupina očito nije postigla mnogo, ali je podigla previše prašine kritikama vojnog zapovjedništva i strategije Rusije u ovom ratnom sukobu.