BORIS Nikolajevič Jeljcin bio je prvi predsjednik Ruske Federacije, koji je tu funkciju obnašao od 1991. do 1999. godine. Jeljcin je bio ključna figura u prijelazu Rusije iz sovjetskog jednopartijskog sustava u demokratskiji politički okvir i tržišno gospodarstvo. Njegova vladavina obilježena je turbulentnim razdobljem političkih i ekonomskih reformi, ali i kaotičnom tranzicijom koja je Rusiju dovela u tešku političku, ekonomsku i društvenu krizu.

Stanje Rusije tijekom Jeljcinove vladavine

Nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine, Rusija se suočila s dubokom recesijom, hiper inflacijom i visokom nezaposlenošću. Privatizacija državne imovine tijekom 1990-ih, koju je Jeljcin provodio kako bi ubrzao prijelaz na tržišno gospodarstvo, često je bila neregularna i rezultirala je koncentracijom bogatstva u rukama malog broja oligarha. Ovo je povećalo društvenu nejednakost i izazvalo nezadovoljstvo javnosti.

Politička scena također je bila nestabilna. Sukobi između Jeljcina i parlamenta kulminirali su ustavnom krizom 1993. godine, koja je završila nasilnim obračunom, uključujući tenkovsku intervenciju na zgradu parlamenta. Iako je Jeljcin preživio političke izazove, njegova popularnost je značajno opala zbog ekonomskih problema, korupcije i slabog odgovora na brojne društvene probleme.

Alkoholizam i afere

Boris Jeljcin bio je kontroverzna figura, a njegovu vladavinu obilježile su brojne afere i osobni poroci koji su dodatno narušavali njegov ugled. Jedan od najpoznatijih Jeljcinovih poroka bio je alkoholizam, koji je često dolazio u fokus javnosti.

Postoje brojne anegdote o njegovom neprimjerenom ponašanju u alkoholiziranom stanju, uključujući nespretne izjave i bizarnu epizodu kada je u pijanstvu pokušao dirigirati orkestrom tijekom službenog posjeta Njemačkoj.

Pijan u donjem rublju šetao ulicama Washingtona i tražio pizzu

Možda najbizarniji incident povezan s alkoholom dogodio se kada je Jeljcin, potpuno pijan, izašao na ulicu u donjem rublju kako bi nabavio pizzu.

Taj se događaj zbio tijekom njihovog prvog susreta u Washingtonu, u rujnu 1994. godine. Iako su mediji povremeno izvještavali o tom incidentu, široj javnosti on je postao poznat tek 2009. godine, kada je Taylor Branch objavio svoju knjigu The Clinton Tapes, temeljenu na intervjuima s predsjednikom.

"Agenti Tajne službe pronašli su Jeljcina usred noći na Pennsylvania Avenue, potpuno pijanog i odjevenog samo u donje rublje, kako viče da mu treba taksi," napisao je Branch. "Jeljcin je nerazgovijetno govorio i glasno se raspravljao sa zbunjenim agentima. Odbijao se vratiti u Blair House, gdje je bio smješten, jer je inzistirao da mu treba taksi kako bi otišao po pizzu."

Kada je Branch upitao Clintona kako je situacija završila, predsjednik je slegnuo ramenima i rekao: "Pa, dobio je svoju pizzu."

No, Clinton se prisjetio da je Jeljcin i sljedeće noći pokušao nešto slično. "Izmičući osiguranju, spustio se stražnjim stubama u podrum Blair Housea, gdje ga je čuvar zgrade zamijenio za pijanog uljeza," naveo je Branch.

"Jeljcin je bio u kratkotrajnoj opasnosti dok ruski i američki agenti nisu razjasnili situaciju." Clinton je zaključio da je taj incident, iako se odigrao unutar Blair Housea, predstavljao još veću sigurnosnu prijetnju nego Jeljcinova noćna potraga za pizzom.

Ozbiljne afere

Što se tiče afera, Jeljcinova administracija bila je optuživana za masovnu korupciju, posebno tijekom procesa privatizacije. Oligarsi su, zahvaljujući njegovim ekonomskim reformama, stekli ogromno bogatstvo, dok je većina stanovništva osiromašila.

Osim toga, Jeljcin je bio optuživan za zloupotrebu vlasti, posebice tijekom ustavne krize 1993. godine, kada je vojska upotrijebljena za nasilno gušenje opozicije u parlamentu.

Također, kraj njegovog mandata obilježila je afera povezana s navodnim pranjem novca kroz Bank of New York, u kojoj su njegovi bliski suradnici bili osumnjičeni za financijske malverzacije. Iako Jeljcin osobno nikada nije bio formalno optužen, njegove afere i slabosti ostavile su dubok trag na njegovom političkom nasljeđu.

Ostavka Borisa Jeljcina

Dana 31. prosinca 1999. godine, Boris Jeljcin iznenada je podnio ostavku na dužnost predsjednika Rusije. U svom obraćanju naciji, Jeljcin se ispričao za pogreške koje su počinjene tijekom njegove vladavine i izrazio uvjerenje da je vrijeme da nova generacija političara preuzme vođenje zemlje. Odluku je donio u trenutku kada je njegov rejting bio na povijesno niskim razinama, a Rusija se suočavala s ozbiljnim unutarnjim problemima, uključujući rat u Čečeniji.

Jeljcinova ostavka bila je također dio šire strategije osiguravanja imuniteta od mogućih kaznenih progona. Kao dio dogovora, Jeljcin je imenovao Vladimira Putina, dotadašnjeg premijera, za vršitelja dužnosti predsjednika Rusije, osiguravši njegovu političku budućnost.

Vladimir Putin kao nasljednik

Vladimir Putin, bivši agent KGB-a i direktor FSB-a, preuzeo je dužnost vršitelja dužnosti predsjednika odmah nakon Jeljcinove ostavke. Ubrzo je postao popularan zahvaljujući svom odlučnom stilu vođenja i obećanju stabilnosti.

Na predsjedničkim izborima u ožujku 2000. godine Putin je uvjerljivo pobijedio, čime je započela nova era u ruskoj politici. Njegova vladavina definirana je konsolidacijom vlasti, gospodarskom stabilizacijom i sve većim udaljavanjem od demokratskih standarda.

Jeljcinova ostavka označila je kraj jednog kaotičnog razdoblja u ruskoj povijesti, ali i početak Putinove ere, koja će u narednim desetljećima oblikovati modernu Rusiju, ali i Europu. U veljači 2022. godine Putin je napao Ukrajinu, a rat je izazvao tektonske promjene u cijelom svijetu.