DOK JE DONALD Trump sjedio sa svjetskim čelnicima u Parizu prošlog vikenda i divio se obnovljenoj katedrali Notre Dame, naoružani islamistički borci u Siriji bili su u džipovima na putu za Damask finalizirajući pad Asadovog režima.

Novoizabrani američki predsjednik, koji je sjedio između Emmanuela Macrona i njegove supruge, pratio je zapanjujući razvoj događaja na Bliskom istoku. "Sirija je kaos, ali nije naš prijatelj. Sjedinjene Države ne trebaju imati ništa s tim. Ovo nije naša borba. Neka se odigra. Nemojte se miješati", napisao je istog dana na društvenoj mreži Truth Social. 

Ova objava pokrenula je pitanje o tome što slijedi. S obzirom na način na koji se rat uvukao i utjecao na regionalne i globalne sile, može li Trump stvarno imati "ništa" sa Sirijom sada kada je pala vlada predsjednika Bašara al-Asada?Hoće li Trump povući američke snage? Razlikuje li se njegova politika drastično od politike predsjednika Bidena?

Plan je obuzdati ISIL i očuvati sigurnost Izraela

Bidenova administracija snažno se angažirala u diplomatskim kanalima nakon pada Asada i uspona Hajat Tahrir al-Šama, sirijske islamističke oružane skupine koju SAD označava kao terorističku organizaciju. Američki državni tajnik Antony Blinken otputovao je u regiju kako bi pokušao pridobiti ključne arapske i muslimanske zemlje u regiji da podrže niz uvjeta koje Washington postavlja za priznavanje buduće sirijske vlade.

Washington smatra da nova sirijska vlada mora biti transparentna i inkluzivna, ne smije biti "baza za terorizam", ne može prijetiti sirijskim susjedima te mora uništiti sve zalihe kemijskog i biološkog oružja.

Za Mikea Waltza, Trumpova kandidata za savjetnika za nacionalnu sigurnost, postoji jedno ključno načelo Trumpove vanjske politike. "Predsjednik Trump izabran je s velikim mandatom da ne uvuče Sjedinjene Države u bliskoistočne ratove", rekao je Waltz za Fox News ovaj tjedan.

Waltzovi komentari bili su uredan sažetak Trumpovog pogleda na Siriju kao mali komadić slagalice u njegovoj većoj slagalici regionalne politike. Trumpov cilj je obuzdati ostatke ISIL-a i osigurati da buduća vlada u Damasku ne može ugroziti najvažnijeg američkog saveznika u regiji, Izrael.

Teheran koristi Siriju kako bi opskrbio Hezbolah

Trumpova retorika vraća se na ono kako je govorio o Siriji tijekom svog prvog mandata, kada je Siriju opisao kao zemlju "pijeska i smrti". "Donald Trump je stvarno želio imati vrlo malo posla sa Sirijom tijekom svoje prve administracije", naveo je Robert Ford, koji je služio kao veleposlanik predsjednika Baracka Obame u Siriji od 2011. do 2014.

"Ali postoje drugi ljudi u njegovom krugu koji su mnogo više zabrinuti za borbu protiv terorizma", dodao je. SAD trenutačno ima oko 900 vojnika u Siriji istočno od rijeke Eufrat te u zoni "dekonflikcije" od 55 km koja graniči s Irakom i Jordanom. Službena misija američkih vojnika je suprotstaviti se ISIL-u te obučiti i opremiti Sirijske demokratske snage (SDF - kurdski i arapski saveznici SAD-a).

U praksi, američka prisutnost na terenu također je otišla dalje od toga jer američki vojnici pomažu blokirati potencijalni iranski tranzitni put oružja. Teheran je koristio Siriju za opskrbu svog saveznika Hezbolaha. 

Wa'el Alzayat, bivši savjetnik za Siriju u američkom State Departmentu, nije siguran da će Trump uspjeti voditi izolacionističku politiku u slučaju Sirije. "U svoju administraciju dovodi neke ozbiljne ljude koji će se baviti bliskoistočnim pitanjima", naglasio je Alzayat za BBC, posebno ističući da je senator Marco Rubio, koji je nominiran za državnog tajnika, "ozbiljan igrač".

Trump naredio lansiranje krstarećih raketa na sirijski aerodrom

Te napetosti - između izolacionističkih ideala i regionalnih ciljeva - dosegle su vrhunac tijekom njegova prvog mandata, kada je Trump povukao preostala sredstva CIA-e za neke "umjerene" pobunjenike i naredio povlačenje američkih snaga iz sjeverne Sirije 2019.

U to je vrijeme Waltz taj potez nazvao "strateškom pogreškom" i, strahujući od oživljavanja ISIL-a, Trumpovi dužnosnici djelomično su povukli njegovu odluku. Trump je također odstupio od svojih neintervencionističkih ideala lansiranjem 59 krstarećih projektila na sirijski aerodrom, nakon što je Asad navodno naredio napad kemijskim oružjem koji je ubio desetke civila 2017. godine. Također je udvostručio sankcije protiv vodstva Sirije.

Waltz je sažeo zamagljene linije Trumpovog obećanja da Sirija "nije njihova borba". "To ne znači da on nije voljan uskočiti. Predsjednik Trump nema problema s poduzimanjem odlučnih mjera ako je američka domovina na bilo koji način ugrožena", objasnio je Waltz za Fox News.

Dodatne napetosti mogla bi stvoriti još jedna važna osoba, Tulsi Gabbard, koju je Trump nominirao za ravnateljicu nacionalne obavještajne službe. Gabbard se 2016. susrela s Asadom i kritizirala Trumpovu politiku prema Siriji. Američki senatori vjerojatno će pomno ispitivati ​​njezinu nominaciju zbog optužbi da je apologeta Asada i Rusije.

Sličnosti između Bidena i Trumpa

Ipak, mnoga stajališta Bidenove i nove Trumpove administracije o Siriji više se podudaraju nego što se razlikuju. Unatoč oštrim razlikama u tonu i retorici, oba čelnika žele da Damaskom upravlja vlada koja je podložna američkim interesima. I Biden i Trump žele profitirati na poniženju Irana i Rusije u Siriji.

Trumpova izjava "ovo nije naša borba, neka se odigra" ekvivalent je Bidenovoj izjavi "ovo je proces koji trebaju voditi Sirijci, a ne Sjedinjene Države".

"Ali glavna razlika, i ona koja izaziva najviše tjeskobe među Bidenovim pristašama, leži u Trumpovom pristupu američkim snagama na terenu i američkoj potpori SDF-u", uvjeren je Basam Barabandi, bivši sirijski diplomat u Washingtonu.

"Biden ima više simpatija, povezanosti, strasti prema Kurdima. Povijesno gledano, on je bio jedan od prvih senatora koji je posjetio kurdska područja u sjevernom Iraku nakon invazije Sadama Huseina na Kuvajt. Trumpu i njegovim ljudima nije toliko stalo... oni uzimaju u obzir da ne izostave svoje saveznike, shvaćaju ovo, ali način na koji to provode je drugačiji", dodao je Barabandi. 

Uloga Turske

Barabandi, koji podržava Trumpovu neintervencionističku retoriku, misli da će novoizabrani predsjednik sigurno povući američke snage, ali u postupno i s jasnim planom. "Neće biti kao u Afganistanu, u roku od 24 sata. On će reći u roku od šest mjeseci, ili u kojem god roku", predviđa. 

Mnogo toga bi se moglo vrtjeti oko Trumpovih razgovora s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom, s kojim se smatra da ima blizak odnos. Američka potpora SDF-u dugo je bila izvor napetosti s Turskom, koja na Jedinice narodne obrane (YPG) – kurdske snage koje čine vojnu okosnicu SDF-a – gleda kao na terorističku organizaciju.

Otkako je Asad pao, Turska izvodi zračne napade kako bi istjerala kurdske borce iz strateških područja, uključujući grad Manbij. Trump bi možda želio sklopiti dogovor sa svojim prijateljem u Ankari koji bi mu omogućio povlačenje američkih snage. Taj dogovor bi mogao doprinijeti daljnjem jačanju Turske.

No mogućnost da skupine koje podupire Turska preuzmu kontrolu nad nekim područjima zabrinjava mnoge, uključujući Wa'ela Alzayata, bivšeg stručnjaka američkog State Departmenta za Siriju. "Ne možete imati različite skupine koje upravljaju različitim dijelovima zemlje, kontrolirajući različite resurse. Postoji ili politički proces, ili nešto drugo, i nadam se da će izbjeći taj drugi scenarij", zaključio je.