NJEMAČKI medij Die Welt ekskluzivno je objavio detaljan opis nacrta mirovnog sporazuma za okončanje rata između Ukrajine i Rusije na temelju Istanbulskog sporazuma, koji je trebao biti potpisan u proljeće 2022. godine, ali se do danas to nije ostvarilo.

Glavne točke dokumenta

Vezano za spomenuti dokument stoji da su se obje zaraćene strane dogovorile o njemu do 15. travnja 2022. godine. Odnosno, pregovori su nastavljeni nakon što se saznalo za masakre u Buči. Prema Die Weltu, gotovo sve točke su dogovorene, osim njih nekoliko o kojima su "trebali osobno razgovarati Vladimir Putin i Vladimir Zelenski na sastanku, ali to se nikada nije dogodilo."

Konkretno, prema članku 1. nacrta ugovora, Ukrajina se obvezala održati "trajnu neutralnost". Tako bi Kijev odbio bilo kakvo članstvo u vojnom savezu. Uključujući i NATO. Ukrajina se također složila da nikada neće "primiti, proizvoditi ili nabaviti" nuklearno oružje, da neće dopustiti stranim trupama da uđu u zemlju i da neće dati svoju vojnu infrastrukturu, uključujući aerodrome i morske luke, drugoj državi na korištenje.

Osim toga, Kijev se suzdržao od održavanja vojnih vježbi sa stranim sudjelovanjem i od sudjelovanja u bilo kakvim vojnim sukobima. Prema članku 3. dokumenta, ništa izravno nije spriječilo Kijev da postane član EU.

Pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a

Zauzvrat je Rusija obećala da više neće napadati Ukrajinu. Kako bi Kijev bio siguran u to, Moskva se složila da pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a - SAD, Velika Britanija, Francuska, Kina i sama Rusija - može dati Ukrajini opsežna sigurnosna jamstva. U članku 5. nacrta ugovora, Kijev i Moskva dogovorili su mehanizam koji podsjeća na pružanje pomoći NATO-a.

U slučaju "oružanog napada na Ukrajinu", države jamci obvezuju se podržati Kijev u njegovu pravu na samoobranu, sadržanom u Povelji UN-a. Ova bi se pomoć mogla provesti "zajedničkim djelovanjem" svih ili pojedinačnih ovlasti jamaca. Prema članku 15., ovaj bi ugovor morala ratificirati svaka država potpisnica kako bi se osigurala obvezujuća snaga prema međunarodnom pravu.

Znači, sigurnosna jamstva na stolu u proljeće 2022. godine zahtijevala bi odobrenje SAD-a, Kine, Velike Britanije i Francuske. Rusija je htjela uključiti i Bjelorusiju, a Kijev Tursku. 

Ruski Krim i nejasna pozicija Donbasa

No, prvi cilj pregovarača u Istanbulu bio je stvoriti zajedničko razumijevanje načela mirovnih sporazuma između Kijeva i Moskve kako bi se tekst koristio kao temelj za multilateralne pregovore.

To je očito učinjeno na zahtjev Ukrajine kako bi se pokazalo da je Rusija voljna koristiti obrambeni mehanizam u stilu NATO-a.

Nakon pregovora u Istanbulu, delegacije obiju zemalja raspravljale su o nacrtu sporazuma od 15. travnja na pregovorima koji su održani online. Članak 8. navodi da su Krim i luka Sevastopolj isključeni iz sigurnosnih jamstava. Time bi Kijev zapravo dao Rusiji kontrolu nad poluotokom, što bi ustvari samo zakonski potvrdilo realno stanje na terenu.

Dokument ostaje nejasan u tome koji bi dio istočne Ukrajine trebao biti isključen iz garancije zaštite država jamaca i, sukladno tome, ostati pod kontrolom Rusije. Ali Istanbulsko priopćenje pokazuje da je Kijev pristao isključiti dijelove Donjecke i Luhanske oblasti koje je Rusija već kontrolirala prije početka rata.

Tijekom pregovora Rusija je jasno dala do znanja da se spremna povući iz Ukrajine, ali ne i iz Krima i onog dijela Donbasa koji bi trebao biti izuzet iz sigurnosnih jamstava. Odnosno, Rusija je morala povući trupe, prema svemu sudeći, na liniju prije 24. veljače 2022. godine.

Pregovori o sigurnosnim i vojnim snagama

Čelnici država trebali bi izravno razgovarati o detaljima povlačenja trupa. Dva ukrajinska pregovarača neovisno su to potvrdila za Die Welt. S druge strane, postojale su točke prijepora: Rusija je zahtijevala da u slučaju napada sve države jamci pristanu aktivirati mehanizam pomoći. To bi Moskvi dalo pravo veta na korištenje obrambenog mehanizma.

Osim toga, Moskva je odbacila zahtjev Ukrajine da države jamci mogu uspostaviti zonu zabrane leta iznad Ukrajine u slučaju napada. Ostalo je neriješeno i pitanje buduće veličine ukrajinske vojske. Kijev je djelomično odgovorio na ruske zahtjeve za demilitarizacijom. Prema aneksu 1., Moskva je zahtijevala da Kijev smanji svoju vojsku na 85 tisuća vojnika. Ukrajina je ponudila kontingent od 250.000 vojnika.

Različita su mišljenja i oko količine vojne opreme. Rusija je tražila da se broj tenkova smanji na 342, dok je Kijev htio da ostane na 800. Ukrajina je htjela smanjiti broj oklopnih vozila na 2400, dok je Rusija tražila da ih ostane 1029. Razlika je bila velika i kada su u pitanju topnički sustavi. Moskva je planirala 519, Kijev - 1900. Kijev je htio zadržati 600 višecijevnih raketnih sustava dometa do 280 kilometara, prema planu Rusije trebalo ih je biti 96 s maksimalnim dometom 40 kilometara.

Na zahtjev Rusije broj minobacača trebao bi se smanjiti na 147, a protutenkovskih projektila na 333, na zahtjev Kijeva na 1080, odnosno 2000. Osim toga, trebalo je smanjiti ukrajinsko ratno zrakoplovstvo. Moskva je tražila da ostavi 102 borbena lovca i 35 helikoptera, Kijev je inzistirao na 160 aviona i 144 helikoptera. Prema ruskom prijedlogu, ukrajinskoj mornarici trebala su ostati dva ratna broda, prema ukrajinskom – osam.

Politička pitanja

Također, osim o vojnim, pregovaralo se i o političkim pitanjima. Ukrajina nije pristala na dio zahtjeva Ruske Federacije – da ruski postane drugi službeni jezik u Ukrajini, da se ukinu međusobne sankcije i povuku tužbe pred međunarodnim sudovima te da se zakonski zabrane "fašizam, nacizam i agresivni nacionalizam". Nije jasno što bi taj zakonski "paket" točno uključivao, ali za pretpostaviti je da bi se ukrajinska država trebala na neki način suočiti s nekim "kontroverznim" simbolima i ličnostima iz nedavne povijesti.

Ali čak i uzimajući u obzir činjenicu da su neke točke ostale kontroverzne, nacrt sporazuma pokazuje koliko su strane blizu mogućeg mirovnog sporazuma u travnju 2022. godine, napominje se u članku. Preostale nesuglasice Putin i Zelenski trebali su riješiti u osobnom razgovoru.

"Čak i nakon više od dvije godine rata, dogovor se u retrospektivi još uvijek čini kao dobar posao. Bio je to najbolji dogovor koji smo mogli sklopiti”, rekao je član tadašnjeg ukrajinskog pregovaračkog izaslanstva za Die Welt. 

Daleko od pregovora

Ukrajina je već nekoliko mjeseci u defenzivi i trpi velike gubitke. Gledajući unatrag, Ukrajina je u to vrijeme bila u nešto jačoj pregovaračkoj poziciji nego što je sada. Iako je ruska vojska bila pred Kijevom, jasno je bilo da ga neće zauzeti. Također, bitka za Donbas je tada tek krenula, a gradovi poput Mariupolja, Lisičanska i Sjeverodonjecka su još uvijek bili pod ukrajinskom kontrolom. 

Članak 18. nacrta ugovora pokazuje da su pregovarači u to vrijeme pretpostavili da će Zelenski i Putin potpisati dokument u travnju 2022. godine. Naznaku zašto se Putin i Zelenski nikada nisu sreli na očekivanom završnom mirovnom summitu dao je David Arahamija u televizijskom intervjuu u studenom 2023. godine.

Tada je rekao da je tadašnji britanski premijer Boris Johnson došao u Kijev 9. travnja i rekao da London neće potpisati "ništa" s Putinom - i da Ukrajina treba nastaviti borbu. U tom intervjuu Arahamija je potvrdio prethodne glasine o uplitanju britanskog premijera.

Sam Johnson je kasnije odbacio ovu tvrdnju. Međutim, kako je spomenuto, postoji razlog za sumnju da je prijedlog da se Ukrajini daju sigurnosna jamstva u dogovoru s Rusijom već u ovoj fazi propao.