JETRICA. Ili je volite ili je ne volite. Rijetko kad može biti nešto između toga. Mi je volimo, i to prilično. Ona na naglo puno nam je draža od jetrice na saft, a razlog je dosta jednostavan - ta pomalo brašnasta struktura jetrice draža nam je kad je pečena umjesto kad je jedemo u umaku.
Voljeli smo je još kad smo bili mali. Je li moguće? Da, da, moguće je, a iako je neko uvriježeno mišljenje kako se jetrica jede s češnjakom, mi smo je oduvijek voljeli jesti s lukom, i to puno luka. I bijelim kruhom. To je to, bez kerefeka - jetrica, kruh, luk. Malo soli i doviđenja.
Ovaj put smo je jeli kod Ante
Na fotografiji je jasno kako ova porcija (50 kuna) koju smo jeli na Branimircu, u Antinom gaju, nije ista ona kakva nas vraća u djetinjstvo, i to je točno. Teleća jetrica se ovdje poslužuje s pire krumpirom, a kad naručujete, pitaju vas želite li češnjak.
Ono čime nas je osvojila Antina jetrica je to što je rezana tanje i lijepo pečena, a mekana, baš kako nam je radila baka. Znamo da danas ima raznih varijanti, pa može biti narezana deblje, pečena puno kraće i slično, no ovo nam je bilo taman.
I inače se ovdje pošteno jede
Ne znamo jeste li već ranije zamijetili Antin gaj. Nalazi se s druge strane Branimirca, to jest suprotno od dijela gdje su nekad bile "kućice", koje su sada porušene, tako da terasa ovog restorana gleda na park Krešimirac. Ostakljena je i svi koji su tamo bili sigurno se sjećaju ogromnog stabla oko kojeg je terasa sagrađena.
Antin gaj je poznat po gablecima, i to ukusnim gablecima po dobroj cijeni - japrak 50, junetina s bobom 45, pileći paprikaš 50, vinski gulaš 38 kuna. Iako ne idemo tamo prečesto, u navratima kad smo bili, hrana je bila jako dobra, baš kakvu biste i očekivali za jedan pošten gablec - normalna porcija, ne preskupa, fina i spremljena "po domaći".
Ako ipak jetricu želite pripremiti doma, nedavno smo detaljno objasnili što i kako, pročitajte na ovom linku. Ovdje, pak, nađite još recenzija restorana.