SVAKI vlasnik ponekada je vidio svog psa kako jede travu. U većini slučajeva, ovaj fenomen ne smatraju previše opasnim jer znaju da su psi svejedi koji će rado probati pojesti nešto novo. Međutim, nas je zanimalo što o tome kažu veterinari. Kako bismo otkrili zašto psi jedu travu te može li im to pomoći ili naštetiti, obratili smo se dr. Hrvoju Laburi iz Veterinarske ambulante Rovinj.
U razgovoru s dr. Laburom otkrili smo da neki veterinari pretpostavljaju kako bi uzrok ovakvog ponašanja kod pasa mogao biti poremećaj u prehrani. Naime, moguće je da određeni psi imaju poremećaj u želučanoj flori (nedostatak nutrijenata kao što su vlakna, vitamini i minerali) zbog hrane koju konzumiraju na dnevnoj bazi.
Jedenjem trave pas možda unosi potrebna vlakna
Moguće je da psi jedu travu kako bi u svoj organizam unijeli više vlakana, koja će im pomoći kod redovite stolice i drugih tjelesnih funkcija. S druge strane, ako pas ima uravnoteženu i zdravu prehranu, moguće je da je jedenje trave samo instinkt zaostao iz prošlosti.
„Kako su psi nastali od vukova, a vuk u divljini jede životinje čija se prehrana sastoji od različitih biljaka, moguće je da je potreba za travom dio genetike. Psi su svejedi te će posegnuti za bilo čime što ima nekakvu hranjivu vrijednost, pa tako i za travom“, kaže dr. Labura.
Postoji mogućnost da vašeg psa boli želudac te da jedenjem trave pokušava natjerati samoga sebe da povrati neprobavljenu hranu. U ovoj situaciji ne možemo biti sigurni jedu li psi travu jer im je loše ili im je loše jer jedu travu.
Manje od 25% pasa zapravo povraća od konzumiranja trave, a samo 9% pokazuje znakove bolesti prije nego što jedu travu. To znači da većina vjerojatno ne jede jer je bolesna, naglasio je dr. Labura. Rekao je i da razlog jedenja trave kod pasa može biti nešto potpuno benigno, a to je da jednostavno uživaju u okusu trave, posebno one svježe koja raste u proljeće.
Postoje simptomi koji ukazuju na neke bolesti probavnog trakta vašeg psa
Samo konzumiranje trave ne mora dakle biti znak za uzbunu. Ipak, bitno je pripaziti na to koliko često ju vaš pas jede i pokazuje li neka druga neobična ponašanja osim ovog. Moguće je da pas jedenjem trave pokušava sam sebe liječiti od određene bolesti.
Simptomi koji uz pojačano jedenje trave mogu ukazivati na bolesti probavnog sustava su povraćanje, proljev, gubitak težine, smanjenje apetita, krv u stolici ili letargija. Dr. Labura savjetuje da se u slučaju kombiniranih simptoma svakako posjeti veterinar, jer bi problem mogao biti ozbiljniji.
Također, naglašava da postoje neke sobne biljke koje mnogi imaju u svom domu, a zapravo su vrlo otrovne ako ih pas pojede. Poneki psi koji ostanu sami kod kuće žvaču papuče, pa se nemojte čuditi ako postoje i oni koji će žvakati biljke. Zbog toga biste, prije nego nabavljate biljku, obavezno trebali provjeriti je li ona otrovna za vašeg ljubimca.
„Ako je doza bila mala, trovanje vjerojatno nećete ni primijetiti, ali pas bi u tom slučaju mogao jesti travu. Kod velike doze otrov u biljkama može dovesti do ozbiljnih problema. Simptomi trovanja biljkom su povraćanje, proljev, poremećaji središnjeg živčanog sustava poput podrhtavanja mišića, napadaja i paralize te zatajenje srca i otežano disanje“, rekao je dr. Labura.
Trava bez herbicida ne bi trebala biti opasna za pse
Ako vaš pas jede umjerene količine trave koja nije prskana različitim kemikalijama, zapravo se nemate oko čega brinuti. Dr. Labura ispričao nam je da je u svojoj ambulanti imao nekoliko slučajeva pasa koji su se prejeli trave.
Rekao je da se u većini slučajeva ispostavilo da su psi, prije nego što su pojeli travu, najprije želudac napunili ostatcima neke vrste ljudske hrane. Obično se dogodilo da su njihovi vlasnici nesmotreno ostavili svoje ostatke na mjestu do kojeg je njihov pas mogao doći i pojesti hranu koja nije bila svježa niti pripremljena na način koji bi psu odgovarao.
„U takvim slučajevima liječenje je simptomatsko. Potrebno je smiriti probavni sustav ako se radi o smetnjama popraćenim mekom ili mekšom stolicom. Ako dođe do težih probavnih smetnji, u prehranu psa dodaju se dobre bakterije (probiotici)“, zaključio je dr. Labura.