Nedavno je u medijima kontroverzu izazvala jedna izjava Vlade Georgieva. Pjevač je ustvrdio da "ljudi koji psu kažu 'dođi mami i tati' nisu normalni", a cijelo to ponašanje nazvao je "ozbiljnim poremećajem".
Vlado Georgiev je pjevač i nije stručan za određivanje kako bi se ljudi trebali ponašati prema svojim ljubimcima, ali činjenica je da su se u današnje vrijeme odnosi ljudi i životinja uvelike promijenili. Sve više vlasnika pasa i mačaka po internetu objavljuje isječke u kojima ih nazivaju svojim bebama, a mnogi i spavaju s njima u istom krevetu.
Često se mogu vidjeti i ljudi koji psima prave rođendanske torte iako psi teško mogu razumjeti koncept rođendana, odijevaju ih u neobičnu odjeću (što će neki okarakterizirati i kao maltretiranje) ili im jednostavno tepaju kako bi netko inače tepao djeci. Odnosno, pretvaraju ljubimce u male ljude.
Zbog toga se mnogi pitaju je li takvo ponašanje "normalno", pokazuju li ljudi višak ljubavi ili u ljubimcima traže zamjenu za djecu. Također, treba jasno reći i kako roditeljski odnos od strane ljudi utječe na četveronožne prijatelje.
O svemu tome razgovarali smo sa Zlatanom Obarčaninom, voditeljem tečaja poslušnosti u Klubu za obuku službenih i sportskih pasa Zagreb.
Po društvenim mrežama ima sve više videa u kojima vlasnici nazivaju pse svojom djecom, je li to zdrav odnos i gdje treba postaviti granice?
Granice moraju postojati. Za mene je normalno da psi budu članovi obitelji i imaju svoje mjesto u njoj. Mislim da je u cijeloj priči od samog oslovljavanja važniji cijeli odnos ljudi prema svojim ljubimcima i zadovoljavanje njihovih potreba.
Znači li to da je takav odnos bezazlen ili s druge strane ima nešto frojdovski u tome?
Moglo bi se reći da tu ima i nešto frojdovski. Najveća greška u nazivanju ljubimaca djecom je to što ljudi psima i mačkama pridaju ljudske osobine. Psi imaju svoj način komunikacije i mi moramo znati prepoznati ono što nam poručuju, a ne se ponašati prema njima kao da su mala djeca.
Iz takve komunikacije dolazi do problema i pogrešnih odnosa između ljudi i pasa. To je najizraženije u slučajevima kad su u obiteljima i psi i mala djeca, onda se dopuštaju stvari koje mogu dovesti do ekscesa. Na kraju se ljudi čude jer je pas ugrizao dijete, a već je milijun puta signalizirao da mu se nešto ne sviđa. Generalno rečeno, odnos između ljudi i pasa treba se temeljiti na ispravnoj komunikaciji.
Kako personificiranje ljubimaca može loše utjecati na same ljubimce?
Davanje ljudskih obilježja psima i pogrešno tumačenje njihovog ponašanja ponovo dovodi do konflikata. Iz tog razloga imate frustrirane pse, one koji nisu dovoljno dobro socijalizirani, one kojima se pridaju ljudske osobine koje nemaju i nikad nisu imali... Iz takvog ponašanja lako nastaju problemi.
U klubu imamo tečajeve odgoja i socijalizacije, s polaznicima puno razgovaramo upravo o tome. Na kraju tečaja pokazujemo sliku rotvajlera kojeg su njegovi vlasnici ukrasili, a na kraju dali svom djetetu da ga zagrli. Signali koje pas pokazuje na toj slici jasno dovode do zaključka da će doći do konflikta između psa i djeteta.
Još bolje, ta fotografija je po društvenim mrežama bila kandidat za najbolju sliku s kućnim ljubimcem. Nakon što su uslijedili komentari, fotografija je uklonjena.
Koji su signali koje bi trebalo prepoznati i kako uspostaviti jasan odnos u suživotu djece i pasa?
Pseći govor tijela je suptilan, ali i vrlo jednoznačan. Psi daju do znanja kad im se nešto ne sviđa - zadnji signal je režanje koje pas koristi kad mu je već svega dosta. Ljudi onda reagiraju tako da ga udare, umjesto da razmisle što je psu smetalo toliko da to napravi.
Ima mnogo znakova koji prethode tome, primjerice okretanje glave u stranu, spuštene uši, oblizivanje, skretanje pogleda... Pas se često želi i maknuti iz neželjene situacije, a ljudi mu to ne dozvoljavaju. Treba paziti na to i ne inzistirati na maženju psa kad to ne želi.
Traže li ljudi koji se odnose prema ljubimcima kao prema djeci u njima zamjenu za djecu?
Mislim da bi to trebalo raspraviti sa psiholozima. Na tečajevima smo imali dosta situacija u kojima smo ljudima morali objašnjavati da psi nisu ljudi. Za sve što pas dobro napravi treba ga nagraditi, a izbjegavati kažnjavanje.
Na tečaju sam jednom govorio kako dobiti pažnju psa pomoću hrane i igračaka, na idućem satu me jedna osoba pitala: "Radite li nešto na ljubav?" To je ta psihološka komponenta - psi ne razumiju ljubav na način na koji je mi razumijemo, a sve što radimo bazira se na uvjetnom refleksu i nagrađivanju.
Na internetu se vide i ljudi koji odijevaju pse u dječje oprave, voze ih u kolicima i slično. Kada to prerasta u maltretiranje životinje?
Po meni to nije normalno ponašanje. Odijevanje pasa u kojekakvu odjeću, stavljanje ukrasa na njih... Ponovo se radi o personifikaciji životinje, što ona ne razumije i ne voli. Najjednostavnije rečeno: ono što ne želim sebi neću napraviti ni psu. Pas je dio društva i moramo ga držati gdje mu je mjesto - s određenim pravima, obavezama i zabavom.
Kroz pretvaranje pasa u djecu događaju se i brojne greške. Psi imaju jednoznačnu komunikaciju, zbog čega poruke koje im šaljemo moraju biti takve da ih razumiju. Svi griješimo s puno priče pa tako i ja, od svega što pričamo pas čuje samo šum. On može razumjeti govor tijela i naredbe koje mu dajemo. Pod time ne mislim da treba biti strog, nego da treba jasno komunicirati. Inače nepotrebno zbunjujemo psa.
Još jedna važna stvar u odnosu ljudi i životinja je prehrana - ljudi često daju hranu iz našeg okruženja, što također može biti izvor problema. Jedno od čestih pitanja na tečaju je traži li pas hranu sa stola. Ljudi im to često daju pa zabrane kad dođu gosti, a pas ne razumije koncept gostiju i zašto odjednom ne može ono što inače može. Ne bismo smjeli prehrambene navike djece primjenjivati na ljubimce.
Čovjek općenito u odnosu sa psom mora biti vrlo dosljedan. Ako jednom odstupite od nekog načela, imat ćete veliki problem da opet uspostavite red u odnosu. Netko cijelo vrijeme ne daje psu hranu sa stola i onda mu jednom da. Psi su odlični diskriminatori i modificiraju naše ponašanje, pa ih nakon toga morate učiti sve ispočetka.
U zadnje vrijeme se pojavljuju i proizvodi kao što je čokolada za pse ili pivo za pse - trgovcima je to izvor zarade, ali ne mislim da je to dobro jer se ponovo ide prema personifikaciji. Psi moraju imati svoj red, bez ikakve krutosti ili uštogljenosti - onda su i psi i vlasnici najsretniji.
Mislite li da ljudi objavljuju takve stvari jer griješe u komunikaciji ili to rade iz osobnog probitka u kojem je pas samo sredstvo za steći popularnost?
Mislim da je u tome najviši cilj staviti cilj u prvi plan - ljudi kroz ljubimce žele reći: "Gledajte kakvo dijete imam, krasno je." Prije svega je tu cilj osobni probitak, skupljanje klikova ili čak stjecanje statusa u virtualnom svijetu. Pas je tu samo sredstvo da se dođe do osobne dobiti.
Mi ponekad objavljujemo snimke pasa u grupama o pasminama ili aktivnostima, ali onda kada napravimo trening ili nešto slično. Meni je to lijepo podijeliti s ljudima. Važno je pustiti psa da bude pas i tretirati ga na takav način, on će tako biti najzahvalniji.
Sve više ljudi radi psima i rođendanske proslave, može li pas shvatiti koncept rođendana?
Ne može. Njih to veseli jer će dobiti nešto za pojesti. I mi smo znali za rođendan slikati pse s unucima, ali opći konsenzus je da ne treba to raditi.
@tatyana.jade our baby is 13!!! 🎉 highly recommend throwing your dog a birthday party he was soooo happy 🥰 #dogparty #dogbirthdayparty #dogsoftiktok #doglover ♬ original sound - Tatyana Jade
Ponavljam, psi imaju svoje mjesto i tako činimo najveću uslugu i njima i sebi. Predlažem svima koje sretnem da prođu barem osnovnu obuku i dobiju smjernice u radu sa psima kako bi se međusobno razumjeli. U klubu KOSSP Zagreb imamo tečajeve socijalizacije i poslušnosti, a za one koji žele i mogu više imamo i sportske discipline.
Imate li neki savjet za ljude koji žele bolje komunicirati sa svojim psima?
Bilo bi dobro da vlasnici dođu što ranije, bilo da su uzeli psa od uzgajivača ili ga udomili. S udomljenim psima često se mora više raditi jer ne znate njihovu povijest - tako dođu psi koji reže na ljude s bradom ili ljude koji nešto nose u ruci, što su traumatična iskustva nakon kojih je važan ispravan i kvalitetan rad sa psom.
Mi ne mašemo čarobnim štapićem, nego pokazujemo ljudima koji dovedu pse kako da rade s njima - dalje je sve u njihovim rukama.
Jedna stvar koja me jako smeta i stalno to ističem - ako ste kupili psa i s njim ste u šetnji, nemojte biti s mobitelom u jednoj ruci i lajnom u drugoj. Tu nema nikakve komunikacije, a pas je zapravo sam.