Foto: Privatni album
Jeste li? OK, idemo onda: objekt poruge ovdje je žena koja pada na automobil. Automobil, to je simbol moći. Simbol bogatstva. Ono što se kritizira i što je predmet poruge, ženska je površna zaokupljenost izvanjskim, dok je prava vrijednost ono nutarnje nešto: neke intrinzične vrline. (Stereotip: ono nešto dublje, skriveno, uglavnom ta idiotarija koju interioriziramo od malena da je to što nitko ne vidi, najčešće cijeloga našeg života jer toga u stvari i nema, istinska vrijednost, dočim je vidljivo vrijedno prezira, kao kakva samohvala, itd. itd ).
Pogledajmo sada šalu još jednom: ne samo da počiva na tako glupoj pretpostavci, nego je licemjerje dvostruko: prvi koji se ponio kretenski, po vlastitim kriterijima, muškarac je, jer - on nastupa spikicom: Bok, slatkice, zgodna si, zgodna si, idemo na večeru! Ako je netko "prvi počeo" s tom igrom zaokupljenosti vanjštinom, onda je to - on. Ipak, preziru je izložena ona, jer ona se ne odaziva na poziv zbog njega, nego zbog simbola njegove moći: zbog automobila! Ops! A zašto on nju zove van? Zbog nje ili zbog simbola njene moći: njene privlačne vanjštine? Njegov je automobil samo hipostaza te iste vanjštine. I on i ona posve su nezainteresirani za to nešto dublje u nama: on nju ne interesira prije no što se približi svome automobilu, ona njega ne interesira kao osoba, pri čemu bismo mogli kazati da je ona čak poštenija: on ne poziva ženu van nakon razgovora s njom, nakon barem elementarnog poznanstva, pa da bi mogao kazati da ga privlači i njen personality, jer on je privučen samo i isključivo vanjštinom, dok ona reagira sasvim suprotno: to što ima auto, ipak već svjedoči barem nešto o njemu - da je sposoban, da je imućan, da je bogat, kako god želite, svejedno, no to je ipak atribut koji jest vidljiv, ali je oslonjen i na nešto njemu svojstveno, osobeno: njegovu osobnu sposobnost.
Za sada je nalaz ovaj: on je ignorant koji je zainteresiran samo za vanjštinu, dok je ona kudikamo "moralnija" - jasno, govorim u kategorijama uvriježenog diskursa, koji mi je, kao što sam uvodno kazao, an sich neprihvatljiv - jer se za njega ne zanima tek izvanjski, nego je privlači on kao osoba: uspješna osoba, očito, budući da takav automobil ne može imati svatko. Jasno, važno je kazati da se šala odvija u svijetu u kojem bogatstvo nije po sebi prigovor ni opovrgavanje, biti imućan nešto je dobro, ne nešto ei ipso zlo.
Uostalom, ni najdonja granica obrane žena nije upitna: ako je legitimno to da su muškarci privučeni ženskom vanjštinom, u čemu je problem s njenim ponašanjem - ta, sasvim je legitimno da žene privlače falički simboli, oprostite na prostačenju!
Žene su kao bića besramne ili žaljenja vrijedne jer ih privlači moć, slava, bogatstvo, a muškarci su karakterni i iskupljeni jer je savršeno normalno da je žena "ono svidljivo", da to ne kažem jezikom koji, kao jedan od rijetkih u svijetu, ženu svodi na pičku. Ne, upravo obratno! On je taj koji je objekt poruge, jer ulijeće komadu samo zato jer je ohrabren svojim autom, budući da je sasvim vidljivo kako bi bez njega bio nevidljiv, pogleda nedostojan, dok je ona sasvim normalna osoba koja ima solidne vrijednosne kriterije: o, pa ti si uspješan čovjek, a ne kreten koji dobacuje ženama koje prolaze, čekaj, naravno da sam zainteresirana!
Zanimljivo bi bilo pretpostaviti da kraj nije ovakav kakav jest: ona naravno otkriva njegovu početnu poziciju, u idealnom slučaju, to jest da joj se on sviđa i tjelesno, ili pak unatoč svemu, jer svijet je pun automobila, ne ostaje s njime. On opet ima sljedeći izbor: ili već sutra na istu foru nalazi novog komada ili se zaljubljuje u nju jer je i nešto više no samo komad: recimo to ženskim vokabularom: jer s njom ima što i pričati. I, razmislimo malo: tko je i opet u tom odnosu pošteniji? Ona koja recimo odlazi jer je on tjelesno unatoč svom bogatstvu ne privlači ili on koji tek u krevetu otkriva da je ona i - osoba?
Naravno, sve bi ovo mogla biti sofisterija da nije upitan već sam obrazac koji leži u podmetu šale: ona računa na naše malograđansko zgražanje nad ženom koja voli bogatstvo; ta prank ima naziv: gold digger! Jedino, implicitna se pretpostavka ne tematizira: naslov je nepotpun jer fali ono: fucker i gold digger. Time što se zove samo Gold Digger, šala otkriva vrijednosni sustav koji kao neupitan uvažava: pod izlikom da aklamira za pošteniji odnos među spolovima, ona zapravo afirmira taj malograđanski moralni nazor koji podrazumijeva žensku ljepotu kao temeljnu vrednotu, prikrivajući muški strah od neuspjeha mjerenja istim aršinom: možda bi za koji centimetar bio premali, pa je dobro imati svakako veliki auto, kad to već nije žezlo strasti! Bilo bi super da je djevojka na njegov ulet: Hej, slatkice, zgodna si, daš mi broj!, odgovorila: OK, samo pokaži mi preliminarno kurac, da skratimo priču, pa ću ti odgovoriti! Mislim, to je taj kriterij, nije? Jest. Ako su kriteriji njena guza i sisice, a čekajte, zašto ne bismo i njega podvrgli istom mjerilu?
I tak... Kao što vidimo, šala je malo ozbiljnija.
Div iz Ljubljane je o tome - ne morate to sada čitati, ali za one koji hoće donosim i bonus - ovako pisao:
U jednoj od svojih ilustracija Žižek spominje milijunaša iz Chabrolovog filma koji preokreće uobičajenu jadikovku o tome da ga vole samo zbog njegova novca: "Kad bih samo mogao pronaći ženu koja bi me voljela samo zbog mojih milijuna, a ne zbog mene samog!". Dosjetku ovako tumači: Ukratko, razlika između Imena-Oca i "konceptualnog Židova" je razlika između simboličke fikcije i fantazmatske sablasti: u lakanovskoj algebri, između Sa, Označitelja-Gospodara (praznog označitelja simboličkog autoriteta) i objekta malo a. Kad je subjektu pridan simbolički autoritet, on postupa kao dodatak svojoj simboličkoj tituli, to jest, veliki Drugi djeluje kroz njega: dovoljno je prisjetiti se suca koji može biti potkupljivi bijednik, ali u trenutku kad obuče svoju sudačku odoru i oznake sudačke vlasti, njegove riječi su riječi Zakona samog. U slučaju sablasne prisutnosti, nasuprot tome, moć koju pokazujem oslanja se na "ono u meni što je u meni više od mene samoga" za što dobar primjer pružaju brojni science-fiction trileri, od "Aliena" do "Hiddena": neuništivo strano tijelo koje predstavlja pred-simboličku životnu supstanciju, odvratnog ljigavog parazita koji osvaja unutrašnjost čovjeka i zavladava njime.
Dakle, da se vratimo Chabrolovom vicu o milijunašu: kad netko kaže kako me voli ne zbog mene samoga, već zbog mog simboličkog mjesta (moći, bogatstva), moje nevolje su daleko manje nego kad netko kaže da me voli zato što u mojoj prisutnosti osjeća "nešto više od mene samoga". Ako milijunaš izgubi svoje milijune, partner koji ga je volio zbog bogatstva naprosto će izgubiti interes i napustiti ga, bez nekih dubokih trauma; ako, međutim, me vole zbog "nečega što je u meni više od mene samoga", sam intenzitet te ljubavi može se lako premetnuti u ništa manje strasnu mržnju, u nasilni pokušaj da se taj objekt-višak u meni koji smeta mom partneru, nasilno uništi. Možemo stoga suosjećati s jadnim bogatašem: daleko je ugodnije znati da me žena voli zbog mojih milijuna (ili moći, ili slave) - ta svijest mi omogućuje da održim sigurnu distancu, da izbjegnem preduboko uplitanje u igru, razotkrivanje drugome samoga jezgra moga bića. Problem se javlja kad drugi vidi u meni "nešto više od mene samoga" - tada je široko otvoren put za paradoksalni kratki spoj između ljubavi i mržnju za koji je Lacan skovao neologizam l’hainamoration.