Screenshot: YouTube
NEKOLIKO tjedana prije početka sljedeće školske godine, Tvornica olovaka Zagreb čije su olovke i gumice popunjavale pernice brojnih generacija školaraca, završila je s radom. Jedna od posljednjih pošiljki olovaka, ako ne i posljednja, završila je u Muzeju prekinutih veza. Još jedna završena priča u tom muzeju, no olovke nisu eksponati već suveniri koje muzej prodaje.
Olovke s natpisom "in case of anger break here" su bile drugi najprodavaniji suvenir Muzeja, a nakon što se potroši ova zaliha (nešto veća od prijašnjih), priča s TOZ-ovim olovkama završava.
"Kad smo pokretali muzej, integralni dio bio je shop kroz koji smo htjeli promovirati hrvatski dizajn i hrvatske dizajnere. Htjeli smo to napraviti tako da sve stvari koje se osmislile budu proizvedene u Hrvatskoj. To je bio zaokruženi koncept, za koji mislim da bi ga svi trebali provoditi. Brzo smo shvatili da je to nemoguće, jer je sva industrija propala i uništena, većinom namjerno, jer lakše je zaklati kravu zbog šnicla nego je hraniti", započeo je priču o suradnji TOZ-a i Muzeja prekinutih veza jedan od njegovih osnivača, Dražen Grubišić.
Tvrtke ne mogu voditi ljudi koji nemaju pojma o poslu
Jedna od stvari koje su se mogle proizvesti u Hrvatskoj bile su olovke, koje je TOZ uredno proizvodio za Muzej. Grubišić dodaje da to nisu bile nevjerojatne količine olovaka koje su mogle spasiti tvornicu. "Kad smo čuli da TOZ odlazi u stečaj nazvali smo ih i naručili triput veću količinu nego inače", rekao je za Index.
Zbog propasti tvornice je rezigniran te poručuje da se posao vodi na drugi način.
"Ljudi vole govoriti da je propašću Jugoslavije propalo tržište, pa normalno da propadaju tvornice. Evo, mi smo htjeli imati lončić od emajla, tražili smo tko bi ga u Hrvatskoj mogao napraviti. Ispostavilo se da nijedna od naših sjajnih tvornica to više ne proizvodi jer to nitko više ne kupuje. U Srbiji se pak nalazi tvornica koja je druga u Europi po proizvodnji emajliranog posuđa, a čak su kupili i jednu od naših koja im služi kao ispostava jer smo u Europskoj uniji", ispričao nam je.
Naglašava da nije propalo tržište, ali tvrtke ne mogu voditi ljudi koji nemaju pojma o poslu i koji su ih samo dobili. Podsjeća da je Julije Knifer koristio samo TO-ove olovke za svoj rad jer su mu bile najbolje, a u to se vrijeme ulagao trud u kvalitetu olovaka i njihov razvoj. Danas se samo zatvara tvornica.