Screenshot: YouTube
JAMES FALLON jako dobro poznaje umove psihopata. Neuroznanstvenik s Irvine medicinskog fakulteta Sveučilišta u Kaliforniji umove ubojica, silovatelja i drugih kriminalaca počeo je proučavati sredinom '90-ih, kad je sveučilište dobilo prvi uređaj za PET/CT. Potpuno se posvetio istraživanju tog područja desetak godina kasnije kad se dogodilo nešto zbog čega je počeo drugačije gledati na svoju karijeru.
Fallon je 2005. godine primijetio da postoji uzorak koji se ponavlja u snimkama mozgova kriminalaca koji su smatrani psihopatima. Stvorio je teoriju da svi od njih imaju niske razine aktivnosti u dijelovima mozga smještenima oko njegova središta u podnožju frontalnog i temporalnog režnja. Znanstvenici vjeruju da to područje, zvano orbitalni korteks, utječe na upravljanje osjećajima, impulsima, moralom i agresijom.
Jednog dana tehničar mu je donio nekoliko snimki mozga nastalih u studiji o Alzheimerovoj bolesti, a posljednja je privukla njegovu pažnju. Bila je ista kao kod ubojica. Identitet osoba čiji su nalazi je bio skriven, kako to ne bi utjecalo na rezultate istraživanja. Fallon je bio uvjeren da mora doznati ime te osobe.
"Rekao sam im da moramo saznati čiji je to nalaz, jer je vjerojatno ta osoba psihopat, netko tko može biti opasan za društvo", ispričao je za Business Insider.
Uspio je doznati o kome je riječ i šokirao se kad je saznao da su to snimke njegovog mozga.
Psihopatija nije priznata kao službeni poremećaj, ali Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne bolesti smješta psihopate i sociopate pod pojam poremećaja osobnosti. Osobe s tim poremećajem pokazuju oštećenja u funkcioniranju osobnosti i patološke značajke ličnosti. Primjerice, mogu biti egocentrični i manipulativni te pokazuju manjak empatije.
Kanadski psiholog Robert Hare je '70-ih godina napravio popis 20 pitanja kojima se može utvrditi je li netko psihopat. Revidirana verzija njegovog testa u upotrebi je i danas, iako je nekoliko studija pokazalo da ne može točno predvidjeti mogućnost pojave nasilnog/ ponašanja.
Nakon što je Fallon doznao da se snimka njegova mozga podudara s onima psihopata, počeo je sumnjati u svoju dotadašnju teoriju. Došao je kući i ispričao sve svojoj supruzi, a ona uopće nije bila iznenađena.
Nije samo ona tako reagirala. Brojni prijatelji i kolege rekli su mu istu stvar, pojašnjavajući "da nije baš emotivan". Čak je i njegova kći to potvrdila, jer je kao dijete svog oca uvijek crtala kao mračnog lika. Prijatelji su se prisjećali njegovih poteza kojima je pokazao manjak empatije, poput toga da nije otišao na pogreb prijatelja jer je mislio da će mu tamo biti dosadno.
Iako znanstvenici još istražuju psihopatiju i nemaju sve odgovore, vjeruju da su ljudi poput Fallona važna veza za razumijevanje uma psihopata. Neka istraživanja su pokazala da psihopati razumiju kad su drugi u problemima ili osjećaju bol, no ne razumije kako im je.
"Ne razumijem međuljudsku toplinu i nježnosti", rekao je Fallon.
Stoga je počeo proučavati genetiku kako bi došao do odgovora i doznao da upravo on ima gen koji je povezan s višim razinama nasilnog i agresivnog ponašanja. Gen se zove MAO-A (monoamino oksidaza A) i prilično je kontroverzan. Poznat kao "gen ratnika", odgovoran je za stvaranje proteina koji razgrađuju određene vrste kemijskih poruka, koje kontroliraju naše razmišljanje i ponašanje. Ovaj gen utječe na dopamin, noradrenalin i serotonin, koji utječu na naše raspoloženje.
Fallon procjenjuje da kod većine ljudi, okolina u kojoj su odrasli utječe na njihov razvoj. Manji broj ljudi (on procjenjuje da je riječ o četvrtini) ima genetske predispozicije da budu osjetljiviji na rani okoliš.
"Ako njihov mozak 'vidi' neprijateljski svijet, jedini način da prežive jest da i oni postanu neprijateljski raspoloženi. Ako vide normalan svijet, bit će normalni", uvjeren je.
Ako je netko s tim genom zlostavljan kao dijete, on bi se ostatak života mogao ponašati nasilno, a s druge strane ako je odrastao u sigurnom okruženju punom ljubavi, možda ne bi krenuo putem zločina, objašnjava Fallon. U vrijeme kad je otkrio svoju mračnu stranu, saznao je da je njegov pradjed Thomas Cornell ubio svoju majku. Ta strana obitelji navodno je imala desetak ubojica, među kojima je Lizzie Borden, mlada žena koja je ubila oca i maćehu 1982. godine.
"Bilo je to kao da mi netko šalje poruku", rekao je.
Stoga je odlučio promijeniti svoj život, postao je jako ljubazan i počeo je razmišljati savjesnije, iako to nije uvijek želio. Radio je sitne stvari, poput otvaranja vrata strancima, odlazio je na vjenčanja i pogrebe. Njegovoj ženi to se svidjelo, iako je znala da nije iskren.
"To što glumim da sam dobar prijatelj i ugodno društvo je dobar početak", rekao je i otkrio da je nuspojava takvog ponašanja to što razmišlja i govori puno sporije, jer stalno preispituje svoje poteze pitajući se bi li to napravio dobar čovjek. Sve mu je to pomalo zamorno, no možda je baš to što se toliko trudi znak da je bolja osoba nego što misli.