Foto: Shutterstock
2005. godine čovjek iz Južne Koreje umro je nakon što je 50 sati bez prekida igrao igrice, a 2012. godine jedan je čovjek na Tajvanu pronađen mrtav ispred svog kompjutera. U rukama je imao joystick koji nije ispustio ni usred infarkta. Industrija igrica vrijedna je 66 milijardi dolara, a neke statistike pokazuju kako je 12 posto svih igrača razvilo ovisnost o njima.
Kako hobi postaje bolest?
Kada radimo nešto što u našem mozgu aktivira "sustav nagrade", informacija o tome pohranjuje se u mozgu. Sustav nagrade je sustav koji upravlja time kako se mozak osjeća kada radimo ono za što ćemo biti nagrađeni. Ovisno o tome koliko smo često i kako nagrađeni za neku izvršenu radnju, sustav nagrade u mozgu je jači ili slabiji.
Igrice utječu na taj dio našeg mozga. Ubiješ čudovište, dobiješ bodove. Prijeđeš na novu razinu, dobiješ veselu glazbu. Pobjediš u igrici, dobiješ osjećaj zadovoljstva.
Postoje igrice koje ne nude nagrade na svakoj razini i nakon svake uspješno obavljene radnje, nego se one dobivaju nasumično. Zbog toga se igrači stalno nadaju kako je iza ugla nagrada koju toliko čekaju.
Faktori koji utječu na ovisnost
Neki igrači tvrde kako osjećaju dužnost prema igrici i drugim igračima pa joj se zato stalno vraćaju. Online igrice poput "World of Warcraft" u kojima sudjeluje veliki broj igrača najbolji su primjer za to. To su masivne igrice u kojima sam nisi dovoljno jak, ali i drugi ljudi nisu dovoljno jaki bez tebe.
Još jedan važan faktor koji utječe na razvijanje ovisnosti o igricama je eskapizam. Ljudi vole igrice jer ih izvode van iz njihovog stvarnog svijeta i uvode u izmišljeni svijet u kojem vladaju njihova pravila. Igrači tako postaju ovisni o virtualnom svijetu koji su stvorili.
Ljudi koji boluju od depresije, oni s društvenim fobijama ili lošim društvenim vještinama su ljudi koji će najlakše stvoriti ovisnost o igricama. Jedni u njima pronalaze olakšanje, privremen osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti, a drugi se kroz njih društveno afirmiraju.