Foto: Kelly Hofer
KELLY HOFER fotografijom se bavi od 11 godine, što je iznimno zanimljiv podatak budući da se njegovo zanimanje smatra grijehom u zatvorenoj koloniji huterita u Kanadi gdje je odrastao.
Hofer je prije dvije godine (u dobi od 19) napustio svoju zajednicu i obitelj kako bi se mogao baviti fotografijom, ali prije nego što je otišao snimio je rijetke fotografije koje pokazuju život unutar ove konzervativne kršćanske sekte, koja je zatvorena za vanjski svijet.
Kako izgleda život u zajednici
Njegove fotografije kolonije Green Acres prikazuju život u maloj zajednici koja se bori s prihvaćanjem novih tehnologija, pokušavajući se držati tradicionalnih religijskih principa o vođenju jednostavnog života. Huteriti su anabaptisti kao i Amiši, te u sličnoj zajednici i funkcioniraju: većinom se bave ratarstvom i stočarstvom. Ipak, za razliku od Amiša mnogi huteriti prihvaćaju tehnologiju: ali s ograničenima.
Primjerice, svaka kuća ima internet, ali isključivo kako bi se djeci omogućilo da se povežu s huteritskim učiteljima u drugim, udaljenim zajednicama. Fotoaparati i kamere su dozvoljene, ali samo kako bi se snimao proces rada ili izgradnje.
Hofer je u potpunosti samouk. U fotografiju se zaljubio kad je prvi put u ruke primio fotoaparat koji je njegov otac, ravnatelj u školi u zajednici od 110 ljudi, donio kući. "Bio sam jedini huteritski fotograf u to vrijeme, nitko drugi nije znao ništa o fotografiji", kazao je, dodajući da su mu, svaki put kad bi ih fotografirao, prijatelji, susjedi, članovi obitelji, prijetili da će ga tužiti svećeniku i da će mu aparat biti oduzet.
U jednom trenutku to se i dogodilo, a kad je prvi put objavio fotografije online, pozvan je pred Vijeće staraca i prisiljen izbrisati fotografije sa svog računa na Flickeru pred njima. Unatoč tomu nastavio je fotografirati, jer je smatrao da ljudi izvan zajednice trebaju shvatiti kako život u njoj izgleda.
"Pokušavam obrazovati ljude"
U Sjevernoj Americi živi ukupno oko 45.000 huterita, od čega većina na zapadu Kanade te na sjeveru Velike nizine u SAD-u.
"Razlog zbog kojeg sam odlučio nastaviti s fotografiranjem bio je taj što su mi stalno ponavljali da ljudi izvana ne razumiju kako huteriti funkcioniraju. Ovo je projekt edukacije vanjskog svijeta. Huteriti nisu crni ili bijeli i nisu poput Amiša. Pokušavam obrazovati ljude", poručio je mladi fotograf.