Naime, jedna je nezadovoljna stanarka studentskog doma Stjepan Radić u Zagrebu odlučila na papir pretočiti sve svoje nezadovoljstvo sustanarima i zatim to pismo poslala uredništvu portala esava.info.
Ogorčenoj studentici tako, između ostalog, smeta konstantno organiziranje zabava i opijanje te napominje kako u domu žive i osobe koje uistinu žele učiti.
Njeno pismo prenosimo u cijelosti.
Pozdrav,
Ne znam hoćete li objaviti ovaj članak (vjerojatno nećete), ali pišem u želji da vas upozorim na vaš rad. Na stranu vaš rad za boljitak studenata, iako je i on upitan, ali postoje ljudi koji ne dijele mišljenje vas i vaših 'pristaša' ili bolje reći divljaka. Čitajući vaš portal vidim o kakvom se amaterskom novinarstvu radi. Ljude dobivate na priču lakih izmišljotina i glupih viceva bez nekih konkretnih informacija. Obavijesti koje prenosite su uglavnom one koje se izvise pet dana prije na ulazna vrata paviljona, kao i meniji. Tko zna tko vam je i te kamere postavljao, a s obzirom na vašu pamet i amaterizam – ne bih rekla da ste vi.
Ono što me kao konzumenta ovog doma frustrira jesu ljudi koji ovdje žive, a u mnogočemu su slični vama. To divljačko, alkoholizirano, asocijalno ponašanje… Pa dragi ljudi vi ste studenti! Vi ste akademski građani! Vi bi trebali biti budućnost Hrvatske! Nažalost! Vjerojatno se s riječi 'Akademija' susrećete jedino dok u njoj ispijate kavu… Zar su studentski domovi stvoreni za zabavu, kao prčija jeftinih drolja kojih ima na svakom koraku i budala koji nemaju pametnijeg posla nego igrati igrice na kompjuteru? O kakvoj vi to duši na Savi pričate? Daj se zamislite malo!
Ovdje postoje ljudi koji, actually, uče! Ljudi koji misle na svoju budućnost i žele u njoj uživati! To što vi kao primitivci uživate u trenutnim blagodatima ovog vaše 'lijepog' života ne znači da smijete visiti nad glavom nas uzornih studenata koji žele uspjeti u životu. Nadalje, naučite se izražavati. Pa ljudi, s takvim govorom, naglaskom nećete nigdje uspjeti. U ovom domu kao da sam negdje u nekom selu u Hercegovini, Zagorju ili Dalmatinskoj zagori. Di si, đe si, kaj je… To nije književni hrvatski jezik, a pravite se nekim velikim ‘Rvatima. Dajte, molim vas. Radije se povucite u te selendre iz kojih ste i došli! Zagreb je europski grad, Zagreb je metropola i prilagodite se tomu i živite tako, a ne da forsirate te svoje dijalekte.
Organizirate tu neke manifestacije za malu djecu – Radićevi dani? Opijanje i ništa više. Lakrdija baš kao i neki tamo Radio na kojem se, zamisli, čuju sva ta naša 'krasna' narječja. Da vas razumijemo, možda bi i shvatili o čemu, actually, pričate… Zar taj vaš petak mora biti dan za metak? Postoje ljudi koji i tim danima uče. Zar je sramota učiti i htjeti napredovati u životu? Svakim svojim izlaskom tonete sve niže i niže i blatite čast nas akademskih građana. Jeste li ikada bili u kazalištu, na operi? Malo se zapitajte. To rade normalni, europski i moderni studenti. Vjerojatno vam je vrhunac kulturnog života odlazak u Kino Forum za 10 kuna i gledanje Američke pite.
Onda me i ne bi trebalo čuditi ponašanje vas i većine ostalih! Na sreću, postoji i grupa ljudi na ovoj Savi koja, actually, nešto i radi i želi napraviti od ovoga društva nešto. Koja ne misli kako će narednu kunu potrošit na litru-litru i pizzu ili ćevape. E pa, dragi moji, o takvim ljudima ćete ovisiti u svojoj budućnosti i pitat ćete se gdje smo mi bili dok su oni učili i željeli napredak.
A tada će vam već biti kasno.
Lijep pozdrav,
A.M.