Životni san ipak neostvariv: Želio biti moderni Robinson Crusoe, ali jako se brzo vratio kući

Screenshot: YouTube

FRANCUSKI biznismen koji je ostvario svoj dječački san da se preseli na napušteni otok vratio se kući nakon što su ga s indonezijske pustolovine otjerale životinje i računi koje si nije mogao priuštiti.

Gauthier Toulemonde 54-godišnjak je koji je, živeći u Lilleu i putujući svaki dan do Pariza, postajao sve više frustriran svojim životom i poslom u uredu. A prošlog Božića ovog je izdavača "dotukao" prizor šopingholičarskog Pariza, što ga je natjerano da se zaputi u životnu pustolovinu: "Želio sam otići čitav život, ali tog sam dana odlučio", kazao je.

A ona je značila da se preseli na jedan od 17.000 indonezijskih otoka poput Robinsona Crusoa, kako bi se "detoksicirao od modernog života", sam tražio hranu, bio u dodiru s prirodom i imao jako malo kontakta s drugim ljudima. Jedino mu je društvo pravio Gecko, pas kojeg mu je posudila jedna Kineskinja, koji mu je trebao pomoći u tjeranju neželjenih divljih životinja.

Za Guardian je izjavio da je želio biti prvi "web Robinson" kako bi time potaknuo Francuze da napuste umarajuću i demoralizirajuću svakodnevicu i rade odakle požele.

Trebalo mu je šest mjeseci (i nebrojeni susreti s indonezijskim vlastima) kako bi pronašao nenaseljeni otok za koji je mislio da je savršen da na njemu provede šestotjedni probni period. I iako mu je dozvoljeno da tamo ode, zabranili su mu da otkrije točnu lokaciju na kojoj je boravio.

Na putovanje se napokon zaputio u listopadu: sa sobom ponijevši samo šator, četiri solarne ćelije, telefon, laptop, rižu i tijesto. Svakog dana budio se u 5 sati ujutro, a lijegao u ponoć. Na otoku je ubirao povrće i lovio ribu u moru: "Imao sam osjećaj kao da sam u karanteni. Upotrijebio sam to vrijeme da se očistim od modernog života", kazao je za Le Figaro, a za Paris Match dodao: "Svaki je dan bio čaroban".

Ali, nije sve bilo bez stresa. Trebao je izdati dva broja časopisa Stamps. Isprva se ograničio na 20 eura po danu za internet kako bi kolegama slao e-mailove i pokušao ne telefonirati. Ali, ubrzo je zaključio da tako ne bi mogao izdržati. I iako tvrdi da je ovaj eksperiment bio uspjeh za My TF1 News je izjavio da su zmije i štakori bili nepodnošljivi, a da je strah od gubitka internetske veze bio još gori.

Ipak, najviše mu je nedostajao kontakt s ljudima: "Raditi s neke druge lokacije može upaliti, ali raditi sve virtualno ima svoje granice. Ovo je možda izvedivo, ali ne može nadoknaditi ljudski kontakt".