UZ UMJETNIKE vrlo često u paketu idu i njihove muze, no veoma je zanimljivo i to da ispada da jedino žena može biti muza. Za nekoga "najobičnija" žena koja leži doma u pidžami, dok kuha ručak, kad se živcira ili veseli, umjetniku je neiscrpan izvor inspiracije. Takvu praksu imaju brojni umjetnici, među kojima i domaći fotografi kao što je Jasenko Rasol, koji godinama radi dnevničke zapise svoje obitelji, a započeo je sa serijom Irma – koja je danas njegova supruga. Tu je i Petar Dabac sa svojim Dnevničkim zapisima, serijom fotografija koju je započeo upravo fotografirajući trenutke s tadašnjom djevojkom, no fotografkinja Ana Opalić je ovu pojavu podigla na jedan novi nivo, budući da je i sama žena. Svoju muzu i životnu partnericu Martinu Zvonić ovjekovječila je serijom portreta koji će biti predstavljeni izložbom Martina (dnevnički zapisi 2009-2020), koja se otvara 14. rujna u zagrebačkoj galeriji Spot.
"Počela sam još od našeg prvog dejta na klizalištu na Šalati. Ne znam zašto, valjda iz treme. Jednom kad sam krenula fotografirati, nisam više prestala. Snimala sam svašta, od njenih svakodnevnih trenutaka u kuhinji i spavaćoj sobi do putovanja i izleta. Ima tu svega, ljetovanja, kampiranja, kuhanja, šetnji, druženja, migrena, temperatura, smijeha, suza, sreće, ljutnje…Kroz te portrete ili snapshote naših zajedničkih trenutaka, ovisi kako gledate na te fotografije, zabilježeni su fragmenti našeg zajedničkog života u periodu od 10 godina. A onda se 2019. pojavljuje Meri, naša kći", priča Ana Opalić, koja je nedavno postala i legalna skrbnica četverogodišnje Meri, koju je Martina posvojila u Africi.
Sklapanjem životnog partnerstva Ana joj je zakonski postala skrbnica, odnosno kako je Meri zove "mama Ana".
"Godinama smo razmišljale o djetetu, ali nam se to činilo kao nemoguća misija. Onda smo prije par godina upoznale ženu koja je usvojila dvije djevojčice iz Afrike i upravo nas je ona ohrabrila svojim primjerom da se i mi odlučimo na posvajanje. Nismo pokušavale posvojiti dijete u Hrvatskoj jer znamo kako sporo sustav funkcionira. Pojednostavljeno rečeno, naš sustav posvojenja stavlja prava bioloških roditelja ispred prava i dobrobiti djeteta, zbog čega vrlo često djeca imaju male šanse za posvojenje i odrastaju na kraju bez obitelji, sami, u domovima. Upoznale smo dosta ljudi koji su ušli u registar posvojitelja i nažalost nakon više godina čekanja izgubili nadu da ćemo 'doći na red' u nekom podnošljivom roku. Proces posvajanja je jako emotivan i nije se lako nositi s neizvjesnošću", priznaje Opalić te dodaje da je, nakon što je Martinin proces posvojenja završio te su sklopile životno partnerstvo, dobivanje skrbništva prošlo bez problema.
Ana vjeruje da je naprosto imala sreću što je slučaj došao u ruke osobama koje su bile profesionalne i nisu radile problem oko činjenice da su Ana i Martina u životnom partnerstvu, odnosno što stvaraju duginu obitelj.
"Temeljna ljudska potreba je pripadati, ostvariti bliskost i povjerenje te imati podršku osobe koju voliš. Martina je godinama bila moja obitelj, naravno uz obitelj iz koje potječem. Sad imamo Meri i dva psa. Mi jesmo obitelj i to je nešto što nitko ne smije dovoditi u pitanje", kaže Opalić te naglašava da u cijeloj ovoj priči ima podršku okoline, no ne zato što je društvo senzibilizirano po pitanju duginih obitelji, već jer je davno izašla iz ormara te naučila lekcije koje uz to idu.
"Kad si gej u Hrvatskoj znaš da moraš pažljivo birati društvo u kojem se krećeš i živjeti tako da ipak paziš s kim, gdje i što pričaš ili radiš. Ja zapravo tako funkcioniram već i potpuno nesvjesno. Naprosto se klonim nekih situacija i znam koje su sigurne zone i koje je društvo open minded, a koje moram izbjegavati. Naše prijateljice i prijatelji su nas super prihvatili kao obitelj i sretni su zbog nas", kaže Ana Opalić, koja je sa svojom partnericom Martinom Zvonić, Sandrom Sobočanec i Sabinom Naranđa osnovala sada već itekako poznat bend, U pol' 9 kod Sabe.
Iako u sklopu fotografskog projekta Martina (dnevnički zapisi 2009- 2020) nema fotografija s koncerata jer je Ani tada fokus više na glazbi, kreativnost je lajtmotiv njihove veze, života, a sada i obitelji.
"Ako bih trebala staviti naglasak na jednu stvar, stavila bih je na kreativnost. Nama je kreativnost obogatila odnos i život. Bilo nam je draže imati bend nego sjediti po birtijama. Izabrale smo da to bude ono što dijelimo, a to su stvari koje povezuju ljude. Željela bih to naučiti i svoje dijete. U smislu kako kreativno rješavati probleme i kreativno živjeti. To je i poanta ove serije fotografija jer smo ih napravile zajedno, ali i našeg odnosa kroz bend. Bile smo kreativne, znale smo se zabaviti i nikad nam nije bilo dosadno. Takav način života htjela bih prenijeti i Meri", zaključuje Opalić.