BILA je zvijezda jednog od najpoznatijih filmova u povijesti, no njen život bio je daleko od filmskog.
Oko Posljednjeg tanga u Parizu iz 1972. godine vežu se brojne kontroverze. Muški dio zaslužan za nastanak filma, redatelj Bernardo Bertolucci i glavni glumac Marlon Brando, nominirani su za Oscara, film je poprilično zaradio, no glavna glumica Maria Schneider prošla je puno gore. Nakon snimanja filma počela je koristiti droge, a nekoliko si je puta pokušala oduzeti život.
Tada 19-godišnja Schneider utjelovila je lik Jeanne, zaručnice jednog redatelja. Njih dvoje u Parizu razgledaju jedan stan i upoznaju sredovječnog američkog emigranta Paula. Jeanne i Paul započinju strastvenu vezu, a sve kulminira najpoznatijom, ali i najkontroverznijom scenom u filmu, onom s maslacem. Paul siluje Jeanne koristeći maslac, a u intervjuu za Daily Mail 2007. godine Schneider je otkrila da te scene nije bilo u scenariju, a Brando i Bertolucci otkrili su joj što će se dogoditi tik prije nego su se kamere upalile. Scena je trebala biti nasilna i potresna jer je Paul trebao udarili i penetrirati u Jeanne dok ona plače. Schneider je rekla da osjećaji prikazani na malim ekranima nisu samo gluma nego stvarni.
"Bila sam ljuta, osjećala sam se poniženo i iskreno, pomalo silovano, i od Branda i od Bertoluccija", rekla je.
Priča o sceni pala je u zaborav do 2016. kad je isplivala tri godine stara snimka na kojoj je Bertolucci priznao da je želio da se Maria pred kamerom osjeća poniženo i bijesno. Zbog toga joj je sve otkrio tek na kraju.
"Htio sam da Maria to osjeća, a ne da glumi", rekao je.
Brando nije zaista penetrirao u Schneider, no poniženje je bilo stvarno.
Iako je film proglašen skandaloznim te je u nekim zemljama zabranjeno njegovo prikazivanje, Schneider je postala slavna, što ju je gurnulo u lošem smjeru.
"Postati slavnom bilo je zastrašujuće. Tad nismo imali tjelohranitelje, a ljudi su mislili da sam poput lika koji sam glumila te su se tako odnosili prema meni. Doživjela sam puno neugodnosti", rekla je.
Nakon toga počela je eksperimentirati s drogama.
"Počela sam s marihuanom, a prešla sam na kokain, LSD i heroin. Bio je to bijeg od stvarnosti. Bile su to sedamdesete, svašta se događalo", priznala je jednom prilikom.
Nekoliko si je puta pokušala oduzeti život.
"Dva ili tri puta sam se predozirala, svaki put sam se probudila prije nego je hitna došla", rekla je.
Dodala je da je izgubila puno prijatelja, no jedna osoba, njen "anđeo", kako ga je nazvala, pomogla joj je da se skine s droga.
Iako ona nije otkrila više o toj osobi, mediji su nagađali da je riječ o ženi jer je Schneider priznala da je biseksualka. Zbog ljubavnice, fotografkinje Joan Townsend, odustala je od uloge i prijavila se u psihijatrijsku bolnicu kako bi bile blizu.
"Ona je imala shizofreniju, a ja sam joj htjela pomoći. Na kraju se vratila u Ameriku i ne znam što je s njom, nije nam bilo suđeno", komentirala je kasnije.
Bertolucciju nije oprostila do kraja života.
"Sreli smo se prije nekoliko godina u Tokiju, ignorirala sam ga", rekla je.
S Brandom je ostala u dobrim odnosima, no nekoliko godina nisu razgovarali o filmu koji su skupa snimili.
Umrla je 3. veljače 2011. godine nakon duge bolesti. Imala je 58. godina.