Ilustracija: 123RF
U JUGOSLAVIJI je mnogo toga bilo tabu, a jedna od takvih stvari bilo je pričanje o događajima u spavaćoj sobi. Magazin Adam i Eva napravio je anketu među damama i potaknuo ih da iskreno priznaju kakvi su Jugoslaveni kao ljubavnici.
Priču vam donosimo u suradnji s Jugopapirom.
Srpanj 1970: Napravio sam anketu među nekoliko Jugoslavenki koje sam pitao što misle o Jugoslavenu kao ljubavniku. Jugoslavenke su imale spremne odgovore - kao da su čekale da im netko postavi takvo pitanje.
Vlatka, 34 godine, službenica, udana. Kaže da vjeruje u seksualnost Jugoslavena, ali da ne vjeruje u njegove priče.
"Jugoslaven više obećava nego što je u stanju ispuniti, ali džentlmen je i ovakav kakav je".
Jolanda, 29 godina, pravni referent, neudana, tvrdi da je Jugoslaven kao i svaki drugi muškarac: ni bolji ni gori ljubavnik.
"Sve to ovisi o drugim elementima, o situaciji, o klimi, o dobu dana, o razlici u godinama ... a najmanje o Jugoslavenima".
Slobodanka, 26 godina, šef bankovne ispostave, neudana, smatra da je Jugoslaven džentlmen onda kad ona to želi.
"Jugoslaven je onakav kakvim ga ja napravim."
Nadežda, 34 godine, tajnica, neudana, ne želi povrijediti taštinu Jugoslavena...
"Jugoslaven pojednostavljuje stvari!".
Jovanka, 19 godina, studentica engleskog jezika, neudana, kaže da je povećala svoje povjerenje u Jugoslavena tek poslije boravka u Engleskoj, gdje su je domaćini razočarali svojim specifičnim shvaćanjima džentlmenstva.
"Jugoslaven je prisan".
Milunka, 27 godina, točiteljica benzina, udana, kaže da toliko voli svoga muža da i ne razmišlja koliko je on ljubavnik, a koliko nije.
"Kad ga već toliko volim, valjda je i ljubavnik".
Mirjana, 24 godine, propagandistica, udana, kaže da joj je muž alkoholičar, a da joj je i ljubavnik sklon alkoholu.
"Pijani Jugoslaven nije dobar ljubavnik, a još manje džentlmen".
Jovanka, 17 godina, učenica, neudana, smatra da prvi dojam uvijek vara.
"Kad čovjek zrelo razmisli, sve je to ... trla-baba-lan".
Kad smo čitavu anketu, provedenu među stotinjak žena i djevojaka, sveli na jednu rečenicu, kompjuter je dao rezultat, bez namjere da bude kategoričan: Jugoslaven je na seksualnom planu ličnost s prosječno zadovoljavajućom potencijom uz blagi ukus – džentlmenstva.
Da čujemo što kaže jedan psihijatar
Pitali smo dr. Maksa Šternića, šefa sudsko-psihijatrijskog odjeljenja beogradske klinike, kakvo je njegovo mišljenje o psihijatrijskom presjeku seksualnog lika jednog Jugoslavena.
"Jugoslaven koji priča seksi viceve, to nije prosječan Jugoslaven. Jugoslaven - onaj pravi ljubavnik - ne priča mnogo. On svoje džentlmenstvo zadržava za sebe i svoju dragu, a priču prepušta ... drugima. Dakle, stavljamo pod psihijatrijsku lupu onoga što je zaokupljen seksualnim vicevima u kojima on izlazi kao konačni pobjednik.
Čujmo doktora Šternića!
"Taj Jugoslaven koji priča ljubomoran je, preko svake mjere i granice. Ljubomoran je na drugog muškarca, ljubomoran na ženu, ljubomoran često na samog sebe. I sebičan je. Nikad ne razmišlja o tome da treba zadovoljiti i partnera".
On ne samo da se ne angažira dovoljno, on se uopće ne angažira. Ne želi se uopće odreći nekih svojih navika. On vjeruje da je sve to izmišljeno zbog njega. On ne samo da to misli, već se tako i ponaša, prisiljavajući i svoju partnericu da se tako ponaša, čak i da tako misli. Jednostavno, nema nimalo strpljenja, čak nije ni svjestan da nema strpljenja, već misli da tako mora biti. U slobodnom vremenu izmišlja viceve o svojoj moći, iako je bolje reći o svojoj nemoći.
Jugoslaven - onaj što priča - i frigidan je u prenesenom smislu. Jer za frigidnost žene krivica pada na njega. Žena je kao violina, a violinu treba znati svirati. Naravno, pričljivi Jugoslaven će kazati da je osnovno imati dobru violinu da bi se moglo dobro svirati, ali istina je da dobar majstor može i iz prosječne violine izvući majstorske zvukove.
Mišljenje drugog psihijatra
Drugi psihijatar u našem razgovoru je dr. Bisenija Švrakić koja je u svojoj 17-godišnjoj praksi imala mnogo kontakata sa seoskim ženama, pa su njena iskustva dragocjena - kad je riječ o Jugoslavenu sa sela.
"On sebe visoko cijeni i misli da je njegova želja neprikosnovena, pa zahtijeva svoje pravo i onda kada mu je partnerica bolesna. On se ponaša kao vlasnik, kao posjednik i smatra da je ono što je njegovo - njegovo, i da uvijek, u svako doba, ima pravo na to".
Uz svoju ženu, on ima još i ljubavnicu, ne zbog neke izričite potrebe, već zato što je to običaj na selu. Dakle, zbog ugleda, zbog taštine.
Ako ga žena uhvati u nevjeri, on nikad nije kriv, već krivca treba tražiti ili kod žene koja ga je svojim ponašanjem otjerala ljubavnici, ili kod ljubavnice koja ga je nagovorila na grijeh. U svakom slučaju, on je uvijek u pravu, pa se tako i ponaša. Kad se neko dirne u njegov "posjed", pa bilo da je riječ o ženi ili o ljubavnici, u stanju je boriti se na život i smrt. Jer posjed je posjed, i treba ga braniti. Zbog taštine- ne zbog posjeda!
Najzad, treba reći da žene nemaju pritužbi na svoje muževe zbog seksa. Ako se žale, onda se žalbe odnose na upotrebu alkohola, na bolest ili na ... pretjeranu seksualnost. Eto, tako izgleda Jugoslaven pod mikroskopom stotinjak žena i djevojaka, i pod stručnom lupom dvaju psihijatara.
Nekoliko priznanja i nešto više prijekora! Ipak, priznajte, ponosni ste što ste Jugoslaven.
Napisao: Darko Šarenac (Eva i Adam, 1970.)