Adolescence bi lako mogla postati jedna od najzanimljivijih novih serija 2025. godine. Postoji više razloga za to: prije svega, to su uznemirujuće teme kojima se bavi te iznimne glumačke izvedbe pretežno britanske glumačke postave. No postoji još jedan ključni element koji Adolescence izdvaja iz mora novih naslova.
Baš kao i jedan od prijašnjih hitova Stephena Grahama, filma Boiling Point iz 2021., svaka epizoda ove jezive kriminalističke drame snimljena je u jednom neprekinutom kadru. Takav način snimanja seriji daje neprekidnu napetost i klaustrofobičan osjećaj, koji gledatelja drži prikovanog za ekran.
Ako ste se pitali – ne, ovdje nema nikakvih trikova. Svaka epizoda doista je snimljena u jednom dugom kadru, što je, kako možete zamisliti, zahtijevalo nevjerojatnu kreativnost i preciznost cijelog tima.
"U biti to znači da pritisnemo tipku za snimanje na kameri i ne stajemo dok sat vremena kasnije ne završimo", rekao je redatelj Philip Barantini za Netflix. "Ali to je daleko kompliciranije nego što zvuči."
Dodao je kako cijeli proces uključuje mjesece priprema, tjedne proba i nevjerojatan tim ljudi koji radi zajedno u svakoj fazi – od scenarija, preko odabira lokacija, do dizajna produkcije i preciznog određivanja kuta iz kojeg će kamera snimati.
No kako je ekipa serije Adolescence uopće uspjela snimiti sve četiri epizode u jednom kadru? Zbog jedinstvenog načina snimanja mjeseci pomnog planiranja bili su ključni kako bi se sve što su zamislili moglo izvesti u jednom pokušaju.
"Jedan od zanimljivijih dana bio je kada smo morali izmjeriti koliko točno traje vožnja od kuće do policijske postaje i proći cijelu tu rutu pješice", prisjetio se scenarist Jack Thorne za Deadline pokazujući koliko je projekt bio temeljen na detaljima.
Barantini, koji je već režirao Boiling Point, bio je upoznat s tehnikom dugih kadrova. No dok se radnja Boiling Pointa odvijala isključivo unutar jednog restorana, Adolescence je otišla korak dalje sa znatno ambicioznijim opsegom.
"Razlika je u tome što smo Boiling Point pisali s lokacijom na umu – sjedili bismo u restoranu i pisali scenarij. Ovaj put je sve bilo u Jackovoj glavi, a ja sam potom morao naći lokacije koje su odgovarale njegovim zamislima", objasnio je Barantini.
Prema LA Timesu, proces proba za svaku epizodu trajao je tri tjedna. Prvo su glumci tjedan dana vježbali na lokaciji bez kamera, zatim su uključene kamere kako bi svi znali gdje trebaju biti u svakom trenutku. Zadnji tjedan snimali su po dvije duge neprekinute probe dnevno, tijekom pet dana, što je ukupno rezultiralo s deset pokušaja po epizodi.
Thorne je tijekom snimanja morao biti na setu, spreman mijenjati dijaloge i scene kako bi se prilagodile stvarnim uvjetima snimanja u jednom kadru. Međutim, ogroman izazov bio je usklađivanje rada snimatelja Matta Lewisa i kamermana Leeja Davida Browna. Njihova suradnja bila je toliko precizna da ju je Stephen Graham opisao kao "balet".
U intervjuu za The Guardian Barantini je objasnio kako izgleda uvodna scena: "Kada epizoda počne, moj snimatelj Matt drži kameru. Dok snimamo glumce u autu, kamera se pričvršćuje na dizalicu. Auto kreće, a dizalica ih prati."
"U međuvremenu, Matt prelazi u drugi auto, vozi unaprijed i iskrcava se da može kameru unijeti u kuću. Kada izađemo iz kuće, drugi kamerman Lee sjedi u kombiju. Matt mu predaje kameru, Lee je preuzima, dok Matt opet vozi do policijske postaje, spreman da ponovno uzme kameru unutra", dodaje.
Thorne se prisjetio još jednog zahtjevnog trenutka: "Snimatelji su mislili da će scena jurnjave koju sam napisao izgledati kao kompjuterska igrica. A onda sam dobio poziv od Phila, koji je rekao: 'Zamisli da kamere mogu letjeti.'"
Rezultat? Kamera pričvršćena na dron poletjela je iznad semafora i odjednom odvela gledatelje na mjesto zločina. "Takav kadar vas udara ravno u želudac", rekao je Thorne. Ipak, ostaje pitanje zašto su se odlučili na ovakav izazov. Prema Barantiniju, tehnika jednog kadra stvara intenzivno iskustvo za gledatelja.
"Jedan kadar tjera vas da budete potpuno prisutni. Ako samo na trenutak skrenete pogled, propustit ćete nešto važno", rekao je za Radio Times. "To je kao kad gledate kazališnu predstavu – ne možete tipkati po mobitelu, zar ne? Morate pratiti svaki detalj."
Thorne je dodao za Deadline: "Kamera u ovoj seriji ne trepće. Time se postižu sirovost i iskrenost. Nemogućnost rezanja scena omogućuje nam da ispričamo složeniju priču, onako kako pravni sustav funkcionira iznutra." Thorne je zaključio: "Ono što smo dobili je djelo koje koristi tehniku kako bi otključalo emocije."
