ŽENA koja je donirala odjeću za humanitarnu akciju u organizaciji Učeničkog doma Dora Pejačević u Zagrebu cure koje su dobile odjeću dodatno je razveselila simpatičnim porukicama koje je ostavila u džepovima.
Pedagoginja iz doma, Ivana Harapin Gajić, podijelila je na svom Facebooku fotografije poruka i jedne jakne kako bi pronašla Mirnu kojoj se osoblje, dirnuto njenom gestom, htjelo zahvaliti.
"Tražimo Mirnu koja je prije otprilike mjesec i pol - dva mjeseca donirala svoju odjeću u Učenički Dom Dora Pejačević, a robica je zbog korone stajala u karanteni nekoliko tjedana. Dio Mirnine donacije smo proslijedili stradalima u potresu u Gornjoj Dubravi i Čučerju, a ono što nismo znali je da je Mirna u svaki kaputić i sako stavila predivne male porukice pune ljubavi. To smo otkrili tek kad su ih naše učenice i zahvalne korisnice našle u džepovima. I sada silno želimo zahvaliti Mirni koja nas je sve dirnula. Draga Mirna, ako ovo čitate javite se, puno Vas ljudi želi pozdraviti", stoji u objavi.
Tražimo Mirnu koja je prije otprilike mjesec i pol - dva mjeseca donirala svoju odjeću u Učenički Dom Dora Pejačević, a...
Objavljuje Ivana Harapin Gajić u Ponedjeljak, 23. studenoga 2020.
"Bravo! Uspjela si nać džep. Ovo sam si kupila kad sam bila luda i mlada i išla u klub i mislila da izgledam ko da živim u Londonu. Sad idem samo u trgovinu i šetat psa pa se ti iživi u ovom kaputu", stoji na poruci koja je oduševila mnoge korisnike Facebooka.
To nije bila jedina poruka koju su učenice pronašle u svojoj novoj odjeći.
"Priznaj da je boja totalno luda. Uživaj u ovom posebnom kaputiću", stoji u drugoj poruci.
"Jedan šik sako za šik osobu. Jesi li ti šik? Ako misliš da nisi, krivo misliš", napisala je u trećoj.
Ekipa u komentarima bila duboko dirnuta ovom gestom, a u komentarima se naposljetku javila i Mirna.
"Dragi moji, rasplakali ste me od sreće... Pišem ovdje jer se nadam da će me tako svi moji dragi 'kaputići' čuti. Kad sam pisala ove porukice mislila sam na cure koje će ih pronaći i zamišljala njihove osmijehe, njihove priče. Zamišljala sam koliko snage svaki dan treba jedno mlado biće koje živi daleko od svoje obitelji. Koliko je teško kad se ne možeš s vrata zatrčati mami u zagrljaj kad ti neki mangup prvi put slomi srce. Koliko je meni život toga poklonio, a koliko je nekoj curi možda meni vrlo sličnoj - uskratio... Htjela sam tim curama nekako dati do znanja da postoji neka tamo Mirna koja bi ih sve najrađe zagrlila i nasmijala iako ih ne zna. Cure, te su porukice moji zagrljaji za vas i nadam se da su vas pronašli baš kad je trebalo! A sad vidim da je ta odjeća otišla i dalje i do vas koji ste možda poželjeli da ste 22.3. živjeli negdje drugdje... Ali ipak ima nešto čarobno u tom našem polomljenom gradu, a to smo mi svi - stranci koji jedni druge volimo iako se ne poznajemo", zaključila je.