GORAN BARE otkrio je u razgovoru za Top Radio razlog zbog kojeg je odlučio baviti se glazbom: "Vidio sam kako moji roditelji žive, kako ljudi oko mene žive, da svi žive jako teško. Rekao sam - zar je ovo život? Nema šanse da kopam tunele. Svaka čast ljudima koji kopaju tunele, ali ako sam već došao na ovaj svijet bez da me itko išta pitao - onda ću po svom", rekao je.
"Najljepši trenutak života mi je kad sam na bini, ne znam zašto... Još od malih nogu. S 15 godina sam prvi put nastupao. To je bilo osamdesete. Koliko je prošlo, ne znam."
"Počeo sam pratiti vijesti i upao u depresiju"
Roker nije imun na svakodnevna događanja u svijetu i prati vijesti.
"Počeo sam pratiti vijesti, ali me to toliko baci u depresiju da sam prestao gledati dnevnike. Pitam ljude kako je u Ukrajini, kolika je inflacija... Ne mogu to gledati, kada vidim te ljude, koja je to hipokrizija, koji su to šarlatani. Mislim, izvinjavam se, neću ovo raditi na koncertima, da se zna. Na koncerte dolazim samo da zabavim ljude i da se ljudi dobro osjećaju", rekao je.
U slobodno vrijeme glazbenik odmara.
"Uglavnom sam puno putovao i puno toga vidio i puno, kako se kaže, istrošio, tako da sam sad većinom u krevetu. Kad mi nešto padne na pamet, zapišem", rekao je roker.
Bare je dao i par savjeta za one koji tek počinju slušati njega i Majke.
"Sve zavisi koliko godina ima čovjek. Ja sam to radio kako mi godine nalažu. Prvi album je bio žestok, pun energije, mladenački – bum, tras. Kako je išlo vrijeme, tako je sve bilo lakše i lakše, pa sam imao period gdje sam proučavao američku glazbu. Imam 58 godina i ne mogu sada pjevati 'Zbunjen i ošamućen'. Bio sam zbunjen i ošamućen kada sam imao 20 godina, sada više nisam."
"Plaćam cijenu svoje iskrenosti"
Bare smatra da plaća cijenu svoje iskrenosti:
"Ali ja drugačije ne mogu. Kad sam odlučio baviti se ovim poslom, to je bilo davno, 70-ih godina. Imao sam 10, 12 godina i odlučio sam se baviti time i to je bilo jedino što mi je objašnjavalo život. Vidio sam kako moji roditelji žive, kako ljudi oko mene žive, da svi žive jako teško. Rekao sam - zar je ovo život? Nema šanse da kopam tunele. Svaka čast ljudima koji kopaju tunele, ali ako sam već došao na ovaj svijet bez da me itko išta pitao - onda ću po svom."
Život mu je rock and roll, ali taj život i troši čovjeka. O tome gdje nalazi energiju rekao je: "Kako kad – to je teško. Sam izlazak na binu je za mene toliko moćna stvar da jedva čekam. Neki ljudi bježe, a ja nikad nisam imao tremu. Jedva čekam da izađem na binu i kažem – Dobra večer!"
Bare je nekoliko puta rekao da će možda napisati i autobiografiju. Sada je o tome rekao:
"Ne znam, živim takvim životom da ne znam hoću li doživjeti sutra ili preksutra. Ako bude zdravlja i veselja, napisat ću je. Nazvat ću je 'Goran Bare'."