Foto: Index
Dok sam bila dijete, vjerovala sam u Djeda Mraza, mislila da su mama i tata nepogrešivi i da su svi debeli ljudi dobri u duši (nemam pojma odakle mi ovo zadnje...). No jedno me naivno vjerovanje pratilo dosta dugo u životu – da muškarac i žena mogu biti iskreni prijatelji.
Moji prijatelji, moje stijene…
Da me netko prije petnaestak godina pitao mislim li da je moguće biti iskren prijatelj s heteroseksualnom osobom suprotnog spola, napala bih ga da je ograničeni debil koji ne vidi dalje od svog nosa. Kakvo je to uopće pitanje?! U nekakvoj bih raspravi, vjerojatno na pasja kola izvrijeđala zaostale neistomišljenike, uspoređujući ih sa spiljskim ljudima koji su držali da je jedini razlog muške interakcije s ženama očuvanje ognjišta i reprodukcija.
Tako sam razmišljala jer sam tada imala svoje stijene, svoje muške prijatelje za koje sam vjerovala da će biti uz mene zauvijek. Dala bih ruku u vatru da ih ne zanima ono što imam ispod majice ili ispod pojasa, da me ne žele poševiti, već samo imati "stalan kontakt s mojim intrigantnim intelektom i osebujnim karakterom". Baš sam bila maloumna. Danas odgovorno tvrdim da nemam niti jednog muškog prijatelja. Samo prijateljice. Slučajnost? Ne bih rekla. Štoviše, uvjerena sam da sva ta prijateljstva nikada nisu niti bila prijateljstva, već samo plod moje beskrajne mladenačke naivnosti.
Dio po dio, moja se teorija o funkcionalnom dugotrajnom muško-ženskom prijateljstvu počela urušavati.
Lekcije su se nizale jedna za drugom. Najprije mi se u gaćice pokušao uvući, i to sasvim doslovno, moj prijatelj iz ulice. Klinac s kojim sam zajedno pišala u pijesku, koji mi je uzbuđeno pokazivao sve najnovije modele vojnika koje je dobivao i komu sam bila utjeha pri bolnim prekidima. Idući na redu bio je prijatelj koji me isto tako, sasvim izravno, nakon sedam godina bliskog prijateljstva pokušao poljubiti rekavši da više ne može izdržati i da mu je dosta toga da "samo" drka na mene. Nakon toga uslijedio je jedan koji me stvarno gadno dotukao, ali to je već druga priča. Dalje je sve išlo po istom obrascu i moje je vjerovanje u postojanost dugoročnog, funkcionalnog muško – ženskog prijateljstva jednostavno umrlo.
Ne, prijateljstvo nije uvertira u seks
Najviše me ipak neugodno iznenadilo što su moji muški prijatelji vjerovali da je naše prijateljstvo i za mene samo '"malo duža predigra"'. Uvertira u veliko finale. Pa nije! Da sam htjela nešto, pokazala bih to sasvim jasno!
Bez obzira što sam u takvim situacijama ispadala ili zavodnica bez pokrića ili jednostavno glupa, baš ništa ne bih mijenjala. Zašto? Zato jer bi bila šteta propustiti godine i godine stvarno lijepih trenutaka, zbog šoka i nevjerice koju doživiš kad ti netko kaže da godinama drka na tebe. Ne bih ništa mijenjala i jer je vjerovati u muško-ženska prijateljstva sasvim legitimno kada si adolescent. Kada pređeš tridesetu, postane malo čudno...
Danas bi mi bilo zaista neobično imati muškog prijatelja, s njim dijeliti svoje želje, snove i strahove. Zapitala bih se što mi fali u odnosu s mužem i zašto s njim ne mogu tako razgovarati. Možda je čudno, ali s prijateljicama nemam takvih moralnih dvojbi. Iskreno, da mi netko tko je u istoj situaciji kao i ja – dakle, zaposlena udana žena s dvoje djece – kaže da ima baš dobrog (heteroseksualnog) prijatelja s kojim provodi mnogo vremena i s kim dijeli svoju intimu – pa…. u najmanju bih ruku pomislila da je to zaista čudno. Ne samo da bi mi u startu bilo jasno da ju on želi okrenut, već bi pomislila i da dotična ima skrivene namjere prema tom istom prijatelju, da joj očajnički treba muška pozornost ili da je nesretna u braku pa joj je ‘’prijatelj’’svojevrsna rezerva. Čisto da ne stavlja sva jaja u jednu košaru…
Jer odrasle, zrele udane žene jednostavno nisu tako naivne!
Nazovimo stvari pravim imenom
A muškarci... Iako su mnogo zabavniji prijatelji od žena, na kraju dana, vrlo je vjerojatno da će te zamišljati golu i maštati o tome kako bi bilo da te mogu imati. Tako je, kako je. Oni kao da ne žele gubiti vrijeme na "prijateljstvo" sa ženom, ako nemaju želju istu tu ženu – prije ili kasnije, svjesno ili podsvjesno - odvesti u krevet. Mi žene ne funkcioniramo na taj način, nama definicija prijatelja i sa suprotnim spolom u startu podrazumijeva odnos bez seksualnih premisa. Bar dok smo još dovoljno mlade da vjerujemo u čitav koncept muško – ženskog prijateljstva. Smiješno je kako svaka dob nosi svoje zablude….
Danas držim da niti jedna zrela žena ne može odgovorno tvrditi da je s muškarcem samo prijateljica. Može, samo ako joj je "prijatelj" naziv za nekoga tko ju redovito servisira. Ili ona želi da ju taj isti "prijatelj" malo bolje pregleda, rastavi na proste dijelove ili kako god ćemo to nazvati… Žena, posebno mislim na udanu pripadnicu ljepšeg spola, može imati poznanike, poslovne partnere, kolege, može imati i muškarce koje je nekada nazivala prijateljima. Ali iskrenog, bliskog, muškog prijatelja za kojeg odvaja dragocjeno vrijeme…ma daj! Nazovimo stvari pravim imenom. Želiš da te taj lik poševi, jednako kao što on želi poševiti tebe!