OTVORENJA Olimpijskih igara oduvijek su bila posebna vrsta zabave koju ste ili obožavali zbog spektakla ili pak doživljavali kao "onaj dio Olimpijskih igara koji je predug, predosadan i prekičast, a nije umjetnička gimnastika".
Uglavnom, te ceremonije otvaranja su ono što smo u Jugoslaviji pokušavali kopirati na sletovima za Dan mladosti, ono što Ameri pokušavaju kopirati uoči svakog Super Bowla i ono što Europljani u naletu kulturne nadmoći zaboravljaju svaki put kada kritiziraju kič Super Bowl ceremonija.
Neovisno o tome kojoj skupini pripadali, otvorenja su ono što umjetnici godinama pripremaju, a o čemu mi onda 24 sata raspravljamo, zaboravimo i nastavljamo sa životima kao da se ništa nije dogodilo.
Još se nismo podemonili
Ove godine društvene mreže nakratko su gorjele zbog dozlaboga iritantnih woke trenutaka koje su neki gledatelji primijetili i odlučili kritizirati. A kad kažemo "mreže su gorjele", želimo reći "par likova je gunđalo i mi smo to prenijeli u nadi da će izazvati raspravu i kod nas". Na svu sreću, woke alergija u ovim krajevima još uvijek nije poprimila zabrinjavajuće razmjere.
Tu je, ali nismo se još podemonili.
Da se razumijemo, svi ti ljudi koji gunđaju ne pušu uvijek na hladno jer ti prosvijećeni trenuci inkluzivnosti uistinu su prisutni u proizvodima američke industrije zabave, pa se vrlo lako može steći dojam da je wokeizam sveprisutan. No, mnogima promiče da ne bi trebali kritizirati to što se američki scenaristi ponekad bave gej ili trans osobama, već to što su neki scenaristi ponekad kriminalno loši i tom se temom bave na neizdrživo iritantan način, pa gej i trans likove samo lijeno istovare u priču kako bi odradili svoju normu političke korektnosti.
Tako bi trebalo pristupati i ceremoniji otvorenja u Parizu, ali da si ne seremo, radi se o društvenim mrežama i nitko nema vremena baviti se takvim nijansama.
Bržije, višije, jačije
Bilo kako bilo, neki su gledatelji tijekom ceremonije očito primijetili transvestitsku školu šminke, zastave duginih boja i sveopće šarenilo, pa je konzervativni deda u njima zaključio da su "pederi i trandže preuzeli i Olimpijadu", što je njima, kao starim sportašima, nedopustivo.
Naravno, to neće tako formulirati da ne ispadne "fobno", već će sve upakirati u termine kao što su "woke cirkus" ili "Eurosong 2.0" jer to zvuči civiliziranije. Ali ako ste od četiri sata programa tijekom kojih smo vidjeli sve - od akrobacija na skelama, preko robotskog konja i žene koja urla s Eiffelovog tornja, do Malaca - uspjeli sav svoj fokus prebaciti na samo tu jednu bezveznu scenu gej Štrumpfa koji se valja po stolu... promakla vam je tema ceremonije, ali savršeno ste konkretizirali što vam stvarno smeta.
Mnogi, naravno, zaboravljaju stare Grke koji su se hrvali goli, pa, ako želite ostati maksimalno vjerni tradiciji, imajte na umu da može puno homoseksualnije od zastave duginih boja. No, trule doskočice na stranu, ove ceremonije, između ostalog, postoje i kako bi komunicirale ne samo olimpijske ideale već i identitet i kulturu zemlje domaćina, pa dajte ljudima pravo da to odrade prema vlastitim pravilima.
Na kraju krajeva, svake godine mora biti eksplozivnije, šarenije i spektakularnije. Američki blockbusteri totalno su nam spržili mozgove pa od zabave na ekranima tražimo više. Ne samo više - višije.
Jebeš pravopis, dajte nam bržije, višije, jačije!
Nije dovoljno da baklju nosi neki random sportaš, dajte ju Snoop Doggu.
Nije dovoljno zapaliti vatru i pustiti golubice. Ne, goruće golubice moraju izletjeti iz dupeta Celine Dion dok pjeva najvišu notu jureći na gigantskom robotskom konju koji u ritmu glazbe riga vatru i pali rijeku Seinu iz koje izranjaju anđeli s jet-packovima koji se uzdižu u nebo i u jednom trenutku pretvaraju u spektakularni vatromet kakvog se ne bi posramio ni Gandalf Sivi.
Woke this way
I za kraj, vratimo se malo na početak i osvrnimo na priču o tome je li woke ili nije. Možda je gej Štrumpf na trans verziji posljednje večere korak predaleko za neke gledatelje. I to je u redu. To je legitimno mišljenje koje možete prihvatiti ili kritizirati na mrežama, ali budući da fejzbučimo i tvitamo posljednjih 15 godina, u ovoj bismo fazi već odavno trebali znati da se ničije mišljenje nije promijenilo nakon što ste ga nazvali "retardom" ili "leftardom".
Ova rasprava vjerojatno neće pustiti korijene na hrvatskom tlu jer se trenutno bavimo spektakularnim povećanjem plaća parazitima, ali kad-tad pojavit će se nešto za što nas je briga. A kad dođe, trudimo se ne dopustiti amerikanizaciju te rasprave.
Američki stil rasprave o ovoj temi odavno je ušao u fazu krajnje nezdrave opsesije i politiziranja apsolutno svake stvari koju vide, čuju, izgovore ili napišu. Nisu u stanju pogledati epizodu serije a da duboko ne istraže svaku sekundu u potrazi za naznakama woke agende. Postoje kanali koji filmove i serije komentiraju isključivo kroz prizmu toga jesu li woke ili ne. I to je svakako pristup filmovima, ali tužno ograničen i zamoran pristup filmovima.
Znamo da se neki od nas boje da im gej Štrumpf dijete ne odvede na "mračnu stranu", ali svođenje četverosatne ceremonije otvorenja Olimpijskih igara u Parizu na pet minuta koje se ne poklapaju s vašim svjetonazorima spada u tu tužno ograničenu kategoriju.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.