Kemal Monteno bio je bosanskohercegovački glazbenik i zabavljač, poznat po svom bogatom opusu u više od 40 godina karijere. Većinu života proveo je u rodnom Sarajevu, a pod stare dane živio je u Zagrebu. Poznat je kao kralj šlagera i kralj dueta. Bio je čest gost na brojnim glazbenim festivalima diljem bivše države.
Bosansko ime i talijansko prezime
Rođen je 17. rujna 1948. u Sarajevu. Njegov otac bio je talijanski vojnik, koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata došao u Sarajevo i zaljubio se u Kemalovu majku, a zbog te je ljubavi odlučio ostati u novoj domovini. Zbog talijanskog prezimena otac je želio da sin ima bosansko ime, a upravo ta bosansko-talijanska podjela utjecala je i na Montenov stvaralački rad.
S mediteranskim štihom i bosanskom dušom, koju je unio u svoje pjesme, Monteno je stvorio svoj glazbeni izričaj, koji ga je pratio tijekom više od 40 godina karijere, stoji u njegovom životopisu.
Ljubavne pjesme bile su njegov nepresušan izvor i iskrena ispovijed, u kojoj je opisivao životne situacije u kojima su se našli on ili njemu bliski ljudi. Ljubavnu priču svojih roditelja opjevao je tek u pjesmi Šta je život, po kojoj je nazvao svoj zadnji album.
U svojim šansonama rijetko se ponavljao, a svoj vrhunski kantautorski rukopis dokazivao je vještim pretapanjem ljubavnog motiva u jednostavan izraz s mediteranskim šarmom talijanske kancone.
Karijera
Karijeru je započeo nastupima po glazbenim festivalima 1960-ih. Na festivalu Vaš šlager 1967. godine nastupa s pjesmom Lidija te osvaja prvu nagradu. Postaje redovito lice tog festivala, na kojem je premijerno izveo puno svojih pjesama (Zemljo moja, Sarajevo, ljubavi moja, itd.).
Tijekom 70-ih Monteno izbacuje hitove, poput Sviraj mi o njoj, Laž, Putovanja, Adrijana, te ih pjeva na Opatijskom i Zagrebačkom festivalu, gdje osvaja brojne nagrade i priznanja publike. Njegovi albumi prodavani su u zlatnim i platinastim nakladama.
1973. godine objavljuje album Muziko, ljubavi moja za tadašnji Jugoton. Pjesma Jedne noći u decembru posvećena je njegovoj ženi Branki, koja mu je bila školska ljubav. Monteno nastavlja marljivo raditi tijekom 80-ih kad reda albume jedan za drugim, a tada je nastala i njegova poznata pjesma Nije htjela.
Ratna događanja 90-ih zatekla su ga u Sarajevu, iz kojeg u početku nije mogao izaći, a potom, kao i mnogi glazbenici i njegovi prijatelji, nije htio izaći. U to vrijeme nije napisao nijednu pjesmu, ali je otpjevao Pismo prijatelju, autora Zlatana Arslanagića i Zlatana Fazlića, koju je publika preimenovala u Da ti roknu samo dvije.
Radi se o staroj ljubavnoj pjesmi koju su spomenuta dvojica autora nadopisala, a videospot je snimljen na stepenicama ispred tada popularnog okupljališta, kavane Fis, u koju su zalazili Davorin Popović, Mirza Delibašić i ostale poznate osobe iz Sarajeva.
Godine 1995. Monteno ipak prihvaća poziv brojnih zabrinutih kolega iz Zagreba, ponajprije Arsena Dedića i Gabi Novak, te se s obitelji seli u Zagreb. Iste godine održao je koncerte u Lisinskom, i to sedam dana zaredom.
Godine 2000. Croatia Records objavljuje album Hvala svima (Kemo i prijatelji), na kojem su pjesme koje je otpjevao u duetu s Oliverom Dragojevićem, Arsenom Dedićem, Radom Šerbedžijom, grupom Crvena jabuka, Danijelom Martinović, Gabi Novak, Fuadom Backovićem, Terezom Kesovijom i Borisom Novkovićem.
Svaki njegov duet postao je hit
Napisao je brojne pjesme i za svoje kolege Arsena Dedića, Zdravka Čolića, Olivera Dragojevića, Terezu Kesoviju, Gabi Novak, Nedu Ukraden, Dražena Žerića i mnoge druge, a često su upravo njegove pjesme bile zaslužne za uspjeh njegovih kolega.
Sredinom devedesetih nastupao je na Radijskom festivalu, a potom i na Festivalu dalmatinske šansone u Šibeniku. Na Melodijama Mostara 2003. nastupio je s Paulom Jusić i pjesmom Nakon toliko godina, koja je osvojila Grand prix, a na 10. festivalu melodije Mostara proglašena je Pjesmom desetljeća. Njegov sljedeći album Dunje i kolači nazvan je prema pjesmi koju je otpjevao s tada popularnom grupom Divas, a objavljen je 2004. godine.
Koncertom pod nazivom Kemo u Lisinskom nakon deset godina vratio se u zagrebački glazbeni hram, a oduševljena publika pjevala je s njim od prve do zadnje pjesme.
Krajem 2012. u sarajevskoj Zetri obilježio je više od 40 godina karijere, a uz njega su nastupili Goran Bregović, Zdravko Čolić, Oliver Dragojević, Dino Merlin, Severina, Dražen Žerić Žera, Rade Šerbedžija i Hanka Paldum.
Njegov zadnji studijski album Šta je život na tržištu je od 2013., a pjesme Jesen je, Malo mir, malo rat, uz naslovnu pjesmu koja se gotovo odmah nametnula kao hit, i dalje su dio radijskog i tv-etera.
Umro je u siječnju 2015. godine od upale pluća. Imao je 65 godina.