Trenutno je u saborskoj proceduri Zakon o upravljanju i održavanju zgrada koji će na snagu stupiti 1. siječnja sljedeće godine. Najzanimljiviji dio tog zakona odnosi se na kratkoročni najam turistima. Nakon donošenja zakona, ako netko želi kategorizirati apartman, morat će skupiti 80 posto potpisa ostalih (su)stanara zgrade. Drugim riječima, ovaj zakon daje ogromnu moć susjedima, nešto poput hibrida Luja 14. i Fidela Castra.
U bliskoj budućnosti po zgradama Republike Hrvatske vodit će se haustorski ratovi. Susjed neće htjeti dati potpis za apartman, tražit će minimalno 50 tisuća eura za namrčit kemijskom olovkom sedam slova, a potencijalnom iznajmljivaču dopizdit će ucjene, pa će ga otet. Mučit će ga najgorim metodama.
Zatočeni susjed morat će danima gledati reklame s Nove TV ili slušati optimizam voditelja s Otvorenog radija. Ako i dalje ne da potpis, otmičar će nastaviti s još suptilnijim metodama. Puštat će mu debatu Trump – Kamala, a ako i to ne urodi plodom, morat će zaredom pogledati dvadeset intervjua Tončice Čeljuske.
Rat za treći kat
No naš susjed je junak. Unatoč stravičnim metodama, on ne popušta. I dalje traži 50 hiljadarki, prvi put u životu dobio je moć i ne želi odustati ni pod koju cijenu, pa čak i ako će morati gledati maraton Tončice Čeljuske u postavljanju pitanja Trumpu i Kamali. Potencijalni iznajmljivač totalno je lud, ne zna što bi dalje poduzeo, ali ipak se sjeti asa iz rukava. Čitat će susjedu čitav opus Slobodana Prosperova Novaka.
Ako ga ne slomi ova drevna metoda mučenja, onda zaista ne zna kako dalje. Ali susjed je tvrđi orah od Mister Noa, stalno ponavlja, ne, ne, ne, na kraju torture iznajmljivač je taj kojemu će glava prsnuti, a ne ovaj kojeg muči, pa brzo otrči u kuhinju, uzme nož i zadere se prema knjizi Prosperova Novaka.
"Dones' Slobo, kruha i leda, bit će mesa, klat ćemo susjeda!"
Eto, dragi stanari zgrada, što vas čeka kada novogodišnji vatromet završi. Idete u rat za treći kat. Morat ćete u ovih par mjeseci dobro prostudirati taktike svih bitnih povijesnih vojskovođa – je li prvo važnije vaše obiteljske trupe usmjeriti na strateško osvajanje lifta ili osvojiti konope na krovu, pa tako neprijatelja spriječiti u prirodnom sušenju uniformi.
Neka đubre suši robu na radijatoru i crkne od kemije iz omekšivača. Također, važne borbe će se voditi za ulaz u zgradu. Ako kvalitetno postavite barikade i neprijateljskog susjeda odsiječete od poštanskih sandučića, samo trebate biti strpljivi.
HEP će mu slati račune do kojih mu neće biti pristupa, pa ih neće moći plaćati, i na kraju će neprijatelj ostati bez struje, ali i bez reklama za pizzeriju. Gladan u mraku, u smradu uniforme od Lenor omekšivača, možda vam preda sebe i potpis.
Zamišljam kako će za nekoliko mjeseci izgledati procedura vlasnika stana u Mamutici koji želi otvoriti apartman. Krenuo čovjek s papirom i olovkom prikupiti 80 posto potpisa (su)stanara, evo dva desetljeća prošlo, još nije završio prvi ulaz.
Milijun potpisa – putovanje kroz Mamuticu
Tek se u dubokoj starosti vratio svome stanu pa na samrtnoj postelji napisao knjigu Milijun potpisa – putovanje kroz Mamuticu. U samoj jednoj noći s trona najčitanijih putopisa svih vremena skinuo je Marka Pola i braću Seljan. Par dana iza umro, nikad nije kategorizirao apartman.
Svatko tko ima veći kvocijent inteligencije od zbroja golova na vaterpolskoj utakmici mora se zapitati zašto, pobogu, Andrej Plenković i njegova vlada donose zakon koji će prouzročiti domovinsko-stambene ratove i donijeti stotine mrtvih i teško tjelesno ranjenih.
Oni će vam odgovoriti da ovim zakonom i onim koji se tiče poreza na nekretnine žele mladim obiteljima dati mogućnost za dugoročni najam. Ruku na srce, istina jest da se teško dolazi do stanova za dugoročni najam i da cijene kupnje i najma nekretnina strašno rastu, ali zar ne bi bilo logičnije da se uzima bogatima, a ne onom jadnom penzioneru koji crkava od mirovine pa mu apartman u Limenkama na Utrini pomaže da ne umre?
Zašto se ne uvede progresivni porez na apartmane? Na jedan ili dva apartmana manji porez, na tri ili više veliki? Da se demotivira one koji se apartmanima bave kao velikim biznisom. Umjesto da se zakonodavac obračunava s apartmanskim naseljima, vilama, kućerdama s 15 apartmana, njemu su problem upravo oni najsiromašniji iznajmljivači koji imaju jedan maleni apartman u nekoj šugavoj zgradi.
Drugi razlog zbog kojeg se donosi ovaj zakon, prema riječima vladajućih, jest kako bi se osigurao mir u zgradama. Turisti tulumare, zapišavaju portune, slušaju glasno glazbu, šporkavaju stubišta, organiziraju bunga bunga susrete, a podsjetimo, stanari zgrada ujedno su i suvlasnici svih zajedničkih prostora.
Skup potpis
Eto zato oni žele da se vlasnici stanova unutar zgrada lijepo dogovaraju oko svega. Ako se skupi 80 posto potpisa, može, ako ne, ništa. Što se mene tiče, koji čitav svoj život živim u raznim zgradama diljem Lijepe naše, slažem se da je mir itekako potreban. No ono što sam u praksi vidio jest da su turisti u zgradama najtiši.
Pa jebemu život, neće valjda Britanac iz Southamptona potegnut do Zagreba, pa onda u Mamutici organizirat tulum, umjesto da ode u Močvaru, Boogaloo, ili što ja znam? Stoga, ako već pričamo o kućnom redu u zgradama, zašto zakonodavac ne bi malo doradio ovaj zakon?
Znamo dobro svi mi stanari raznih mamutica tko je najveći proizvođač nemira u zgradama. Djeca. Prvo noću plaču dok su bebe, potom kad odrastu nabijaju loptu po zidovima, onda glasno gledaju porniće na Pornhubu i slušaju trap izvođače, a na kraju djetinjstva se gasiraju s motorima. Zašto potencijalni mama i tata ne bi tražili potpise 80 posto (su)stanara da mogu kategorizirat djecu? Ili hajdemo još dalje.
Osobno mrzim narodnjačku i dalmatinsku muziku. Zašto se i u tom slučaju ne bi tražili potpisi? Stari, ako ćeš me pilat s maslinom neobranom i kušinom stinom bez mog potpisa, donijet ću kruha i leda, pa ćeš dobit meda. Ili, jebote, onaj moj prvi susjed po cijele dane gleda sabor s otvorenim prozorom, a slabo čuje, pa odvrne volume do kraja. Jače mi Njonjo uši para nego Napalm Death i Cannibal Corpse zajedno.
Nego zašto ja uopće pišem ovaj tekst i trkeljam u prazno? Ionako se ništa neće promijeniti, a malo je vremena ostalo, sad će listopad. Idem brzo pogledat nekoliko epizoda Preppersa, kupit pušku, paštete, mesne doručke...
Zapamtite dobro, kada začujete detonacije tamo negdje između Bečkog novogodišnjeg koncerta i skijaških skokova iz Garmisch-Partenkirchena, znajte da to nisu petarde. Upravo je počeo rat za kat(egorizaciju).
Skupo ću prodati svoj potpis.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.