NEMA sumnje da je posao liječnika jedan od najtežih poslova koji postoje. Duge smjene, zahtjevni pacijenti i težak posao samo dio su njihove svakodnevice.
Korisnik online foruma Abhishark nedavno je podijelio priču pod nazivom "Najgora smjena mog života", a u razgovoru za Bored Pandu rekao je da nije očekivao da će izazvati takve reakcije.
"Pisanje mi je oduvijek bilo strast, no uz posao bilo ga je teško nastaviti", rekao je i dodao da, kad je riječ o liječničkom pozivu, najbolji dio su ljudi koje upoznaje.
Ovo je njegova priča:
1. Moj prvi pacijent bio je Buck, čovjek u 70-ima, dijabetičar koji se ne želi mijenjati. Bio je krupan čovjek kojem nije bilo drago tuširanje do te mjere da je imao bujni mikrosustav na koži (nemojte to guglati). Obično ne osuđujem pacijente, no njegov smrad je bio tako jak da je medicinska sestra odbila podići ga i očistiti iscjedak. Kao da se u naborima kože skrivao sloj zla koji je pokrio zemlju, ali ne kao Rita Repulsa. Mislim da ona nije smrdjela po govnima, ali ne mogu potvrditi jer sam prestao gledati nakon Power Rangers Neo. Buck je volio sebe i svoj život te je bio ponosan na svoj nedostatak osnovnih higijenskih navika, čak se šalio da smrad koristi kako bi izbjegao poslove koje mu utrpaju žena i kćeri.
Dok sam bio začuđen njegovim priznanjem da je imao seksualne odnose i razmnožavao se, pokazao mi je pravi razlog zašto je tu. Maknuo je deku, a moje oči su prešle s njegove normalne debele desne noge na osušenu crnu hrenovku od njegove lijeve noge. Iako mu je noga bila zamotana, bilo je očito da pati od gangrene od koljena naniže. Prisjetio se da je osjetio bolove u stopalu prije dva mjeseca, a kako je vrijeme prolazilo, bol je prestala. Došao je u bolnicu samo zato što ga je žena natjerala. Dok sam skidao zavoj da mu pogledam stopalo, mali prst je jednostavno otpao. Samo tako, otpao. Podigao sam ga i držao u zraku, gledali smo ga u tišini.
Većina muškaraca bi se prestravila i plakala, ali ne i Buck. On je primio drugi prst i poput djeteta ga otrgnuo, a onda se počeo smijati. I ja sam se smijao, dok sam vrištao iznutra. Kad zanemarite smrad, Buck je bio prilično dobar čovjek. Dijabetes je kronična bolest u njegovoj obitelji. Rekao sam mu da ga je noga prestala boljeti jer je mrtva. Popričali smo o amputaciji i dogovorili da ujutro popriča s kirurgom. Kad se prestao šaliti, zamolio me da kažem njegovoj ženi, jer je sebe krivio što se doveo u takvo stanje. Uvjerio sam ga da nitko nije kriv i nazvao njegovu obitelj. Stvarno postoje. Dragi ljudi.
2. Kad pacijenti dođu u bolnicu, boje se. Nepoznata okolina, nepoznati ljudi, analize i nepoznati lijekovi. I na kraju će morati platiti to vrhunsko iskustvo. Kad su ljudi bezobrazni, shvaćam ih. Loše vijesti i bolest prilično su usrani. Sad kad sam to rekao, bila je jedna pacijentica koju ću nazvati Sotona, jer time štitim njenu privatnost i najbolje je opisujem. Imao sam nesreću da sam morao brinuti o Sotoni tri mjeseca. Neću ići u detalje, s njom je sve medicinski bilo u redu, a verbalno i fizički je zlostavljala zaposlenike bolnice kad nije bilo po njenom. Dobila je privatnu sobu jer je cimeri nisu podnosili.
Ja, optimističan kakav jesam, mislio sam da je, kad završim s njom, više nikad neću vidjeti. Bome sam se zajebao. Ispostavilo se da nije otišla iz bolnice. Nazvala me medicinska sestra i rekla da Sotona želi razgovarati sa mnom. Rekao sam da imam posla i da ću doći čim budem imao vremena, osim ako ne umire. Nakon trećeg poziva bilo mi je jasno da treba paziti da sestra ne počini samoubojstvo pa sam došao. Sotona je bila poznata po tome da može rasplakati stažiste i sestre, poznata je po trikovima i žaljenju na cijelu medicinsku povijest. Slabiji su popuštali pred tim i davali joj što želi, a te je večeri željela Dilaudid, neželjenog rođaka morfija koji je poslan izvan zemlje jer je ubijao male životinje. Dok je drobila, glas joj je postajao sve viši, ali mene nije dirala. Sjetite se, već sam imao posla s njom. Prvi put me pitala, odbio sam pa se pozivala na moju humanost. Kad sam drugi put odbio, prebacila se u svoju pravu formu i doslovno režala. Podsjetilo me to na scenu iz Gospodara prstenova. Potom je bacala prljave pladnjeve i posuđe na mene. Izašao sam iz njene sobe i rekao sestri da pozove zaštitare. Nisam ni slutio da ću opet doći prije zore.
3. Medicinske sestre su životna sila bolnice. One mogu popraviti i pokvariti vaš boravak, dok vam stažisti mogu popraviti ili pokvariti godinu. Dopustite da naglasim da je većina sestara s kojima sam radio odlična i da bih im povjerio članove svoje obitelji, no postoje loši liječnici kao što postoje i loše sestre. Sestre su danas dobro zaštićene, ponajviše zbog usranog tretmana koji su doživljavale u prošlosti i ja podržavam reforme koje su se dogodile da ih se zaštiti. Međutim, zaštita je sad takva da se štiti sestre i kad naprave pogrešku. Svaki oblik kritike shvaćaju kao napad, a ne kao pokušaj poboljšanja ili edukacije. Na kraju dana, lakše je pretrpjeti zbog pacijenta. Kažem to jer postoje sestre koje me zovu zbog beznačajnih stvari. Razumijem ako me zoveš zbog lijekova ili te nešto brine, ali jedna me sestra cijelu smjenu zvala zato što su nekom radila crijeva ili mu je srce usporilo zato što spava. Čak ga je budila da mi javi da mu je sad puls normalan, ali želi nešto za spavanje jer je sad budan. Najgore je bilo kad mi je javila da je netko imao noćnu moru, ali sad je zaspao. Kad sam je pitao zašto mi to javlja, nije znala.
4. Tad sam dobio još dva pacijenta. Prva je bila draga gospođa koja je imala cirozu jetre uzrokovanu hepatitisom C, toliko tešku da bi joj se želudac napunio tekućinom zbog čega je teško disala. Kad sam ušao izgledala je poput oktomame, samo manje odvratno. Brzo sam krenuo s paracentezom (ugura se duga cijev s debelim krajem, tekućina izlazi kroz nju). Izvukao sam 11 litara tekućine iz njenog trbuha, a nakon toga ona je zaspala prvi put poslije dugo vremena. Drugi pacijent je bio sredovječni muškarac koji je također teško disao. Provjerio sam kartone i vidio da je bio u bolnici prije dva tjedna, pa dva tjedna prije toga, pa dva tjedna prije... To mi je bio znak upozorenja. Osnovna dijagnoza bilo je kongestivno zatajenje srca, što znači da vam je srce slabo i ne može učinkovito pumpati krv zbog čega se ona gomila u drugim organima. Svaka dva tjedna bi došao po lijekove, a onda se vratio nakon dva tjedna jer nije mogao biti na dijeti bez soli. Ovog puta najeo se kineske hrane pa ostao bez zraka tijekom seksa sa suprugom. Dok je nabrajao poze u kojima su bili prije dolaska na hitnu, razmišljao sam o tome da se zadavim stetoskopom. Dao sam mu lijekove, a nakon sat vremena izbacio je litru i pol urina te se osjećao bolje. Na odlasku je pitao sestru mogu li mu drugi put u bolnici dati normalnu hranu jer mu ova bez soli nije ukusna. Već sam vidio da će se vratiti za dva tjedna.
5. Nakon što sam otišao do aparata s grickalicama i završio s još jednim pacijentom, stvari su se smirivale. Vani je svitalo i približavao se kraj ovim sranjima. Dok sam prolazio hodnikom, čuo sam da netko zove zaštitare na mom katu. Znao sam odmah tko je to i uzdahnuo dok sam krenuo prema tamo. Sigurno je to bila Sotona, a ono što radi sigurno je bilo jako podlo. Doznao sam da je napala sestru, a sestra je pozvala šerifa jer naše zaštitare čine bivši učitelji tjelesnog i bivši sportaši smrskanih koljena. Predlažem da tu sestru prozovemo sveticom, jer i nakon toga što joj je Sotona napravila, nije ju željela tužiti. Iako nisam bio tamo u vrijeme incidenta, morao sam razgovarati s policijom. Došao je moj nadređeni provjeriti kako sam i bilo mi je drago što netko brine o meni, a onda sam shvatio da ga je samo zanimalo jesam li dovoljno dobro da uzmem još jednog pacijenta prije kraja smjene.