ŽIVOPISNI nastup i antiratna poruka pobjednika Dore uspjeli su podići na zadnje noge hordu nezadovoljnika - od onih koji smatraju da je takav nastup opscen do srpskih tabloida koji su simboliku traktora u pjesmi namjerno zloupotrijebili kako bi još malo digli rejting predsjedniku koji ih sponzorira. Smisao antiratne pjesme je da podigne prašinu, a Let 3 živi od kontroverze već desetljećima, što znači da je Mama ŠČ pun pogodak.
Tu je i treća skupina dušobrižnika - oni koji smatraju da je Eurosong isključivo zabavna manifestacija u kojoj nema mjesta politici. Oni su najviše u krivu jer je Eurovizija bila poligon za političke izjave, stavove i sukobe davno prije novog hita Leta 3. Ta je manifestacija pokrenuta još 1956., kad je u njoj sudjelovalo samo sedam europskih zemalja - Belgija, Francuska, Njemačka, Italija, Luksemburg, Nizozemska i Švicarska, u kojoj se događaj i održavao.
Jugoslavija
Iako se natjecanje s vremenom znatno proširilo, zemljama Sovjetskog Saveza bilo je zabranjeno sudjelovanje sve dok se isti nije raspao - jedina komunistička zemlja koja se smjela natjecati bila je Jugoslavija.
Što se Jugoslavije tiče, zadnji put je u svojoj cijelosti nastupila 1991., a 1992. u svom smanjenom obliku, kao država koja će od 2003. do 2006. biti poznata kao Srbija i Crna Gora. Samo nekoliko tjedana nakon održavanja Eurovizije 1992. uvedene su im UN-ove sankcije, zbog čega im je bilo zabranjeno sudjelovati do 2001.
I počeci samostalne Hrvatske na Euroviziji bili su zanimljivi - 1993. je zbog raspada Sovjetskog Saveza i Jugoslavije jako narastao broj zemalja koje su se željele kandidirati. Kako bi se izbjegao cirkus, organizirana je svojevrsna kvalifikacija prije kvalifikacije koja je održana u Ljubljani.
Sudjelovale su BiH, Hrvatska, Estonija, Mađarska, Rumunjska, Slovenija i Slovačka, a od njih su prošli domaćini iz Slovenije, Hrvatska i BiH. Zanimljivo je kako se telefonska dojava rezultata smatrala nepouzdanom pa je po jedan član žirija osobno poslan u Ljubljanu da dojavi rezultate.
Politika je oduvijek tu
I Rusiji je zabranjeno sudjelovanje nakon prošlogodišnje invazije na Ukrajinu - dakle, izjava da na Eurosongu nema mjesta politici je pogrešna već u startu jer je i samo sudjelovanje uvjetovano aktualnim međudržavnim odnosima.
Politika je oduvijek bila prisutna i na samoj manifestaciji. Mama ŠČ nije ni blizu prva antiratna pjesma koja se izvodi, iako vjerojatno ima najluđu koreografiju - 1993. je na bosanskom debiju nastupio Fazla s pjesmom Sva bol svijeta, koja je napisana i izvedena u jeku opsade Sarajeva.
Gruzija je uz brojne kontroverze izbačena iz natjecanja 2009. - željeli su nastupati s pjesmom "We Don’t Wanna Put In". Naslov i tekst su, naravno, igra riječi - gruzijska poruka "ne želimo Putina" nakon rata koji se ondje vodio godinu ranije.
Europska radiodifuzijska unija (organizacija odgovorna za biranje natjecatelja) procijenila je da pjesma sadrži "tekst, govor ili gestu političke ili slične naravi", što bi trebalo biti zabranjeno pravilima. Unija je naložila Gruziji da promijeni tekst, što su ovi odbili pa su tako i izbačeni iz ždrijeba.
Tekst te pjesme puno je blaži i suptilniji od poruke iz Mama ŠČ, ali u to vrijeme su se odnosi između Europske unije i Rusije tek bili počeli zaoštravati, a prvi znakovi eskalacija koje su uslijedile nekoliko godina kasnije dali su se vidjeti tek iz poznatog Putinovog govora u Münchenu 2007.
Sve strane su pokušavale sačuvati dobre odnose tako da su Gruzijci imali nesreću što su željeli iznijeti politički stav u vrijeme kad nije bio popularan - to u europskim institucijama rijetko završi dobro.
Iste godine nemir je nastao u Azerbajdžanu - 43 osobe glasale su za Armeniju, susjednu zemlju s kojom je Azerbajdžan u trajnoj napetosti. Nesretne glasače ispitala je policija i optužila ih za "nepatriotsko ponašanje" i "prijetnju javnoj sigurnosti".
Jamala i 1944.
Uloga tajminga u izražavanju političkih stavova na Euroviziji pokazala se 2016., kad je Ukrajina nastupila s pjesmom 1944. U njoj pjevačica Jamala govori o tome kako je ruska vojska protjerivala krimske Tatare, koji su stoljećima raseljavani s tog područja.
Staljin je krajem Drugog svjetskog rata nad njima izvršio i etničko čišćenje protjeravši ih u istočni dio Sovjetskog Saveza - na teškom putovanju mnogi su ubijeni ili umrli od gladi.
Pjesma se pojavila 2016., odnosno dvije godine nakon ruske aneksije Krima. Odnosi između EU i Rusije već su bili poprilično zaoštreni pa tako, za razliku od Gruzije, Ukrajina nije bila izbačena, nego je pobijedila. Zanimljiv detalj (ili ironija sudbine) jest da je prema telefonskim glasovima gledatelja pobijedila - Rusija.
Ukrajina je pobijedila i 2022. godine, kad joj pjesma nije bila politička, ali rezultat svakako jest, što je ponovno naišlo na istovremene pohvale i kritike.
2016. je zabilježen i drugi incident između Armenije i Azerbajdžana - tom prilikom je Armenka Iveta Mukučjan istaknula zastavu Arcaha, odmetnute azerbajdžanske regije s armenskom manjinom. Ovaj potez je ipak bio sankcioniran.
Izrael
Od ostalih sudionika, političke tenzije konstantno su pratile i sudjelovanje Izraela. To je bila prva zemlja izvan Europe koja je sudjelovala na Euroviziji, što je već bilo dovoljno za podijeljena mišljenja - s obzirom na to da zemlje arapskog svijeta ne priznaju Izrael, mnoge od njih ne šalju svoje predstavnike na Eurosong.
Primjerice, Maroko je sudjelovao samo 1980. jer se te godine Izrael bio povukao. 1978., kad je postalo jasno da će Izrael pobijediti, jordanska nacionalna televizija prekinula je emitiranje pravdajući se tehničkim poteškoćama.
Zbog kontinuirane vlasti Benjamina Netanjahua, desničara i nacionalista, i liberalnije europske zemlje kao što su Irska, Belgija i Francuska zalagale su se protiv sudjelovanja Izraela. Unatoč tome, Izraelci su 2018. četvrti put pobijedili na Eurosongu.
Glasanje
I način glasanja na ovom navodno apolitičnom događaju često je na udaru kritika. Tako zemlje bivše Jugoslavije vole glasati jedna za drugu, a u sličnoj situaciji se često nađu i Grčka i Cipar (što zna biti popraćeno zvižducima), kao i skandinavske zemlje.
Problem glasanja prema političkoj, kulturnoj ili jezičnoj bliskosti umjesto prema kvaliteti nastupa postao je toliko raširen da su organizatori morali ponovno uvesti stručni žiri 2009. godine.
Sve u svemu, iako se Eurovizija do danas predstavlja kao apolitični događaj u kojem se ocjenjuje samo koliko tko lijepo pjeva, treba biti potpuno izoliran od stvarnosti da bi se iskreno vjerovalo u to.
Već pedeset godina Eurosong je poligon za izražavanje političkih stavova, a prema onima koji su u tom trenutku popularni često se biraju i sudionici i pobjednici. Može se argumentirati da je to loše jer se tako umanjuje izvođače i nije u sportskom duhu, ali je činjenično stanje.
U tom smislu, argument da je Mama ŠČ neprikladna pjesma jer ne treba unositi politiku u Eurosong može iznijeti samo netko neupućen ili zlonamjeran: štoviše, baš takvi nastupi unose supstancu u inače dosadan i sterilan spektakl.
Još kad takav doprinos dolazi iz Hrvatske, koja se prijašnjim nastupima savršeno uklapala u tu dosadu i sterilnost, bez obzira slažete li se s porukom - Letu 3 treba dati punu podršku.