MIŠO Kovač, najtiražniji hrvatski pjevač u povijesti, danas slavi 80. rođendan.
U suradnji s Yugopapirom donosimo vam intervju koji je Mišo dao 1990. godine za RTV Reviju, u kojem je progovorio o sukobu s HDZ-om koji je tada proživljavao zbog svoje rečenice da će se morati odseliti iz Hrvatske ako HDZ pobijedi.
Kolovoz 1990: U Tribunju kod Šibenika i ovog ljeta, kao i svake godine, provodi odmor Mišo Kovač. U tom istom Tribunju koji je pred početak turističke sezone dospio na stranice našeg, pa i svjetskog tiska, kao mjesto u kojem se pale kuće vlasnika iz drugih republika, to jest iz Srbije.
Ali, dok je glumcu i estradnom umjetniku Miji Aleksiću neki, kažu, luđak zapalio kuću, u isto vrijeme njegovom kolegi, popularnom pjevaču stalno nastanjenom u Zagrebu, inače Hrvatu, nitko ne pali kuću, ali je okružen nekom vrstom bojkota zbog javnog suprotstavljanja pobjedničkoj hrvatskoj izbornoj stranci HDZ-u.
Naravno, ne bojkotiraju ga obični ljudi, susjedi i publika, već radio, televizija i tisak u Hrvatskoj. I sve to zbog politike, koja je u posljednje vrijeme duboko uronila i u glazbu i u estradu tako da je u ovom trenutku veoma teško razdvojiti gdje prestaje njena upotreba, a gdje počinje zloupotreba.
Iako ambijent vrta u cvijeću Kovačeve kuće u Tribunju i obiteljska atmosfera, u kojoj je uvijek lijepa supruga Anita vječni ukras i pored već poodraslih sina i kćeri, nisu baš inspirativni za razgovor o politici, ipak, tema se nameće sama iako je s popularnim Dalmatincem bez dlake na jeziku moguće efikasno i zanimljivo razgovarati o svemu...
Prvo pitanje za Mišu Kovača moglo bi se odnositi na reflektiranje političke situacije na glazbu i pjevače ili na zatvaranje pojedinih dijelova Jugoslavije prema pjevačima iz drugih sredina.
- Nema kod mene političkih zatvaranja. Vjeruj mi, ja mogu doći sada bilo gdje u zemlji i napuniti dvoranu. Možda, šta ja znam, pazi, danas je jedna euforija i ja tu ljude mogu shvatiti. Novinari svašta pišu, i jedni i drugi, a istina je negdje u sredini. Što se tiče pjesme, možda su sada momci koji pjevaju o Hrvatskoj popularniji od mene. U Hrvatskoj, naravno. I to je normalno jer je to sada jedan pokret naroda i ja to primam kao normalnu činjenicu.
• Ali ti to ne pjevaš i nemaš takav moderan imidž?
- Ne jer ja smatram da pjevač mora biti za svakoga, bez obzira na to je li Slovenac, Hrvat, Srbin ili Albanac. Mislim da jedan estradni umjetnik ne smije i ne bi trebao vaditi osobne iskaznice iz džepa... Ja poštujem svakog čovjeka, bez obzira na to iz koje je nacije, i to kod nekih ljudi izaziva neraspoloženje i kod takvih normalno da gubim neke vrijednosti. Ali sveukupno gledajući, nije nešto strašno. Doduše, mene manje vrte po radiostanicama...
Ubi ga prejaka riječ
• Kojim? U Zagrebu?
- Najdrastičniji je Split, koji me, osim po željama slušatelja, uopće više ne emitira.
• Čime si im se toliko zamjerio?
- Zamjerio sam se jednom svojom izjavom koja u biti nije bila točna. Mislim da sam i ja pogriješio. Rekao sam nešto za HDZ, ali nisam bio u pravu jer u HDZ-u ima i poštenih ljudi, a ne samo ekstrema. Rekao sam u globalu nešto što nisam smio reći, to je bila jedna rečenica koja, ipak, nije bila prava.
• To je ono kada si u novinama izjavio da ćeš se odseliti iz Hrvatske ako pobijedi HDZ?
- Da, rekao sam da ću se morati odseliti. To je jedna moja greška jer ja nikada ne govorim u globalu. HDZ je ipak jedan pokret, a to nisu moje kolege koje me žele da ocrniti. To su mali karijeristi. U tom pokretu hrvatskog naroda ima i mulja i ekstrema, kao u svakom pokretu, ali moje je uvjerenje da nisu baš istinite konotacije koje im se daju izvan ove republike.
Ja se ne bojim nikog. Ja sam rekao to u predizbornoj kampanji upravo jer su tu ljudi koji su mene najviše ogovarali, a pojavili su se odmah u HDZ-u. I to je bio jedan moj strah, razumiješ ti, da će isti taj animozitet koji su stvarali u javnosti početi stvarati i u HDZ-u. Da sam bio u pravu, pokazao je i Dan hrvatskog pomirenja, gdje nisam mogao nastupiti.
• Nisu te ni zvali?
- Naprotiv, zvali su me i ja sam pristao. Ne mogu ne pristati, to je vlast u Hrvatskoj. Pazi, ne mogu ja protiv svog naroda, ja hoću biti most između naroda... Ako Jugoslavije ne bude - neka je ne bude, ali ljudi ostaju. Meni je narod na ovim prostorima poklonio svoje srce, narod koji živi na prostorima države koja se zove Jugoslavija.
• Ti, dakle, priznaješ da si uvrijedio HDZ?
- Činjenica je da sam ih uvrijedio. Nisam bio taktičan da iz HDZ-a izdvojim te ljude. Poslije toga je jedan moj kolega na koncertu u Osijeku izjavio da sam ja lažni prorok i da mi je doktor Tuđman zabranio da pjevam u Hrvatskoj. I onda je narod počeo skandirati protiv mene, jer ja dobro znam što znači kada se narod izmanipulira, razumiješ.
Poslije toga bio je još jedan slučaj u jednom dalmatinskom gradu, gdje se narod nije usudio ući na koncert. Nije bilo nikakvih ekscesa... Oni su skinuli mojih devedeset plakata i narod se nije usudio ući... A uhvatili su me za krivu nogu i sada voze svoju priču. To znači da su se sad svi oni koji su me mrzili skupili pod jednom zastavom jer sam ja kao njih uvrijedio. Kao oni su sada veći Hrvati od mene jer ja nisam dobar Hrvat.
Ali do mene je došlo da je doktor Tuđman reagirao na sve to. Kažu da je bio ljut, da se pitao gdje to vodi, da oni nisu komunisti da me zabranjuju. Sada je u Hrvatskoj specifična situacija. Ja te uvjeravam da Tuđman, Mesić i Tonči Vrdoljak uživaju povjerenje naroda. Uostalom, oni su dobili izbore. Oni su mogli biti i ovakvi i onakvi, ali su dobili izbore. I mi smo mogli samo gledati u nebo kakvi će biti i što će biti. Da nije njih, znaš što bi se događalo ovdje?
• Ipak, taj tvoj intervju neki su iskoristili da te dezavuiraju?
- Jesu. Sada sam ja njihov izdajnik. A ja to ne mogu biti jer ja hoću mir. Neka je Hrvatska suverena, ali da se ne ubijamo. Jer ne može Hrvatska biti suverena s bombama. Ne može to ni Srbija ni Slovenija. A to znači da se i moji i srpski nacionalisti trebaju spustiti na zemlju. A ako 'oćemo rat, onda, jebi ga, tu ništa ne mogu napraviti.
To je stari hrvatski grb
• Osim bojkota, nije bilo drugih maltretiranja. Recimo prijetnji telefonom?
- Nije bilo ničega. Nije bilo nikakvih maltretiranja. Sve što je rađeno, radile su moje kolege pjevači. Upoznao sam čovjeka iz Croatije koji mi je rekao: "Mišo, mi nemamo ništa protiv vas, ali protiv vas govore vaše kolege, njih dvoje-troje, zna se tko su i ne želim ih imenovati."
Ja znam što govorim i dosljedan sam sebi. Ja nisam pjevao pod Pavelićevom slikom, ali mislim da HDZ nije ustaštvo. Narod hrvatski glasao je za njih da sruši komunističku vlast i to je njegovo pravo. Za njegove "jastrebove" ja ću uvijek biti izdajnik jer sam to uvijek i prije bio. Ja sam za njih disident.
• Ipak moraš priznati da u HDZ-u, pa neka su to i "jastrebovi", ima prizvuka ustaštva?
- Znam, ali pazi, ova vlast u Hrvatskoj je tek mjesec i pol dana. Nije doktoru Tuđmanu lako jer je on, dok je radio predizbornu kampanju, morao i njih imati. Ali sada je drugačije. Vjeruj mi, ne udvaram se HDZ-u jer su sva mjesta popunjena, ja sam disident koji je skinut s radioprograma.
• Kako znaš da si skinut? Rečeno ti je?
- Ma kakvi rečeno, što će mi reći, demokracija nema riječ... Ali nema me. Ovdje sam mjesec i pol dana i nema me na radiju. Mene neki ljudi već sedam godina ogovaraju i javno se pitaju zašto ja nisam dao koncert ispod slike Ante Pavelića. Hrvatski narod ima svoje ekstremno krilo, ima ga i srpski narod, i slovenski, i muslimanski, ima ga i IRA... Ali se ne može generalizirati.
Najglasniji se čuju i s jedne i s druge strane, ali te uvjeravam da narod hrvatski 'oće živjeti u miru. Budi siguran da su u Dalmaciji pristojniji ove nego prošle godine. Pitaj koga hoćeš...
• Turistima iz Srbije smetaju i nove hrvatske zastave i novi grb, koji opasno liči na onaj stari ustaški.
- Znam, ali HDZ je srušio komunističku vlast i crvenu petokraku. Ne može malo ovo, malo ono. Sad je panika oko šahovnice. Ali to je stari hrvatski grb. To nije Pavelić. To je bilo i prije njega. Ne može bit’ opet zvijezda. Šahovnica je u vrijeme Pavelića bila u slovu "U", a sada nije. Slušaj, pa komunizam je pao svugdje u Europi, što ću ja sad?
• Ipak tebi nije bilo loše s komunistima? U tom sistemu si postao najtraženiji pjevač?
- Ma jest, ali u isto vrijeme znam da su me držali u podrumu. I ti to znaš dobro. Za 27 godina karijere imao sam samo četiri TV emisije, od toga tri plaćene, a rekorder sam u diskografiji. Tako je bilo, ali neću reći da sam bio progonjen. To nije bilo. I među njima, komunistima, bilo je pravih ljudi. Njihov problem je bio što su patili od elitizma, što su se maknuli od naroda.
• Kao građanin Tribunja u ljetnom periodu sigurno znaš dosta o slučaju paljenja kuće Mije Aleksića?
- Slušaj, to je jedan tragičan slučaj. On je napravio puno štete HDZ-u i Hrvatskoj i novim vlastima. A to je jedan luđak koji se liječi. A znam kako je to sada. Ne možeš ti uvjeriti jednog srpskog nacionalista da je to luđak i da tu nema političke pozadine. On je mogao i moju kuću zapaliti.
Mi moramo živjeti zajedno. Slovenci, oni su sami, oni su svoj film. Što će se dogoditi ako ljudi postanu ratoborni? Moj sin ima šesnaest godina i sada ga trebam slati u rat. Što će meni suverena Hrvatska ako treba poginuti moj sin?
Razgovarao: Zoran Predić (RTV revija, 1990.)