U 1960-ima BBC je krenuo istraživati lokalna izvješća o tajnim, šokantnim eksperimentima iz Drugog svjetskog rata, opasnoj kontaminaciji i neobjašnjivim smrtnim slučajevima životinja na udaljenom otoku u blizini obale Škotske. "Ovdje ga zovu otok smrti, misteriozni otok, i to s dobrim razlogom", rekao je BBC-jev reporter Fyfe Robertson dok je stajao na udaljenom i pustom škotskom otoku Gruinardu 1962. godine.
"Ovo nije priča o starim mračnim bajkama ili praznovjerju. Ne, ova je priča započela 1942. Rat je trajao tri godine kada je iznenada skupina znanstvenika iz Ureda za rat preuzela otok i počela vršiti eksperimente toliko tajne da čak i danas, 20 godina kasnije, vrlo malo ljudi zna što se tamo događalo", dodao je Robertson.
Robertson je namjeravao istražiti priče o opasnim vladinim eksperimentima za koje se vjerovalo da su se dogodili na Gruinardu. U vrijeme kada je izvještavao Ministarstvo obrane Ujedinjenog Kraljevstva već je zabranilo pristup otoku i Robertson nije mogao nagovoriti uplašene mještane da ga odvedu oko otoka kako bi ga izbliza pogledao.
Bila je to ekološka katastrofa. Šokantno, otok je ostao opasno kontaminiran i zabranjeno područje gotovo pola stoljeća, sve dok na današnji dan 1990. britanska vlada konačno nije proglasila otok Gruinard sigurnim, piše BBC.
Istina je bila da je otok Gruinard bio mjesto tajnog pokušaja Ujedinjenog Kraljevstva tijekom Drugog svjetskog rata da antraks, smrtonosnu bakterijsku infekciju, pretvori u oružje. Točni detalji o tome što se tamo dogodilo izašli su na vidjelo tek kada je 1997. vlada skinula oznaku tajnosti s filma koji je tada snimila vojska, a koji je detaljno opisivao pokuse.
Operacija vegetarijanac
Projekt nazvan Operacija vegetarijanac započeo je pod vodstvom Paula Fildesa, tadašnjeg šefa Odjela za biologiju u Porton Downu, vojnoj ustanovi u Wiltshireu u Engleskoj, koja postoji i danas. Porton Down je osnovan 1916. kao eksperimentalna postaja Ministarstva rata za proučavanje učinaka kemijskih agenasa oružja, koji su se sve više koristili kako je Prvi svjetski rat napredovao.
U 1940-ima, kad je Britanija ponovno bila u ratu, Porton Down je bio zadužen za razvoj biološkog oružja koje bi se moglo upotrijebiti protiv nacističke Njemačke s katastrofalnim učinkom, kako bi se minimiziralo izravnu borbu vojnih trupa.
Plan je bio zaraziti lanene pogače sporama antraksa i ispustiti ih avionom na pašnjake za stoku oko Njemačke. Krave bi ih pojele i zarazile se antraksom, kao i oni koji bi zatim jeli zaraženo meso. Antraks je prirodni, ali smrtonosni organizam, čiji simptomi infekcije mogu trajati i prije nego što su vidljivi, ali kada se pojave, užasavajući su i mogu vrlo brzo dovesti do smrti.
Predloženi plan desetkovao bi njemačku opskrbu mesom i izazvao zarazu antraksom diljem zemlje, što bi rezultiralo golemim brojem smrtnih slučajeva. Ali da bi se uhvatili u koštac s tim kako bi antraks funkcionirao kao oružje u realističnom okruženju, istraživačima je bilo potrebno mjesto na otvorenom, daleko od naseljenih područja, kako bi ga testirali.
U ljeto 1942. vojska je kupila udaljeni, nenaseljeni otok Gruinard, velik 522 hektara, i zabranila lokalnom stanovništvu iskrcavanje. Vojni tim pod nadzorom znanstvenika tada je počeo provoditi jezive eksperimente. Koristeći stoku dovedenu na otok za testiranje, započeli su niz pokusa oslobađanja spora antraksa po otočkom terenu.
"Cilj je bio testirati hoće li antraks preživjeti eksploziju na terenu, to nisu znali, i hoće li nakon toga ostati virulentan", rekao je Edward Spiers, profesor emeritus na Sveučilištu u Leedsu, za BBC-jev dokumentarac The Mystery of Anthrax Island 2022. godine.
"Osamdeset i nešto ovaca bilo je, u različitim fazama, privezano niz vjetar od mjesta eksplozije. Eksplozija je izvršena daljinskim upravljačem. To nije veliki prasak, a propuh vrlo snažnih spora koje se kreću s vjetrom uzrokuje infekciju i smrt gdje god da ide", dodao je.
Plan je na kraju napušten
Rezultati su bili iznimno destruktivni: nekoliko dana nakon izlaganja ovce su počele pokazivati simptome i brzo počele umirati. Njihova zaražena tijela obducirana su i zatim spaljena ili zakopana ispod tona ruševina.
Nekima od ovih eksperimenata svjedočili su lokalni poljoprivrednici koji su uočili lebdeće oblake antraksa nad otokom. Jedan mještanin, koji je prodao ovce znanstvenom timu, prisjetio se da je vidio ono što je opisao kao dim kako se spušta na životinje. "Mislim da su to bile razne vrste otrovnih plinova, antraks", rekao je Robertsonu 1962.
Tajna ispitivanja trajala su do 1943., kada ih je vojska ocijenila uspješnim, a znanstvenici su se spakirali i vratili u Porton Down. Kao rezultat toga, proizvedeno je pet milijuna kolača od lanenog sjemena s antraksom, ali je plan na kraju napušten kako je saveznička invazija na Normandiju napredovala, što je dovelo do uništenja kolača nakon rata.
Do 1952. Britanija je razvila drugačije oružje za masovno uništenje i uspjela u svojoj ambiciji da postane treća nuklearna sila na svijetu. Četiri godine kasnije okončala je svoje ofenzivne programe kemijskog i biološkog oružja, a 1975. ratificirala je Konvenciju o biološkom oružju, kojom se zabranjuju njegova uporaba, proizvodnja i skladištenje.
Katastrofalne posljedice
Posljedice Operacije vegetarijanac bile su katastrofalne za otok. Antraks je vrlo otporna bakterija i može desetljećima opstati u tlu, uzrokujući infekciju ako se proguta čak i godinama nakon izbijanja. Vojni pokusi učinili su otok previše opasnim za život ljudi i životinja, čak je i kišnica s otoka bila potencijalno smrtonosna.
U mjesecima nakon testova životinje na kopnu u blizini zaljeva Gruinard počele su umirati. Kao što Elizabeth Willis ustvrdila u svom radu Kontaminacija i kompenzacija, britanska vlada tiho je isplatila odštetu pogođenima, ali je tvrdila da su smrtni slučajevi rezultat bolesne ovce koja je pala s grčkog broda u prolazu. Jedan mještanin rekao je za BBC 1962.: "Bilo nam je sasvim očito da su znali nešto o tome, inače ne bi platili tako brzo kao što jesu."
Vojska je otok stavila u karantenu na neodređeno vrijeme i postavila znakove koji upozoravaju posjetitelje. U desetljećima koja su uslijedila nakon završetka Drugog svjetskog rata pokušavalo se dekontaminirati mjesto kemijskim tretmanima i kontroliranim spaljivanjem, ali oni su se pokazali uglavnom neučinkovitima. Niz testova 1971. godine pokazao je da, iako više nema spora antraksa na površini, one su još uvijek ostale u tlu, predstavljajući ozbiljnu opasnost za svakoga tko kroči nogom na otok.
1981. skupina za zaštitu okoliša pod nazivom Dark Harvest Commandos iskrcala se na otok i uzela uzorke tla zaraženog antraksom. Ostavili su kantu te zemlje izvan Porton Downa kako bi istaknuli smrtonosnu kontaminaciju na otoku, s ciljem da prisile vladu da nešto učini.
Pet godina kasnije znanstvenici su se vratili kako bi ponovno pokušali s dekontaminacijom, natapanjem otoka u mješavini morske vode i formaldehida, kao i uklanjanjem i spaljivanjem kontaminiranog gornjeg sloja tla. Ovaj put su bili uspješniji i 24. travnja 1990., nakon 48 godina karantene, britanska vlada proglasila je otok Gruinard slobodnim od antraksa.