ŠTO SE filmova tiče, godina iza nas nije bila jedna od "nezaboravnih", ali zanimljivo je osvrnuti se i pogledati da pretjerivanje Marvel/DC "istovarom" više nije dominantna pojava. To dakako ne znači da blockbusteri i dalje nisu sveprisutni, ali ponuda filmova megalomanskih budžeta daleko je raznolikija.
U prvih pet mjesta po zaradi nalaze se čak tri animirana filma (Inside Out 2, Despicable Me 4 i Moana 2), a i Wicked bi se bez problema mogao uvrstiti u "diznijevsku" ponudu. Deadpool i Wolverine doslovno je jedini film koji samo podsjeća na to da se publika zasitila superjunaka i da šansu samo daje provjerenim hitovima.
Ostatak Top 10 liste čine drugi Bubimir i druga Dina, Twisters, Godzilla x Kong i četvrti nastavak Kung Fu Pande.
Osim toga, ovo je nastavak dobrog trenda za horore/psihološke trilere pa su među kino hitovima i Alien: Romulus, A Quiet Place: Day One, Smile 2, Longlegs, Terrifier 3, Speak No Evil i Trap.
Smanjen "prozor" ekskluzivnosti
Praksa istovremenog prikazivanja filmova u kinima i na streaming platformama (ili ubrzo nakon kino premijere) još uvijek je prisutna i stvara probleme s distributerima jer smanjenje "prozora" ekskluzivnosti za kina utječe na poslovanje kina i navike gledatelja.
Unatoč dominaciji blockbustera, nezavisni filmovi i dokumentarci pronalaze svoju publiku, često uz pomoć streaming platformi i filmskih festivala, a sve veći fokus na inkluzivnost i raznolikost i dalje je kamen spoticanja za vojsku gledatelja koji u ovoj fazi filmove dijele na one koji su woke i one koji nisu. Iako često ni sami nisu sigurni što sve trpaju u tu kategoriju.
Nakon teškog perioda tijekom pandemije, kino blagajne se postupno oporavljaju, ali još uvijek nisu dosegle razinu prije 2020. godine. Kinesko i druga međunarodna tržišta postaju sve važnija za filmsku industriju, s rastućim brojem gledatelja i ulaganjima u produkciju.
Naravno, štrajkovi scenarista i glumaca imali su značajan utjecaj i na filmsku industriju, uzrokujući odgode snimanja i promjene u rasporedu premijera. Kao i u bilo kojoj drugoj industriji, korištenje umjetne inteligencije u filmskoj produkciji izaziva rasprave o autorskim pravima, zamjeni ljudskih poslova i etičkim pitanjima.
Sve u svemu, solidna godina, a u nastavku smo izabrali filmove koji su skupili odlične reakcije. Trudili smo se obuhvatiti što više kategorija i ne zanemariti ni kritički hvaljene, ali ni publici omiljene naslove (bez posebnog redoslijeda).
Conclave
Radnja ovog političkog trilera smještena je u Vatikan. Nakon iznenadne smrti pape, kardinali iz cijelog svijeta okupljaju se u Sikstinskoj kapeli kako bi izabrali njegovog nasljednika. Iza zatvorenih vrata, dok se ceremonija izbora novog pape odvija, otkrivaju se sukobi moći, skriveni motivi i duboko ukorijenjeni sukobi među kardinalima.
Glavni junak, kardinal Lomeli, nekada blizak prijatelj preminulog pape, nevoljko preuzima vođenje konklave. Dok glasanje napreduje, Lomeli otkriva šokantne tajne o vodećim kandidatima, uključujući korupciju, skandale i moguće veze sa smrću prethodnog pape. Kada na scenu stupi neočekivani kandidat, situacija postaje još složenija, testirajući Lomelijevu vjeru, moral i lojalnost.
Dok se napetost povećava, film istražuje teme moći, vjere i ljudskih slabosti, vodeći do neočekivanog i provokativnog završetka koji ostavlja gledatelje s pitanjima o istini i prirodi vjere.
Juror #2
Clint Eastwood kao svoj (vjerojatno) posljednji film izabrao je sudsku dramu, žanr s kojim se i ranije zabavljao, ali ovog je puta pogodio u sridu.
Radnja prati Justina Kempa (Nicholas Hoult), novinara i liječenog alkoholičara koji je pozvan biti porotnik u medijski popraćenom suđenju za ubojstvo.
Tijekom suđenja, Justin počinje sumnjati da bi on mogao biti odgovoran za smrt žrtve, što ga dovodi do teške moralne dileme: treba li iskoristiti svoju poziciju porotnika kako bi utjecao na ishod suđenja ili priznati svoju moguću krivnju.
U moru filmova koji se svim silama trude biti drugačiji, Eastwood je izbacio najklasičniji mogući triler i oduševio.
Dune, Part II
Dvojka nastavlja epsku priču o Paulu Atreidesu dok se suočava sa sudbinom koja mu je namijenjena u surovom svijetu planeta Arakisa. Nakon što je pobjegao od Harkonena i našao utočište među Fremenima, Paul započinje transformaciju u proroka Muad’Diba, predvodnika otpora.
Villeneuve je stvorio vrhunski blockbuster koji je bez ikakve sumnje najbliže što smo došli nečemu nalik Star Warsu kada se prvi put pojavio. I dok je jedinica kvalitetno postavila temelje, dvojka je sve ono što očekujete od visokobudžetnog kino hita. Pa i više od toga.
The Substance
O malo se filmova ove godine pisalo kao o hororu Coralie Fargeat.
Radnja prati Elisabeth Sparkle (Demi Moore), posrnulu zvijezdu koja se odlučuje na korištenje ilegalnog proizvoda poznatog kao "Supstanca" kako bi povratila mladolikost i obnovila svoju karijeru. Međutim, nakon upotrebe, Elisabeth se suočava s neočekivanim i zastrašujućim posljedicama koje dovode u pitanje njezin identitet i stvarnost.
Iako smo u posljednjih nekoliko godina imali nebrojeno puno filmova koji satiriziraju bogate i moćne, ovaj je nekako najbolje pogodio poantu jer teme kojima se bavi su univerzalne i u istoj mjeri pogađaju sve one koji su u godinama kada se ozbiljnije suočavaju sa starenjem i fizičkim teretom godina. No, ovaj film puno je više od toga i vješto obrađuje više tema paralelno.
Nosferatu
Robert Eggers majstor je horora, a ako to niste znali, sad ćete doznati.
Radnja njegovog filma je smještena u Njemačku 1838. godine i prati Ellen Hutter (Lily-Rose Depp), mladu ženu koju progoni drevni transilvanijski vampir, grof Orlok (Bill Skarsgård).
Njen suprug, Thomas Hutter (Nicholas Hoult), radi kao agent za nekretnine i odlazi u Transilvaniju kako bi sklopio posao s grofom Orlokom, ne sluteći kakve to opasnosti donosi.
Kritičari diljem svijeta tvrde da je ovo najbolji horor godine.
Challengers
Sportska drama smještena u svijet profesionalnog tenisa, koja istražuje ljubavni trokut, ambiciju i rivalstvo. Priča prati Tashi, nekadašnju mladu tenisačku zvijezdu koja je zbog ozljede prekinula karijeru i postala trenerica. Tashi je udana za Artija, nekada obećavajućeg tenisača, čiju karijeru pokušava oživjeti.
Kada Arti na turniru iznenada naiđe na Patricka, Tashinog bivšeg dečka i nekadašnjeg rivala, tenzije eskaliraju. Patrick, sada povratnik na tenisku scenu, izaziva Artija kako na terenu tako i van njega, dok Tashi postaje središte njihovog sukoba.
Luca Guadagnino zna kako snimiti seksi scene i ovog se puta nadmašio, a premda smo vidjeli sličnu priču u svijetu tenisa, talijanski je redatelj uspio stvoriti specifičnu atmosferu uz odličan soundtrack Reznora i Rossa.
Civil War
Dugo nije snimljen bolji ratni film, a ovaj je smješten u distopijsku budućnost u kojoj Amerikom hara građanski rat.
Nema ovdje previše filozofije jer je Alex Garland snimio jedan od onih filmova koji funkcioniraju na svim razinama i nije samo miljenik kritike, već i publike. Savršeno balansira između napetosti, zabave i poruke o ratnim reporterima i važnosti njihova posla.
Predivno snimljen, s vrhunskom glumačkom postavom i trenucima koji izazivaju snažnu uznemirenost.
A Complete Unknown
A Complete Unknown je biografski glazbeni dramski film Jamesa Mangolda koji prati rane godine karijere Boba Dylana.
Radnja započinje 1961. godine, kada devetnaestogodišnji Dylan (Timothée Chalamet) dolazi u New York s gitarom, nastojeći se afirmirati na glazbenoj sceni Greenwich Villagea.
Film prikazuje njegov meteorski uspon do slave kao folk pjevača i kantautora te kulminira kontroverznim nastupom na Newport Folk Festivalu 1965. godine, gdje je njegova odluka da koristi električne instrumente izazvala podijeljene reakcije publike i kritike.
Chalamet je jedan od najbitnijih glumaca svoje generacije i to je nepotrebno dodatno isticati, ali gušt ga je pogledati u još jednom filmu kojim to dokazuje.
A Real Pain
A Real Pain je komična drama koju je režirao i napisao Jesse Eisenberg.
Radnja prati dvojicu židovsko-američkih rođaka, Davida (Jesse Eisenberg) i Benjija (Kieran Culkin), koji se ponovo povezuju nakon smrti svoje bake.
Kako bi odali počast njezinoj ostavštini, odlučuju zajedno otputovati u Poljsku i sudjelovati u obilasku mjesta povezanih s obiteljskom poviješću.
Kritičari su oduševljeni filmom koji je uspješno vratio već pomalo uspavani žanr indie dramedija kakvi su nekoć dominirali, a osim što je Jessee Eisenberg napokon režirao film koji dokazuje da to oduvijek ima u sebi, dobili smo i film koji će, nadamo se, povećati broj ponuda Kieranu Culkinu koji je nebrojeno puta dokazao da je vrhunski glumac.
Better Man
Je li ovaj biografski glazbeni film Robbieja Williamsa oskarovski? Apsolutno ne, ali jedan je od zabavnijih filmova ove godine i budući da vjerojatno neće biti na previše lista najboljih u 2024., neka ovo bude jedno od tih rijetkih mjesta.
Film prati Williamsov meteorski uspon do slave, dramatičan pad i izvanredan povratak na scenu, pružajući jedinstven uvid u njegovu karijeru i osobni život.
Zanimljivo je da je Williams u filmu prikazan kao CGI animirani čimpanza, što simbolizira njegov osjećaj "manje evoluiranosti" u odnosu na druge ljude.
Film je režirao Michael Gracey, poznat po filmu The Greatest Showman.