POMNO uređeni brkovi, blago raskopčana košulja i hitovi za sva vremena.
Tako će mnogi pamtiti imidž jednog od najpoznatijih glazbenika ovih prostora koji nas je napustio nakon duge i teške bolesti. Milo Hrnić bio je dio "brkatog Panteona" domaće glazbene scene. I dok će Mišo Kovač za mnoge uvijek biti neupitni broj 1, Hrnić i Elio Pisak vodili su vječnu borbu za drugo mjesto.
Kako je Bože postao Milo
Rođen kao Bože Hrnić 2. veljače 1950., poznati je Dubrovčanin nadimak Milo dobio od majke, a koristio se toliko da mnogi i godinama kasnije nisu znali pravo ime ovog pjevača. Pjevač je na kraju ime i službeno promijenio.
Glazbena mu je karijera očito bila zacrtana u zvijezdama jer vrlo je rano započeo karijeru pa je prve glazbene korake napravio već šezdesetih kada je, kao i mnogi drugi, započeo peći zanat na terasama restorana. Ipak, onaj glavni uzor bio je njegov polubrat Antun, osnivač pop grupe Poklisari.
Dubrovnik je u to vrijeme, svojevremeno je govorio pjevač, bio prepun događanja i turisti iz cijelog svijeta po cijele bi ih noći pratili gradom.
Od počasnog građanina Bombaya do mlade nade bivše države
No, odluka je na kraju ipak pala na to da postane moreplovac. Iako je i u tom pogledu ostvario "uspjehe" (poznata je priča o tome kako je sa svojim kolegama naišao na 20 unesrećenih indijskih brodolomaca, spasio ih i postao počasni građanin Mumbaija), nije mogao podnijeti osamljenost koja dolazi s poslom moreplovca.
Istog trena kad se vratio s broda, pala je odluka da još ozbiljnije krene s glazbenom karijerom, a neki od prvih nastupa ove nove faze bili su na misama mladih izvođača koje su tih šezdesetih bile vrlo popularne i neobične za tadašnju državu.
Ti počeci dali su mu dovoljno prakse pa je u trenutku kada je i službeno započeo karijeru na bini djelovao dovoljno samouvjereno i sigurno. Festivali, koji su tada bili odskočna daska za mlade pjevače, bili su mjesto na kojem su regionalni mediji od starta zapazili mladog Hrnića koji je tada gostovao na pjesmi Dubrovačkih trubadura. To je bilo dovoljno da ga mediji zapaze i da mu se albumi prodaju u danas nezamislivim tiražama.
Plodne osamdesete
Uslijedili su brojni drugi hitovi, pobjede na festivalima, stotine tisuća prodanih albuma i singlova. A čak i ako niste bili veliki fanovi, nesumnjivo ste znali barem nekoliko njegovih najvećih hitova. Od Vrati se, Golubice bijela, Kome bi šumilo more moje sinje ili Dalmacijo ljubav si vječna.
Kako su godine odmicale, festivali su gubili na značaju, a Hrnić ih prestaje pohoditi. Tih osamdesetih izdavao je po jedan album godišnje, a ako nas službena diskografija ne laže, album nije izdao samo 1986.
I ne tako plodne devedesete
Devedesete su mu, kao i mnogim drugim njegovim kolegama, bile težak period jer nastupa nije bilo mnogo, a računi su se gomilali. Povukao se sa scene i zaposlio u hotelu Croatia u Cavtatu. I premda se kasnije vratio glazbi pa odradio i gomilu humanitarnih koncerata, u turizmu je proveo čak deset godina. U tom su periodu dominirali best of albumi, ali već sredinom desetljeća aktivno kreće s novim albumima kao što su No kominu moga ćaće, Sve me tebi zove i Vrijeme ljubavi.
Iako dvijetisućite nisu bile pretjerano plodne, nastavio je nastupati s bezvremenskim hitovima, a koncerti su ga odveli na sve strane svijeta, od Amerike do Australije. Kao što je i sam rekao, rijetko kada je odgađao koncerte i uvijek je bio predan tome što radi. To je vjerojatno i jedan od razloga zašto su Dubrovčani njega i Terezu Kesoviju 2004. proglasili "pjevačima stoljeća".
Ipak, bio je to period koji je uglavnom provodio izvan scene pa je u Splitu odradio i svoj veliki povratnički koncert nakon čega se ponovno aktivnije počeo baviti glazbom, pa čak i doživio drugi val slave nakon što su ga prepoznali i zavoljeli klinci koji se u vrijeme njegovih najvećih hitova nisu ni rodili. Iako je uvijek ostao vezan za Dubrovnik, tvrdio je da je Split zaslužan za njegov uspjeh pa ga je upravo zato i izabrao za svoj veliki povratak.
Imao je čak i hit reklame
Naravno, kako to obično i biva, nije bilo previše novih hitova, ali Hrnić (koji je i napisao neke svoje najpoznatije pjesme) nakon brojnih albuma imao je dovoljno materijala da karijeru nastavi na staroj slavi i novoj publici.
Osim toga, radilo se o svestranom čovjeku koji se osim pomorstvom, glazbom i turizmom, bavio i politikom pa je u Gradsko vijeće grada Dubrovnika ušao kao vijećnik HNS-a, ali nedugo nakon toga i istupio iz stranke. Kao razloge izlaska naveo je zdravstvene probleme i obveze koje mu nameće karijera, ali je ipak odlučio ostati u Vijeću kao nezavisan vijećnik.
U posljednjoj fazi karijere sve se manje pisalo o njegovoj glazbi, a sve više o problemima sa zdravljem i obiteljskim tragedijama. Mlađe su ga generacije dodatno zavoljele kada je 2015. postao zaštitno lice jedne banke u seriji uspješnih reklama.
Sve u svemu, radilo se o jednoj velikoj, uspješnoj i raznolikoj karijeri u kojoj je od sedamdesetih do danas nastalo nebrojeno puno hitova koje su voljele ili će tek zavoljeti generacije starih i novih fanova.