Foto: Press/Guliver Image/Getty Images
AKO STE odrastali devedesetih, Sinead O'Connor vjerojatno će zauvijek biti urezana u vaše pamćenje kao prekrasna pjevačica koja je savršeno obradila Princeov "Nothing Compares 2 U" i nepoznatu pjesmu pretvorila u bezvremenski hit.
Međutim, ako ste dio mlađe generacije, nekad popularna ćelavica bit će tek umjereno slavna osoba o kojoj mediji neumorno piskaraju barem jednom godišnje, gotovo redovito zbog pokušaja samoubojstva.
"Luđakinja željna pažnje"
I dok će mnogi čitatelji na napise o Sinead reagirati negativno, ističući kako je posrnula pjevačica "najobičnija luđakinja koja samo privlači pažnju", drugi će zaključiti da je ovo savršen pokazatelj toga koliko smo malo napredovali po pitanju tretmana psihičkih bolesti u društvu. Pogotovo kada je riječ o slavnima čije probleme tabloidi eksploatiraju kako bi se čitatelji naslađivali i sipali mudrolije. Realno gledajući, "samo privlači pažnju" nije ništa bolje od "sredi se" ili bilo kojeg drugog neupućenog komentara s kojima se oboljeli svakodnevno susreću.
A to je pogrešno, tim više jer zapravo nemamo pojma što se sa slavnom pjevačicom događa.
I ovo nije moraliziranje koliko ukazivanje na sklonost čitatelja, ali i dijela medija, da na ozbiljan problem depresije prečesto reagiraju neodgovorno ili posprdno. Bez obzira na metode kojima se pjevačica koristi, ovo nije osoba koja "privlači pažnju zbog slave" jer zbog iste te bolesti nema ni karijeru koju bi ovakvim potezima pogurala.
Daleko veći problem od tobožnjeg privlačenja pažnje javlja se kada depresiju počinjemo tretirati na isti način na koji tretiramo guzice i sise s Instagrama.
Oduvijek je bila zanimljiva medijima
A pedesetogodišnja Sinead O'Connor nije Instagram-starleta. Radi se o cijenjenoj irskoj kantautorici koja je prodala milijune albuma, osvojila brojne nagrade i još uvijek je jedan od najupečatljivijih vokala na glazbenoj sceni.
Istina, oduvijek je znala kako privući pažnju, a tijekom devedesetih, to je redovito činila neprestanim kritikama organizirane religije, borbom za prava žena, antiratnim istupanjem i ukazivanjem na probleme kao što su rasizam, pedofilija ili nasilje prema djeci.
Sklonost kontroverzama osigurala joj je i stalno mjesto u medijima zbog čega je mnogi i dan danas doživljavaju kao osobu bolesno željnu pažnje, ali zbog svojih je stavova istovremeno nailazila i na cenzuru, otkazane koncerte i ne posebno dobar odnos s izdavačima.
Otvoreno je govorila o nasilju u vlastitoj obitelji (majka koja je fizički i psihički zlostavljala nju i njezinih četvero braće i sestara), ali i zloglasnoj instituciji popularno nazvanoj Magdalenine praonice u kojoj je s 15 godina završila kao i mnoge druge "posrnule djevojke" (zajednički naziv za sve na potezu od skitnje do problema s drogama) koje bi trpjele nasilje od strane časnih sestara koje su instituciju vodile.
Žena, majka, depresivka
Od samih početaka karijere doživljavali su je kao senzaciju, ali svima je bilo jasno da se ne radi o klasičnoj zvijezdi koja će poslušno pratiti instrukcije glavešina glazbene industrije. Nije se slagala s producentima, odbijala se odijevati u minice i igrati na kartu seksepila, a tu i tamo davala je problematične izjave. Jedna od prvih bila je i otvorena podrška Provizionalnoj IRA-i koju je kasnije povukla rekavši da je bila premlada da bi shvatila politiku.
Devedesete su donijele "Nothing Compares 2 U", svjetsku slavu, ali i niz kontroverzi od kojih je najjače odjeknulo kidanje fotografije pape Ivana Pavla II. tijekom nastupa na Saturday Night Liveu čime je željela privući pažnju na seksualna zlostavljanja u katoličkog crkvi. Najluđe je to da je tim potezom pokupila više kritika od svećenika na čije je zločine ukazivala.
Tijekom turbulentnih početaka čitavo je vrijeme brinula o sinu Jakeu iz braka s prvim suprugom i suradnikom Johnom Reynoldsom. Osam godina kasnije dobila i kći Roisin koja je nakon duge i mučne borbe za skrbništvo morala prepustiti ocu, 2004. rodila je treće dijete, sina Shanea, a dvije godine kasnije rodila je i Yeshuu Francisa Neila Bonadija.
Put prema dolje
Međutim, nakon kratke pauze koju je uzela kako bi se brinula o djetetu, karijera je krenula silaznom putanjom, a počeli su i sve ozbiljniji zdravstveni problemi koji su iz godine u godinu postajali sve češći razlog zbog kojih se o njoj pisalo.
Tijekom razgovora s Oprom, pjevačica je 2007. otkrila da joj je četiri godine ranije dijagnosticiran bipolarni poremećaj te da se na svoj 33. rođendan, 8. prosinca 1999. prvi puta pokušala ubiti. Iako je sedam godina kasnije rekla da je tražila drugo mišljenje te da su sva tri liječnika ustvrdila kako nije bipolarna, bilo je očito da Sinead ima ozbiljnih problema koji su nakon njezinih epizoda na društvenim mrežama redovito završavali na naslovnicama svjetskih medija.
"Ne vjerujem da sam rođena s bipolarnim poremećajem. Vjerujem da je on rezultat nasilja koje sam iskusila. Sve to stvarno i metaforičko udaranje, uključujući i ono medijsko, nije mi pomoglo da postanem zdrava i stabilna osoba. Djelovalo je kao da bi mi svaki puta kada bih se vratila na posao, netko govorio koliko sam grozna osoba. I to mi je uz ostale probleme bilo previše", rekla je.
Njezinom već ionako narušenom psihičkom i fizičkom zdravlju (2015. podvrgnuta je histerektomiji) nisu pomogle ni sudske borbe za skrbništvo nad 13-godišnjim sinom. Česti javni ispadi, problemi s drogom, nepotrebna natezanja s Miley Cyrus, nepovezane izjave, nestanci i pozivi u pomoć pretvorili su njezin život u medijski cirkus, a čak i u trenucima kada je bila stabilna, sve se ponovno svodilo na njezino zdravlje, a ne glazbenu karijeru.
Posljednji album, solidno prihvaćen "I'm Not Bossy, I'm the Boss", izdala je 2014., ali zbog niza problema nije ga uspjela kvalitetno promovirati niti vratiti nekadašnju slavu. U siječnju ove godine, bila je prisiljena prodati kuću u Irskoj.
Dvostruka mjerila
Nakon što je objavila još jedan video, ovog puta iz jeftinog motela u New Jerseyju, javnost je ponovno dobila uvid u probleme kroz koje prolazi. Financijski problemi, borba s "tri psihičke bolesti", ovisnost, obiteljske drame, problemi s bubrezima (zbog čega je nedavno bila i na operaciji) i odvojenost od obitelji očito su je doveli do ruba.
Njezin prijatelj i odvjetnik, Michael Wildes, za The Post je izjavio: "Postoje profesionalci koji brinu o njoj, a ti ljudi je vole. Pogledao sam video i teško ga je gledati. Trenutno je u teškom razdoblju, ali siguran sam da će probleme premostiti".
I dok javnost još uvijek oplakuje smrti Chrisa Cornella i Chestera Benningtona, u slučaju Sinead O'Connor ne koriste ista mjerila. Njezini istupi dramatičniji su od onih pjevača Linkin Parka, ali radi se o istoj bolesti. Nakon što je prošle godine prijavljen njezin nestanak, mnogi su za njezine probleme okrivili njezinu sklonost ulasku u "toksične veze" (O'Connor se od četvrtog supruga, Berryja Herridgea, razvela nakon samo 16 dana). Umjesto da se njezini problemi svedu na puko eksploatiranje s ciljem prikupljanje klikova, mogla bi se povesti i ozbiljna rasprava o medijskom tretmanu depresije koja godišnje odnosi prevelik broj žrtava.
A što se negativnih komentara tiče, ovi prečesti pozivi u pomoć možda stvaraju buku, ali to ne znači nužno da na svaki od njih ne treba reagirati s razumijevanjem.