U stoljeću američke kinematografije za nama zabilježen je pregršt velikih filmova, još više velikih uloga i djeluje da one najlegendarnije ne bismo mijenjali ni za što na svijetu što nam se može ponuditi. I, zaista, ne bismo, a kada se uzme u obzir aspekt "što bi bilo kad bi bilo", tek tad nam često postaje jasno da je povijest u nekim slučajevima išla pravim tijekom i da je sve završilo kako treba ili, što bi se reklo, "kako Bog zapovijeda".
Izdvojili smo povijesno vrijedne muške likove koje su glumci iznijeli na savršen način, a postojala je velika šansa u određenim trenucima da uopće i ne dođu do njih. Naravno, za 90% svih uloga se mogu naći podaci da su isprva bile namijenjene drugoj osobi, no navedenih deset je veoma usko povezano s ličnostima koje su ih na kraju prigrabile i navedeni filmovi su uglavnom slavljeni kao nositelji svojih epoha, tako da je odabir pao na njih. Idemo kronološki.
Ovaj tjedan vam predstavljamo prvih pet.
Rhett Butler (Clark Gable) - Prohujalo s vihorom / Gone with the wind (1939.)
Lik Rhetta Butlera u sebi nosi šarm, prepredenost i kicoški element kakav je tridesetih godina samo Clark Gable mogao iznijeti. Istini za volju, njega je producent David O. Selznick i zamislio kao pratitelja Scarlett O'Hare na početku. Međutim, budući da Clarkov studio MGM apsolutno nikada njega nije posuđivao drugima, nisu ni pitali može li ga se posuditi.
Automatski se prešlo na - Garyja Coopera. I sad, mnogi će reći "pa dobro, Cooper je isto legenda" i naravno da jest, ali gotovo udrvenjeni Gary je posve nezamisliv u liku Butlera, koji je sve samo ne takva ličnost, i nema šanse da bi ostavio trajni dojam kakav je ostavio Gable.
Srećom po sve, MGM je također bio Cooperov studio i odbio je posudbu, a ovog puta je napravio presedan i ipak dao Gablea na upotrebu iako to nikad ranije nisu činili. Spasonosan trenutak za Clarka, za Prohujalo s vihorom, pa i za Garyja.
Will Kane (Gary Cooper) - Točno u podne / High Noon (1952.)
Gary ne bi bio svoj na svome kao Rhett, ali kao usamljeni šerif Will Kane u jednom od najznačajnijih vestern klasika - još kako. Ipak, uloga je lako mogla otići Johnu Wayneu i, premda ne bi bilo sasvim nezamislivo da je to odradio, ipak Točno u podne nije na kraju ispao jedna od Vojvodinih priča jer je odbio ulogu.
Ni najmanje se nije slagao s porukom filma koji se protivio stavljanju komunista na "crnu listu" (sve u prenesenom, ali prilično jasnom značenju) i rekao je povijesno "ne".
Paradoksalno, Gary je osvojio Oscara za glavnu ulogu, no budući da je bio spriječen, umjesto njega je nagradu prihvatio dobar prijatelj - John Wayne. Nije kome je rečeno, nego kome je suđeno. Najbitnije je da je Cooper odglumio Willa Kanea uspravne kičme i ukočenog hoda kako samo on zna, a tko će se pojaviti na ceremoniji, manje je važno.
Roger O. Thornhill (Cary Grant) - Sjever-sjeverozapad / North by Northwest (1959.)
Ovdje je vrlo zanimljiva priča kako je Cary Grant stigao na kraju do sivog odijela i suludih špijunskih igara koje mu je Hitchcockov Sjever-sjeverozapad donio. Naime, dok su snimali Vertigo (1958.), Alfred Hitchcock je ukratko ispričao opis radnje za Sjever-sjeverozapad Jamesu Stewartu (glavnom glumcu u Vertigu, ako to netko ne zna, pobogu).
Donekle prirodno, Stewart je pomislio da Hitch želi njega za vodeću ulogu i u tom filmu i bio je vrlo uzbuđen jer mu se uloga jako svidjela. Međutim, Hitchcock je ustvari htio Granta od prvog trena kad je pročitao scenarij i otkrivanje priče Stewartu je bilo čisto prijateljske prirode.
Tek nakon nekog vremena je redatelj saznao da se James i te kako nada toj ulozi i u tom trenu mu nikako nije mogao reći istinu a da ga ne uvrijedi. Zato je odlučio odgoditi što je više moguće produkciju Sjever-sjeverozapada, sve dok se Stewart ne bude obvezao za neki drugi film (bila je to Anatomija ubojstva).
Kada se to dogodilo, Hitchcock je "službeno ponudio" ulogu Jimmyju Stewartu, ali ovaj, naravno, nije imao izbora - morao je odbiti. To je dalo zeleno svjetlo lukavom Alfredu da uputi poziv Grantu, što je ovaj, je li, prihvatio. Nisu ga uzalud zvali The Master.
Benjamin Braddock (Dustin Hoffman) - Diplomac / The Graduate (1967.)
Tko se sjeća radnje Diplomca, taj pamti da se naslovni lik vraća s koledža i da je spreman uploviti u životne pustolovine, ali da mu je jedna od stepenica koje bi valjalo prijeći, a on je još uvijek nije prešao - gubljenje nevinosti.
I sad zamislite vi da netko tko izgleda kao Robert Redford nije nikoga odveo u krevet tijekom svih godina studiranja. Teško, gotovo nemoguće zamisliti, a sva sreća da je dovoljno razuma imao i redatelj Mike Nichols da uvidi ovu logičku nepravilnost i, bez obzira na želju studija da Redford (koji je već uspješno prošao testiranja za ulogu) postane Braddock, on je rekao da to jednostavno nema smisla i da tu mora upasti netko manje atraktivan.
Upao je Dustin Hoffman, perfektno iznio stidljivog studoša i najavio blistavu karijeru koja se na kraju i ispunila.
Pike Bishop (William Holden) - Divlja horda / The Wild Bunch (1969.)
Još jedan vestern (posljednji, obećavamo), i to onaj koji je odveo filmsko nasilje na viši nivo, neki bi rekli na najviši i ne bi pogriješili ni centimetra. Krvavoj baladi Sama Peckinpaha je ipak bio potreban lider koji će ju iznijeti i koji će ekipu iz naslova uspješno predvoditi u obračunima na prijelazu iz starog na novi Divlji zapad.
I na kraju je to bio William Holden u ulozi Pikea Bishopa, uloga koja mu je mirne duše mogla biti i završna u karijeri (koliko god TV mreža bila veliki film), gdje je nikad sigurnije, autoritativnije djelovao, a u isto vrijeme prigušeno emotivno, taman kako treba.
Ipak, u liku Pikea je već viđen bio Lee Marvin, koji je i prihvatio ulogu, i Sam je prihvatio da to bude on, a onda se dogodilo čudo i producenti mjuzikla Paint your wagon su Marvinu ponudili više para. Praktičan kakav je bio, naravno da se povukao iz Horde i otišao pjevati po šumama i gorama Loganovog filma, dok je iz prave hrpe slavnih kandidata onda izvučen Holden. Bez obzira na Bulevar sumraka, Most na reci Kwai, Stalag 17 ili spomenutu TV mrežu, ovdje je upisao monumentalnu ulogu svoje prebogate karijere. Hvala, Lee, ostao si legenda.