U dobi od 86 godina preminuo je hrvatski skladatelj zabavne glazbe i šansone, pjevač, tekstopisac, kazališni redatelj, filmski i televizijski scenarist te libretist Ivica Krajač (Beograd, 1938. - Zagreb, 2024.).
Bio je predvodnik Zagrebačke škole šansone, autor mnogih popularnih hrvatskih pjesama te libreta prve hrvatske rock-opere Gubec-beg.
Završio studij glazbe i kazališne režije
Od najranijih dana zaljubljenik u glazbu i kazalište; 1956. kao profesionalni glazbenik utemeljuje vokalni show-kvartet 4M koji u 25 godina djelovanja postiže ogromnu popularnost u zemlji i inozemstvu. Studirao je komparativnu književnost i engleski jezik. Godine 1978. završava studij glazbe na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu, a 1982. i studij kazališne režije na Akademiji za kazalište, film, televiziju i radiofoniju u Zagrebu.
Posljednjih dvadesetak godina do umirovljenja, bio je stalni redatelj Opere HNK u Zagrebu. Režirao je četrdesetak velikih opernih i dramskih predstava u svim hrvatskim kazalištima. Hrvatska će ga javnost pamtiti kao libretista prve hrvatske rock-opere Gubec-beg (s Karlom Metikošem i Miljenkom Prohaskom) i mjuzikla Crne kraljice (uz Zlatka Tanodija). Pisao je scenarije za film i televiziju.
Dobio i Porina
Kao estradni umjetnik dobivao je brojne festivalske nagrade i u nas i izvan granica zemlje, među njima i nagrada Porin za životno djelo (4M, 1995.) i Odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996.). Bio je scenarist, libretist i prevoditelj dramske i glazbeno-scenske literature s engleskog, njemačkog, talijanskog i ruskog jezika.
Različiti izvođači s njegovim su pjesmama sudjelovali na hrvatskim festivalima kao što su Melodije hrvatskog Jadrana u Splitu (Nima Splita do Splita, Nono, moj dobri nono, Sviraj mi, sviraj), Melodije Istre i Kvarnera, Zagrebački festival i Opatijski festival (pobjednik 1963. s pjesmom Oprosti, volim te).
Bio je član stručnog ocjenjivačkog suda Hrvatskog festivala zabavne glazbe Melodije Mostara 2001. godine te umjetnički direktor istog festivala nekoliko godina. Ljubitelji kajkavske popevke pamte ga po legendarnoj Mi smo dečki kaj pijemo stoječki s krapinskog festivala. Prepjevao je pjesmu Jacquesa Brela na hrvatski Ne me quitte pas (izveo ju je Ibrica Jusić,1970.).
Bio je član Hrvatskog društva skladatelja, Hrvatskog društva dramskih umjetnika te Zajednice hrvatskih umjetnika, s visokim statusom priznatog umjetnika.