KINO Tuškanac priprema program Ponovo radi bioskop – TV film u kinu koji će činiti 18 naslova snimljenih od kraja 1960-ih do početka 1990-ih u produkciji RTV Beograda. Program otvara kultni horor Leptirica (1973.) Đorđa Kadijevića, a cijeli program je besplatan.
Prvi je to jugoslavenski horor film koji se i danas smatra jednim od najboljih filmova tog žanra iz bivše Jugoslavije. U 70-ima su na ovim prostorima Leptiricu prozvali "najstrašnijim vampirskim filmom ikad napravljenim". Pisalo se tad i da je muškarac u Makedoniji navodno "umro od straha" tijekom prvog prikazivanja. Naravno, to nije nikad potvrđeno.
Vlasti su film kad je tek izašao prozvale "terorističkim".
Radnja filma događa se sredinom 19. stoljeća u srpskom selu Zarožje. Selo je na udaru vampira Save Savanovića, koji ubija svakoga tko se približi mlinu u šumi, nedaleko od sela. Seljani postanu očajni s obzirom na to da ostaju bez hrane jer su im svi mlinari ubijeni. Istovremeno, siromašni mladić imena Strahinja zaljubljen je u Radojku... Čitava verzija filma može se pronaći i na YouTubeu.
"Ko je gledao Leptiricu sa 7 god. nije spavao do 25. (narodna izreka)", komentar je ispod filma na YouTubeu.
Film je adaptacija priče Posle devedeset godina (1880.), klasika srpskog (seoskog) realizma Milovana Glišića zvanog srpski Gogolj. Kadijević većim dijelom slijedi Glišićev predložak, ali radi radikalan odmak u tretmanu lika Radojke.
"Dok je u priči mlada djevojka marginalan karakter u službi motivacije protagonista Strahinje, u filmu je ona puno bitnija, utjelovljuje anđeosko-demonsku ambivalentnost i natopljena je intenzivnim i samosvjesnim erotizmom", stoji u opisu filma.
Što će još biti prikazano?
U kinu Tuškanac bit će prikazana tri TV filma Soje Jovanović (Izvinjavamo se, mnogo se izvinjavamo, Daleko je Australija i Povratak lopova), jedine redateljice socijalističke jugoslavenske kinematografije koja je uspjela stvoriti opus. Na programu će se naći čak tri ostvarenja Đorđa Kadijevića (horori Leptirica i Štićenik te drama Čovjek koji je napao vuka), kultnog autora s rubova srpskog crnog vala.
Bit će prikazani Šotrini Vučari Gornje i Donje Polače te njegova ekranizacija Gospođe ministarke, najpopularnijeg komada najpopularnijeg komediografa s bivših jugoslavenskih prostora Branislava Nušića. Slobodan Šijan je realizirao Šta se dogodilo sa Filipom Preradovićem, jedan od rijetkih jugoslavenskih pseudodokumentarnih filmova (danas tzv. mockumentary).
Zanimljiva je i televizijska drama Svečana obaveza istaknutog snimatelja i koredatelja Balkanskog špijuna Božidara Nikolića. U dramskom programu Radiotelevizije Beograd gostujuće radove ostvarili su i Lordan Zafranović i Branko Ivanda.
Zafranović je filmom Ubistvo u noćnom vozu ostvario svoju prvu suradnju s budućim suradnikom, književnikom i scenaristom Mirkom Kovačem, s kojim će u tandemu svojim idiosinkronim filmovima obilježiti jugoslavensku kinematografiju 1970-ih i 1980-ih. Branko Ivanda se u Drvenom sanduku Tomasa Vulfa, prema scenariju Danila Kiša, pozabavio temom Holokausta i važnosti sprečavanja zaborava.
Među raznolikim temama filmova nalaze se i neke koje se čine jednako aktualne i danas. Kante ili kese Dragoslava Lazića prate buran sastanak stanara koji se pokušavaju dogovoriti oko načina odlaganja otpada.
Krojači džinsa Srboljuba Božinovića govore o problemima emigrantskih radnika koji su u potrazi za poslom otišli na Zapad. Glavni lik Narodnog poslanika Slavenka Saletovića je pojedinac koji se želi domoći političke vlasti i moći u jednom provincijskom gradiću.
Ratnički talenat Vladimira Andrića prikazuje filmsku ekipu koja, obilazeći teren radi priprema za snimanje filma, upada u razne neobične situacije. Zvezdana prašina Jovana Konjovića jedan je od ranih ekraniziranih tekstova komediografa Dušana Kovačevića, kojeg će uskoro kasnije proslaviti Slobodan Šijan. Ožalošćena porodica Milana Karadžića, ekranizacija kazališne komedije Branislava Nušića, prati i ne tako ožalošćenu obitelj koja se okupila na karminama vrlo imućnog rođaka.
Bogatstvo i kvaliteta igrane televizijske produkcije republičkih jugoslavenskih radiotelevizijskih kuća, među kojima su najjače bile Radiotelevizija Beograd i Radiotelevizija Zagreb, danas djeluju gotovo nestvarno. Ovaj zanimljiv izbor naslova je stoga samo jedan od brojnih mogućih, što dovoljno govori o nekim mnogo boljim televizijskim vremenima na ovim prostorima.