OVIH su dana tema svjetskih medija memoari Rebel Wilson (44) u kojima je zvijezda Pitch Perfecta otkrila da se prvi put seksala u 35. godini. "Ne mora svatko izgubiti nevinost kao tinejdžer. Ljudi mogu pričekati dok ne budu spremni ili dok ne postanu malo zreliji. Mislim da bi to mogla biti pozitivna poruka", rekla je za People.
I dok su mnogi šokirani njenim priznanjem, postavlja se pitanje je li zaista toliko neobično da netko čeka na seks do tridesetih? Ovom se temom pozabavila kolumnistica britanskog Independenta, a njezin članak, koji je privukao puno pozornosti na društvenim mrežama, prenosimo u cijelosti.
Glumica nije usamljena
Ne mora svatko izgubiti nevinost kao tinejdžer. Tako piše Rebel Wilson u svojim nedavno objavljenim memoarima pod nazivom Rebel Rising. Među mnogim rečenicama koje su iz knjige dospjele u medije, možda je najviše pažnje privuklo otkriće da se glumica iz Pitch Perfecta nije upustila u seksualne odnose sve do svoje 35. godine.
Govoreći za sebe da je "kasno procvala", 44-godišnja Wilson rekla je da dijeli svoje iskustvo u nadi da će normalizirati pojam gubitka nevinosti kasnije u životu: "Ljudi mogu pričekati dok ne budu spremni ili dok ne postanu malo zreliji. I mislim da bi to mogla biti pozitivna poruka. Ne morate čekati tridesete godine poput mene, ali ne biste trebali ni osjećati pritisak kao mlada osoba."
Unatoč svim naporima popularne kulture da nas uvjeri kako su svi poput zečeva, Wilson nije usamljena. Istraživanje YouGova otkrilo je da pet posto Britanaca - četiri posto žena i šest posto muškaraca koji su bili voljni dati odgovor - u dobi od 25 ili više godina još nije imalo prvi spolni odnos.
Istodobno je četvrtina Japanaca nevina u svojim dvadesetim i tridesetim godinama. Među ženama u dobi od 30 do 34 godine, njih 11.9 posto izjavilo je da nikada nisu imale heteroseksualne odnose, dok je taj broj za muškarce iznosio 12.7 posto.
Ljudi se srame o tome pričati
No, iako je to daleko od jedinstvene ili čak rijetke situacije, još uvijek postoji golema stigma prema ljudima koji se nisu seksali nakon "društveno prihvatljive" dobi, smatra Alyson Cadena, autorica podcasta 30-Year-Old Virgin. Sada ima 33 godine, a nije se upustila u seks do 31. godine:
"Radeći podcast, shvatila sam da to nije ništa čudno - ima nas gomila! Ali ljudi se srame o tome pričati pa misle da su jedini. Gotovo da potičemo tu stigmu jer nećemo govoriti svoju istinu." U Cadeninom slučaju, odluka da neće biti seksa zapravo uopće nije bila odluka - više nešto što je došlo pasivno i nenamjerno:
"Mnoge od nas nisu aktivno odlučile čekati. Bila sam pretila cijeli život do 30. godine, kada sam išla na operaciju mršavljenja. Mislila sam da zbog toga nisam poželjna osoba i jednostavno sam se potpuno isključila iz izlazaka i seksa." Tek je kasnije shvatila da to nije istina, da svatko ima svoj ukus i da se ljudima sviđala (i sviđa se i dalje).
Ova ideja o inerciji koja rezultira time da netko kasno "procvjeta", umjesto da je to svjesni izbor, kod svojih je klijenata primijetila i Helen Mayor, psihoseksualna terapeutkinja i terapeutkinja za intimne veze u Thought House Partnershipu.
Trebaju li ljudi reći da se još nisu seksali?
"U tome ima mnogo istine, posebno za žene. Nisu to planirale. Ali možda su nervozne, sramežljive, nemaju samopouzdanje, ne izlaze puno i do seksa jednostavno nije došlo. Sve te osobe osjećaju strah i izolaciju, vjerujući da su jedine djevice u svojim tridesetima", govori Mayor.
To je jedan od glavnih razloga zašto je Cadena pokrenula svoj podcast - prekinuti šutnju, prekinuti krug srama i pomoći ljudima u istoj situaciji da se osjećaju manje usamljenima. Uostalom, jedini drugi referentni okvir u popularnoj kulturi za većinu ljudi je film Stevea Carella iz 2005. godine The 40-Year-Old Virgin.
Jedno od glavnih pitanja koje takve osobe muče je trebaju li reći ljudima s kojima izlaze da se nisu seksali. Ako da, kada? "Kada sam počela izlaziti, morala sam razmišljati o tome", kaže Cadena: "Zato što će vas neki ljudi osuđivati, neki će to fetišizirati kao čudnu nastranost - 'oh, oduzet ću joj nevinost' - a neki ljudi pretpostavljaju da ćete se previše vezati."
Lutala je između toga da nikada ne otkrije svoj status i želje da to svima kaže unaprijed kako bi ispitala njihovu reakciju. Na kraju je to preoblikovala kao nešto što se može otkriti, ali samo onima koji su zaslužili pravo na tu informaciju.
"Ljudi postanu nepristojni kad im kažem"
"Vaša je stvar hoćete li nekome reći ili ne. Seksualno aktivni ljudi ne dijele životopis prije seksa", kaže Cadena. Dodaje da one koje kasne u "procvatu" previše razmišljaju o drugim ljudima.
"Moraju se usredotočiti i pomisliti: 'Što ja trebam? Ako to znači reći drugoj osobi, super. Ako to znači da im ne treba reći, cool. Ako to znači čekati ljubav ili spavati s osobom s kojom ste se tek počeli viđati, to je isto u redu."
Dio odluke da prestane "nositi etiketu na čelu" temeljio se na predvidljivo bizarnim i groznim odgovorima koje je dobila od nekih pripadnika suprotnog spola. "Ljudi osjećaju kao da mogu biti nepristojni i čudni jer ste podijelili ove osjetljive informacije", kaže Cadena.
Spojila se s jednim muškarcem na aplikaciji za intimne veze čija su pitanja, kaže, bila "besmislena do te mjere da su bila uvredljiva". "Pitao me brijem li se dolje i zašto to činim ako nitko neće vidjeti. Ljudi su me također voljeli pitati masturbiram li. Ne razumijem zašto im je to bilo važno."
Razlozi zbog kojih neki čekaju
Osim pasivnog faktora, postoji niz razloga zašto bi netko mogao stupiti u seksualne odnose kasnije u životu ili nikad. Može biti da čeka pravu osobu ili brak, uz seks bi mogao doći sram ili strah, možda je u pitanju religija, možda se bore sa svojom seksualnom orijentacijom ili istražuju jesu li aseksualni ili ne.
Za Sachina Srinivasana, 34-godišnjaka koji predaje engleski u SAD-u, kulturalni i vjerski razlozi u početku su ga sprječavali da odmah uskoči u nečiju postelju. Podrijetlom iz Mumbaija, prvi put je vodio ljubav s 25 godina. Iako to možda ne zvuči kao posebno kasna dob za seks, osjećao se kao da je bilo kasno među njegovim vršnjacima.
"Odluka je prvo bila vjerska, a onda je prerasla u osobnu stvar zbog čega sam nekoliko godina čekao pravu osobu. A onda mi se više činilo kao nešto što moram učiniti. Počelo me opterećivati, postalo je važno, pojavio se i očaj", kaže Srinivasan.
Za razliku od Cadene, nije dobio grube odgovore od žena, ali su mu se rugali prijatelji. Kako je vrijeme prolazilo, šale su se stišavale: "Nakon nekog vremena rekao sam dečkima da prestanu već jednom. To se gotovo shvaća kao znak da još niste dovoljno odrasli. Osjećao sam se kao da me ponekad ne shvaćaju ozbiljno."
Vaginizam
Srinivasan je odlučio prešutjeti to ženi s kojom je imao prvi seks: "Osjećao sam da bih je prestrašio pa sam jednostavno šutio."
Kakva god bila motivacija da netko čeka na seks, što su ljudi stariji, kod nekih se može pojaviti više straha oko ideje seksa, kaže Mayor: "Što dulje traje apstinencija, to više seks može postati nešto zastrašujuće i nevjerojatno ranjivo, kao i mogućnost da se to spomene budućem partneru."
Jedan od načina na koji se strah može odraziti kod žena je vaginizam. Riječ je o automatskoj reakciji tijela na strah od nekih ili svih vrsta vaginalne penetracije. Kad god se pokuša penetracija, vaginalni mišići se sami stegnu. Osoba nema kontrolu nad tim. Ovaj fizički odgovor može izazvati još veći sram i strah oko seksa kod žena, u neprekidnom začaranom krugu koji je teško prekinuti.
"Čak i kod žena koje žele imati seks, u tijelu može biti toliko straha da ono to ne dopušta", objašnjava Mayor. Ona često surađuje sa stručnjakom za zdjelicu kako bi se uz psihološke probleme mogli pozabaviti i fizičkim unutarnjim problemima: "Ljudi moraju znati da je to doista uobičajeno, kako kod ljudi koji su već imali spolne odnose tako i kod onih koji nisu."
Neočekivane koristi
No, čekanje može imati neočekivane koristi (osim izbjegavanja neugodnih tinejdžerskih priča koje bi mnogi ljudi radije zaboravili). "Zapravo sam jako zahvalna što sam izgubila nevinost kao potpuno odrasla osoba", kaže Cadena:
"Nije to bilo neko čarobno iskustvo kakvo sam očekivala, ali to mogu shvatiti. Postavši seksualno aktivna osoba koja je počela izlaziti u svojim tridesetima, naučila sam toliko toga o svom tijelu i svojoj seksualnosti - mnogo brže nego što bih to mogla u tinejdžerskim godinama."
Bilo je to i prava jurnjava, priznaje Cadena, nakon što je učinila sve svoje "prvo" u tako kratkom vremenu: izlaske, seks, zaljubljivanje, slomljeno srce: "Prvi put mi je slomljeno srce u 31. godini - osjećala sam se kao da mi je srce iščupano kroz šupak! Ne mogu zamisliti kako bih to podnijela kao 16-godišnjakinja."
Za one koji "kasne" i koji žele prvi seks, Mayor preporučuje otvorenu komunikaciju: "Vi određujete tempo. Napravite popis stvari koje vam je ugodno isprobati." Ona također naglašava da je siguran seks ključan - "posljednje što želite dodati je tjeskoba zbog neželjene trudnoće ili spolno prenosivih bolesti" - i preporučuje "preventivno podmazivanje" za žene kako bi se oslobodile pritiska.
Stigma
"Ako se ne ovlažite, osjećaj je isti kao kad muškarac nema erekciju. Samo nanesite malo lubrikanta, olakšajte si." Istraživanje vlastitog tijela također će seks s drugom osobom učiniti puno ugodnijim: "Upoznajte vlastitu anatomiju i ono što volite", dodaje Mayor.
U konačnici, o svakom pojedincu ovisi hoće li, kada i kako imati prvi seks. Srinivasan savjetuje onima koji kasnije to odluče da se "samo prepuste - to je kao da ste skinuli flaster na najbolji način. Što više odgađate, to se više držite podalje od cijelog spektra ljudskog iskustva".
Njezin savjet je da vjerujete sebi: "Ako mislite da je vrijeme da to učinite, ne brinite je li savršen trenutak, samo uživajte u trenutku." Ipak, svi se mogu složiti oko jedne stvari - moramo više razgovarati o tome, odbaciti stigmu i normalizirati činjenicu da smo svi na različitim seksualnim vremenskim linijama. "Jamčim da su i drugi ljudi oko vas zbunjeni i bore se s tim", kaže Cadena.
Unutar beskrajno širokog, složenog i lijepog spektra ljudskog iskustva, možda je vrijeme da konačno počnemo stvarati više prostora za seksualne kornjače među nama, a ne samo za zečeve.
Izvorni tekst napisala je Helen Coffey za Independent.