Foto: Press/Marko Prpic/PIXSELL
HRVATSKA serija na Netflixu donedavno je zvučalo gotovo kao znanstvena fantastika. Pogotovo za one koji nisu svjesni da se u posljednjih nekoliko godina u ponudi našlo nekoliko izvrsnih serija kao što su "Počivali u miru" i "Novine".
Ova potonja nedavno je postala dio ponude najvećeg streaming servisa u svijetu, postavši tako dostupna gledateljima iz 190 država, a govorimo o tržištu koje broji više od pola milijarde pretplatnika Netflixa.
Ovo je golem uspjeh ne samo za tvorce serije već i za regiju jer su "Novine" postale prva serija na slavenskom jeziku kojoj je ovo pošlo za rukom. Ujedno, radi se i o velikom uspjehu za produkcijsku kuću Drugi plan koja iza ovog projekta stoji.
I dok čekamo početak druge sezone koja je predviđena za rujan, porazgovarali smo s producentom Nebojšom Tarabom o još jednom velikom uspjehu ove domaće dramske serije.
Ako se ne varam, i prije je bilo stranih interesa za "Novinama", ali jeste li očekivali da će serija završiti na najvećoj streaming platformi?
Čim je predstavljena na MIPCOM-u u Cannesu krajem listopada 2016., serija je izazvala interes kod brojnih prikazivača. Gotovo odmah ponudu našem distributeru dao je britanski Channel 4, odnosno njihova platforma Walter Presents, i to za tržište Ujedinjenog Kraljevstva, SAD-a i Australije, ali Keshet je istu hladno odbio ocijenivši je nedovoljno dobrom.
Nama je vilica pala na pod, ali oni su nam rekli da se opustimo i da imamo povjerenja u njihove odluke. I, objektivno, nismo imali razloga sumnjati u sposobnost ljudi koji stoje iza projekata kao što je, primjerice, "Homeland".
U međuvremenu je na više strana iskazan interes i za format, odnosno za lokalne razvoje, prije svega u SAD-u i u nekoliko latinoameričkih zemalja, i ti su procesi trenutačno vrlo aktivni, ali je njihova dinamika nešto drugačija u odnosu na prodaju gotove serije. Onda nam je, krajem travnja prošle godine javljeno da je Netflix dao ponudu za globalno licencu, zaustavljeni su svi pregovori s linearnim televizijama i nekim manjim platformama kojih je bilo najviše u zapadnoj Europi i Skandinaviji, i početkom svibnja počeo je tzv. paperwork, rad na vrlo kompleksnom ugovoru koji je trebao pravno pokriti svih 190 teritorija na kojima je Netflix dostupan.
Istodobno, radili su se titlovi na brojnim svjetskim jezicima, tehnička prilagodba platformi itd. Sve je bilo gotovo krajem veljače ove godine, kad je ugovor potpisan, i mi smo od 1. travnja u orbiti. Druga sezona bit će na Netflixu nakon hrvatske premijere, najkasnije početkom siječnja 2019.
Što ovo znači za Drugi plan i hrvatsku produkciju općenito?
Za nas, nakon petnaest godina rada, ponekad i borbe za golo preživljavanje to znači puno, znači nam sve. Upravo je Drugom planu, u dosta oštroj konkurenciji u listopadu prošle godine HBO Europe povjerio produkciju svoje prve originalne serije koju rade na hrvatskom jeziku, režira je Oscarovac Danis Tanović, tako da smo u ovom trenutku jedna od rijetkih, možda i jedina europska nezavisna produkcijska kuća koja istodobno radi dvije serije, jednu za Netflix, jednu za HBO, i oko toga uopće neću biti skroman, to je nevjerojatan uspjeh.
Ogroman je to uspjeh i za hrvatsku audiovizualnu industriju u cjelini, jer ćemo ove godine imati dvije vrhunske dramske serije na dvije najvažnije i najzahtjevnije svjetske platforme.
Imam informaciju da je HRT-ov odjel prodaje uspio plasirati još neke dramske projekte naših kolega, nezavisnih producenata, na nekoliko zahtjevnih zapadnoeuropskih tržišta, što nas silno veseli, kao što nas je veselio iskorak koji je u tom smislu napravio kolega Dario Vince iz Ring produkcije s projektom "Počivali u miru". Možda je to prilika poput one koja se svojedobno otvorila skandinavskim produkcijama i nadam se da ćemo se, svi skupa, uspjeti zadržati na tim pozicijama neko duže vrijeme.
U tom smislu iznimno je važan i koregulacijski sporazum koji su Udruga nezavisnih producenata, HRUP i Društvo redatelja potpisali s HRT-om, a koji nam konačno omogućava pristup europskim izvorima financiranja projekata, prije svega MEDIA programu, te ulazak u ozbiljnije regionalne i europske koprodukcije, jer, što god tko mislio o HRT-u, oni su jedini motor ozbiljne, visoke dramske produkcije, i bez njihove se podrške malo toga može kvalitetno napraviti.
Koliko je uopće teško dogurati do Netflixa i na koji način strane serije inače završavaju na platformi koja iz godine u godinu sve veći naglasak stavlja na originalne sadržaje? Otežava li taj fokus na vlastitu produkciju mogućnost da se serije probiju do svjetske publike?
Možete tek zamisliti koliko produkcijskih kuća i distributera u ovom trenutku Netflixu nudi svoje projekte, i to samo s engleskog govornog područja. Bez tako jakog distributera kao što je Keshet, teško da bismo to mogli ostvariti i proći sami kroz tako složen tehnički i pravni proces.
Da ne bi bilo zablude, ono što Netflix smatra high-end produkcijom podrazumijeva da je proizvedeno u SAD-u i Velikoj Britaniji i to čini glavninu njihovih ulaganja u vlastitu proizvodnju, što onda ipak ostavlja prostor i nama s ne-engleskih govornim područja za plasman gotovih proizvoda.
Faktor je i cijena, koja je, u prosjeku, deset puta niža po epizodi za kupnju licence od one koja se mora uložiti u produkciju. No, potražnja za sadržajem je enormna, sadržaj se danas jako brzo troši, a dugo vremena se producira, i upravo ta potražnja sve manje mari za granice i jezične barijere, koje, zapravo, više i ne postoje. Zato bih volio reći kako odluka HBO-a da krene s originalnim lokalnim produkcijama u Adria regiji suštinski ima puno veću specifičnu težinu i važnost od činjenice da smo prodali gotovu seriju na Netflix.
Doseg će biti nešto manji, serija će se istodobno prikazivati u Europi te nešto kasnije u SAD-u putem HBO GO platforme, ali trenutak u kojem je ovaj televizijski div odlučio uložiti svoj novac u hrvatsku produkciju, u hrvatske autore, doista ima povijesnu važnost.
Prije mjesec dana sam na konferenciji u Izraelu o tome razgovarao s Caseyem Bloysom, jednim od čelnih ljudi HBO drame, i on mi je iznio fantastičan podatak: lokalne produkcije HBO-a u Europi u pravilu postižu bolju gledanost od njihovih globalnih hitova poput "Game of Thrones". Inače, nama u ovom trenutku na dva projekta radi 170 ljudi u produkcijskim ekipama, preko dvjesto glumaca, tisuću i petsto statista, snima se na lokacijama u Rijeci i Zagrebu, angažirani su pisci, skladatelji, dizajneri, studiji za postprodukciju slike i tona... I u konačnici, ostvarit ćemo višemilijunski izvoz gotovog hrvatskog proizvoda na globalno tržište, što nas silno veseli.
Imate li već neke reakcije gledatelja na seriju koja je na ovaj način postala dostupna u preko 190 zemalja diljem svijeta?
Još je rano za reakcije, ali, naravno, nadam se da će biti dobre. Netflixovi urednici imali su samo riječi hvale, zato su nas i uzeli, i nadamo se da će nas dobro primiti i inozemna publika. Ivica Đikić pisao je našu priču, ali ona u sebi danas nosi jako puno univerzalnog, tako da publici, naročito u Europi i SAD-u, sigurno neće biti problem razumjeti njene poruke, zahvaljujući, naravno, i maestralnoj Matanićevoj režiji.
Spomenuli ste titlove na arapskom i kineskom. Jeste li se susretali s problemima lokaliziranja sadržaja za druge zemlje?
Serija je titlovana na gotovo sve svjetske jezike. Netflix za to angažira specijalizirane tvrtke, takozvane agregatore, koji seriju tehnički usklađuju s platformom, a titlovanje je vrlo precizno, osim što prati dijalog, vodi se računa o pozicioniranju titla na slici, njegovoj dužini, tajmingu u, doslovno, mili sekundu. Uglavnom, dosta pipav posao, i na svim mogućim pismima, kineskom, japanskom, arapskom, hebrejskom, latinici, ćirilici... Bili smo jako sretni kad su nam iz Keshetovog tehničkog odjela rekli da smo bez problema prošli tzv. quality check i da Netflix nije imao niti jednu primjedbu.
Netflix je već otkupio i drugu sezonu koja nije do kraja snimljena. Mijenja li to nešto kod vašeg pristupa snimanju novih epizoda?
Netflixov zahtjev kod druge sezone, a to je precizirano u ugovoru, bio je da budžet po epizodi ne smije biti manji u odnosu na prvu sezonu, dakle, moralo se jamčiti najmanje isti produkcijski standard, te da na projektu moramo ostati Dalibor Matanić, Ivica Đikić, Miodrag Sila i ja. Naravno da se svi trudimo drugu sezonu napraviti još boljom od prve, a priznajem i da postoji određen pritisak, ali dosta motivirajući, zbog spoznaje da to što radimo ovaj put odmah ide pred publiku u 190 zemalja svijeta.
Otvara li suradnja s Netflixom neka vrata za buduće suradnje? Preciznije, postoji li mogućnost da Drugi plan snimi i neku seriju isključivo za Netflix?
Vjerujemo da postoji i sigurno ćemo raditi u tom smjeru. Pozicija Drugog plana sad je dosta dobra, i definitivno smo izašli iz hrvatskih, pa i regionalnih okvira, što nam otvara mogućnost da projekte izravno nudimo velikim sustavima poput Netflixa, ali i HBO-a, Amazona, Hulua... U ovom trenutku najviše smo koncentrirani na produbljivanje suradnje s Keshet Internationalom, osobito na razvoju projekata, a njihovo ime otvara mnoga vrata u svjetskoj audiovizualnoj industriji.
Kako sve ovo utječe na suradnju s HRT-om? Imali ste nekih problema prije nego je započelo emitiranje prve sezone. Jesu li ti problemi otklonjeni u slučaju druge sezone?
Postojali su problemi s tadašnjom v.d. upravom Siniše Kovačića, odnosno nismo imali doslovno nikakav kontakt s ključnim programskim i produkcijskim ljudima, tako da smo bili prepušteni sami sebi. Jedini ljudi koji su kontaktirali s nama i koji su oko projekta pomagali koliko su mogli bili su Mislav Burmec, HRT-ov urednik serije, i Josip Popovac koji je u to vrijeme vodio Odjel za upravljanje proizvodima. Srećom, to nije dugo potrajalo, i sa sadašnjim vodstvom kuće imamo sjajnu suradnju, naročito s Renatom Kunićem, ravnateljem programa i Damirom Novinićem koji trenutačno vodi odjel prodaje programa.
Svjesni su da je ovo prije svega HRT-ov uspjeh, i u ključnim trenucima pregovora s Netflixom iskazali su nam puno povjerenje i razumijevanje, što se u konačnici svima isplatilo. Ponavljam, bez HRT-a i novca pretplatnika ne bi bilo ni Novina.
Namjera je snimiti i treću sezonu. Je li to dogovoreno s HRT-om i postoji li mogućnost da treća sezona bude snimljena za Netflix?
HRT zna da je projekt od početka bio zamišljen kao trilogija, i nadamo se da ćemo uskoro započeti razgovore na temu treće sezone. Ugovor s Netflixom predviđa otkup treće sezone, ali ako ćemo je raditi, bit će to za HRT.
Već smo pričali o mogućnostima američkog remakea. Povećava li suradnja s Netflixom mogućnosti da se to dogodi?
Projekt je već razvijen za američko tržište. NBC i Universal TV naručili su scenarij pilot epizode od Keshet Studios, pisala je Alison Schapker, vrlo cijenjena scenaristica koja je, među ostalim, radila na serijama Lost, Brothers and Sisters, Fringe, Scandal... Hoće li projekt završiti na NBC-u ili negdje drugdje, još ne znamo, ali kao što sam već rekao, to je jedna drugačija dinamika, kako oni kažu, long tail, i tu treba biti strpljiv. Rade se i adaptacije u nekoliko južnoameričkih zemalja, i sigurni smo da izlazak originala na Netflix sigurno neće tome odmoći, naprotiv.