IAKO o tome gotovo uopće ne razmišljamo zbog tipa uloga u kakvim se inače pojavljuje, Danny Trejo im 74 godine, ali kao što i sam kaže, nikada nije očekivao da će doživjeti tako duboku starost.
"Nisam mislio da ću preživjeti šezdesete godine prošlog stoljeća. Birao sam loše uzore. Izabrao sam ujaka koji je bio ovisnik i bavio se oružanim pljačkama. No, što se mene tiče, bio je najbolji lik na svijetu", govori Trejo koji je heroin probao s 12 godina da bi nakon toga na velika vrata ušao u život prepun kriminala i podužih boravaka iza rešetaka.
Događaj koji je sve promijenio
Prošao je sve zatvore u Kaliforniji, a život mu je promijenio jedan događaj iz 1968. kada je tijekom nereda u jednom od zatvora bacio kamen na čuvara: "Smjestili su me u samicu. Ja i još dva zatvorenika vjerovali smo da ćemo završiti u plinskoj komori. Postojala je mogućnost da će mi dosuditi smrtnu kaznu."
U samici je skovao plan: "Dogovorio sam se s Bogom. Tražio sam od njega da mi dopusti da umrem ponosno, a ja ću zauzvrat provesti svaki dan moleći se i truditi se da pomognem ljudima. Nisam želio da me smjeste u plinsku komoru gdje ću umrijeti zapišan, urlajući."
Trejo na kraju nije kažnjen za poticanje zatvorskih nereda, a kasnije je i pušten na slobodu. No, nikada nije zaboravio ono što je obećao i nedugo nakon izlaska postao je savjetnik ovisnicima o drogi.
Kad bježiš od droge i završiš u Hollywoodu
Život mu se promijenio 1985., tijekom boravka na setu filma "Runaway Train", gdje je pozvan kako bi pomogao glumcima koji su se borili s ovisnošću. Scenarist Edward Bunker, također bivši zatvorenik, prepoznao je Dannyja jer su zajedno služili kaznu u San Quentinu, a budući da je znao da se bavio i boksom, zamolio ga je da mu pomogne u nekim scenama.
Bio je to njegov ulazak u Hollywood na mala vrata, ali njegova želja da živi čist život bez droge pretvorila se u pravi izazov: "Mogao si ušetati u bilo koju produkcijsku kuću i na stolu bi zatekao linije kokaina. Kaskaderi su bili našmrkani. Svi su bili našmrkani."
Zbog svog prijetećeg izgleda i glasa počeo je dobivati sve veće uloge, ali uglavnom je glumio slične likove kriminalaca, zatvorenika i sličnih opakih njuški: "Govore mi da uvijek glumim opasne Meksikance s tetovažama. E, pa ja jesam opasni Meksikanac s tetovažama tako da je to dobra odluka. Neće angažirati Markyja Wahlberga da glumi opasnog Meksikanca."
Zatvor kao glumačka škola
O Treju se upravo snima i dokumentarni film nazvan "Inmate Number One" (naziv koji se odnosi na imena likova koje je imao na početku karijere), a on tvrdi da se glumom počeo baviti i puno prije nego se pojavio pred kamerama: "Glumačka škola bila mi je zatvor. Boravak na zatvorskom dvorištu, zatvorski neredi i pretvaranje da ste opasniji nego zapravo jeste. U zatvoru postoje dvije vrste ljudi: grabežljivci i lovina. Svakog jutra morate odlučiti što ćete biti."
Iako više nije ovisan o drogama, tvrdi da je posao postao njegova nova ovisnost. S jedne strane, odluku da se okrene poštenom životu izazvalo je i to da mu je vrlo rano postalo jasno da se zločin ne isplati: "Primjerice, treba mi dvije minute da nekom ukradem 800 dolara. Cijena toga može biti petogodišnja zatvorska kazna. Ako tih 800 dolara podijelite na pet godina, postaje vam jasno da to i nije toliko dobra satnica."
Ne postoji loš film
U njegovom opusu može se pronaći koješta, od vrhunskih akcijskih i kultnih filmova, pa sve do b-produkcije i nečega što će mnogi nazvati smećem. No, Trejo se s njima ne slaže: "Kad mi netko kaže da mu se film nije svidio i da se radi o lošem filmu, ja im odgovorim da ne postoji loš film. Film koji pljujete prehranio je 80 obitelji. Nekom je klincu omogućio bicikl za Božić. Iako se ne moram nužno slagati sa sadržajem pojedinih filmova, jasno mi je da je u isto vrijeme omogućio nečijim klincima da završe fakultet."
Trejo je ušao i u novi biznis i vlasnik je franšize Trejo's Tacos, a to je potaknulo ABC da pokrene sitcom "Food & Familia" koji je u određenoj mjeri utemeljen na njegovim osobnim iskustvima, a pojavit će se i u glavnoj ulozi.
I na kraju razgovora s novinarem The Guardiana, Trejo priznaje i da nikada nije prekinuo komunicirati s ujakom koji mu je, rekli bi neki, upropastio život, pretvorio ga u ovisnika i smjestio ga iza rešetaka.
"Svaki put kada bi moj ujak Gilbert izašao iz zatvora pokušao bih mu pomoći. Nikada nisam odustao od njega", govori Trejo koji je po ujaku, koji je na kraju umro od posljedica predoziranja, nazvao i sina: "Institucionalizirali su ga, a jednom kad te institucionaliziraju, teško se vratiti. I meni se to dogodilo, ali uz božju pomoć, još sam uvijek tu."