(Spoiler alert!) Ovo su najbolji ljubavni filmovi bez sretnog kraja

Foto: Press

"Sve prave ljubavi su tužne" krilatica je koja uglavnom vrijedi za kvalitetnu glazbu uz koju se može ostaviti mladost u kavani, ali filmovi ipak teže tome da sve bude u redu na kraju i da zaljubljeni par ostane skupa. To je nevezano za žanr i varira od komedija i drama, preko horora, pornouradaka, SF-ova, do trilera, avantura i akcija. Kad su već tako mladi i lijepi, čemu ih razdvajati.

UPOZORENJE! Tekst sadrži spoilere! (očito)

Tako kaže Hollywood, a kad su već oni izmislili pravilo i pripovjedačku formulu "boy meets girl - boy gets girl - boy loses girl - boy gets girl", onda ćemo se na današnjoj listi i baviti samo Hollywoodom, uz dodatke koji su također s engleskog govornog područja.

Tema liste su odstupanja od spomenute formule, i to odstupanja u završnoj fazi, što bi značilo "boy doesn't get the girl", drugim riječima - momak ne ostaje s curom.

Odabrali smo 15 prelijepih ljubavnih priča u kojima se na kraju ipak ispriječi sudbina ili neka slična sila, pa dvoje ljudi koje smo pratili nastavi dalje rastavljeno ili jedno nastavi dalje u, slučaju da drugo nije više među živima.

Poredani su po nekim subjektivno-objektivnim parametrima, a takvi su svi parametri kad se pravi lista. Prije svega se uzima u obzir koliko je kvalitetno ljubavni segment napisan, odglumljen, koliko ima kemije, koliko je kraj adekvatan i koliko nam je maramica trebalo da sve to prebrodimo.

Držali smo se najklasičnijih romantičnih žanrova, znači romantične drame, romantične komedije, romantične dramedije, svega onoga na što mislimo kad kažemo "ljubavni film" i jedino je tzv. "ratni film" kao žanr bilo nemoguće izbjeći, pa ga ima u nekoliko navrata.

A i ljubav i rat stvarno ne mogu jedno bez drugoga. Ono čega nema su ostvarenja poput Muhe ili Terminatora, koja sadrže besprijekorne ljubavne priče bez sretnog kraja, i to ljubavne priče koje em spadaju u najbolje ikad, em su vitalne za radnju. Međutim, budući da su ti filmovi usko vezani za svoje primarne žanrove i jer su u redu najvećih klasika u okviru istih žanrova, nećemo ih ovdje uvrstiti da ne bismo komplicirali.

Dosta uvoda, prelazimo na slomljena srca.

15. Titanic (1997.)

Režija: James Cameron
Rastavljeni, ali vječno zaljubljeni: Leonardo DiCaprio, Kate Winslet

Nešto je moralo stajati kao početna stavka i služiti kao posljednja opomena ljudima da se spoileri (!!!) spremaju. Idealno je rješenje Titanic, za koji valjda svi znaju da je potonuo (Što?! Titanic je potonuo?) i odnio DiCaprija za sobom, pa nije neki spoiler što se nalazi na thumbnailu našeg prvog trailera. A što se samog filma tiče, iako korektan, ipak nije čak ni najbolja ljubavna priča s tužnim krajem u režiji Jamesa Camerona, to bi bio spomenuti prvi dio Terminatora.

14. Camille / Dama s kamelijama (1936.)

Režija: George Cukor
Rastavljeni, ali vječno zaljubljeni: Greta Garbo, Robert Taylor

Premda skovana davne 1936., ovo je čak šesta filmska obrada Dame s kamelijama Alexandrea Dumasa i značajno je modernizirana u odnosu na prethodne, toliko da djeluje modernije i od većine narednih, a svakako kvalitetnije. Teško je reći da je nešto "naj" kod Grete Garbo jer je uvijek sve bilo "naj", ali ovo bi lagano mogla biti njena uloga broj 1, a i u povijesti američkog filma je najmanje u top 5. Nikad nije bila prirodnija nego ovdje, a i mi nikad nismo bili zabrinutiji zbog nečijeg kašlja na filmu. I, kao uvijek na filmu - kašalj se pojavio s razlogom.

13. Annie Hall (1977.)

Režija: Woody Allen
Rastavljeni, ali vječno zaljubljeni: Woody Allen, Diane Keaton

Kako da se snađemo u svijetu ciničnih i neurotičnih Njujorčana, isprepletenih pričom koja nema jasnog ni početka ni završetka, s probijanjima četvrtog zida, i čak marimo dovoljno za te likove da budemo dirnuti kad se posljednji put sretnu? To je tajna koju je znao samo Woody Allen, ali prije skoro pola stoljeća i sada je se više ni sam ne sjeća. Srećom da film kao medij služi tome da se ovjekovječe velike ideje velikih autora. Annie Hall je baš takva.

12. Letter from an unknown woman / Pismo nepoznate žene (1948.)

Režija: Max Ophuls
Rastavljeni, ali vječno zaljubljeni: Joan Fontaine, Louis Jourdan

Lijepo je slušati Joan Fontaine kako izgovara riječ "Stefan" točno onako kako ju treba izgovoriti, još su ljepša njena pisma i još stresnija Stefanova neupućenost, a sve kroz prizmu njemačkog majstora filma Maxa Ophulsa. Donio je taj europski štimung u Hollywood zajedno s još bar 7-8 velikih filmskih stvaratelja, stvorio nekoliko blistavih djela, ali nigdje nije otišao tako daleko i dirnuo u tolike emocije kao u Pismu nepoznate žene.

11. The bridges of Madison County / Mostovi okruga Madison (1995.)

Režija: Clint Eastwood
Rastavljeni, ali vječno zaljubljeni: Clint Eastwood, Meryl Streep

Samo Clintu Eastwoodu može pasti na pamet da Clinta Eastwooda stavi u film u kojem nema potezanja revolvera dok sjetno prolazi vrijeme Divljeg zapada u pozadini. Ali lud koliko jest s tom odlukom, uspio je i bogami izvukao iz samog sebe dramske dubine za koje bi rijetko tko pretpostavio da ih ima. Streep je već tad bila veteranka u sličnim stvarima, pa je cijela priča tekla kao voda s onim trenutkom u automobilu, kad nam je i ta voda i knedla i sve živo zastalo u grlu. Nezaboravna scena, nema što.

10. Love story / Ljubavna priča (1970.)

Režija: Erich Segal
Rastavljeni, ali vječno zaljubljeni: Ryan O'Neal, Ali MacGraw

"Ljubav je kad nikada ne moraš reći da ti je žao" možda zvuči kao najgluplja rečenica na svijetu, O'Neal ju je kasnije i sam tako ocijenio u What's up, doc?, ali u ovom djelu čak i ona šljaka, u tolikoj mjeri da se može smatrati i legendarnom replikom holivudske kinematografije.

Ne samo to, ovdje čak šljaka i ekstremno neambiciozan (netko bi ga okarakterizirao i kao ekstremno pretenciozan) naslov filma, šljaka O'Neal kao izraženo emotivan čovjek, šljaka i MacGraw kao djevojka koja nas nimalo ne nervira. Dakle, sve ono što ne bismo mogli ni zamisliti u uobičajenim okolnostima. Odlično.

9. Dr. Živago (1965.)

Režija: David Lean
Rastavljeni, ali vječno zaljubljeni: Omar Sharif, Julie Christie

Mnogi će reći da nema ničeg bolnijeg od scene kad Živago ugleda Laru u tramvaju, pa potrči za njom i noge ga izdaju, a onda i cijeli organizam i čovjek umre. No, još je žilaviji trenutak kad je šalje s Komarovskim ne bi li spasila živu glavu, a onda se, kako im vozilo nestaje u daljini, penje na kat, pokušava otvoriti prozor koji potom razbija ne bi li uhvatio još samo jednu sekundu pogleda na nju, pa makar na njenu siluetu. Kome tada nije malo brže zakucalo srce, nema potrebe da gleda ni preostalih osam filmova.

8. A place in the sun / Mjesto pod suncem (1951.)

Režija: George Stevens
Rastavljeni, ali vječno zaljubljeni: Montgomery Clift, Elizabeth Taylor

Tužnija od završnice Mjesta pod suncem je samo završnica života Montgomeryja Clifta, a on je, poput Žarka Lauševića, nekako uvijek i tumačio tragične likove, kao da je slutio da će uskoro i sam postati jedan od njih. Ipak je ovaj najtragičniji, s tim što bi pravdoljupci svakako osudili Cliftovo odbacivanje siromašne Shelley Winters iz svog života zbog bogate i zanosne Liz Taylor, pa možda i ne bi plakali nad njegovom sudbinom. Ali što ja znam, rijetko tko ga ne bi barem razumio...

7. Leaving Las Vegas / Napuštajući Las Vegas (1995.)

Režija: Mike Figgis
Rastavljeni, ali vječno zaljubljeni: Nicolas Cage, Elisabeth Shue

Kad Bog sastavi propalog pisca i časnu prostitutku, to čovjek ne rastavi, ali što čovjek ne zna, to može alkohol i otprilike smo ispričali što se desilo u cijelom filmu. Međutim, finese su bitne, a one su na strani Cagea i Elisabeth kao što ništa u priči nije na strani njihovih likova. Nic u punoj formi, šteta što devedesete nisu trajale zauvijek za njega, a Shue, ako je zaslužila da je zauvijek upamtimo i znamo po nečemu grozomornom, to je onda scena pod tušem. A zaslužila je da je znamo, još kako.

6. Now, voyager / Na raskrižju (1942.)

Režija: Irving Rapper
Rastavljeni, ali vječno zaljubljeni: Bette Davis, Paul Henreid

"Jerry, ne tražimo Mjesec kad već imamo zvijezde" još je jedna replika koja djeluje otrcano, a u kontekstu priče je fenomenalna. Rijetko kad je boljim riječima završio jedan film i sama po sebi otkriva da kraj nije toliko tužan kao većina ostalih krajeva na ovoj listi. Međutim, činjenica da dvojac nema "cijeli Mjesec" na završetku storije čini da ipak "happy end" izostane.

Barem su imali najbolje zajedničko paljenje cigarete koje ste ikad vidjeli na platnu i barem nitko nikada nije zažalio što je odgledao njihovu romansu. Da je Bette jedna jedina, to znamo svi, da je Henreid bio materijal za češće glavne uloge, uvjerili smo se ovdje.

5. Roman holiday / Praznik u Rimu (1953.)

Režija: William Wyler
Rastavljeni, ali vječno zaljubljeni: Gregory Peck, Audrey Hepburn

Najavili smo i romantične komedije, a ovo je zapravo jedini ortodoksni predstavnik te vrste, no unosi dovoljno veselja i topline za sve ostale. Osim na kraju.

Ljubavna veza novinara i princeze je nešto o čemu nijedan novinar i ne mašta, kamoli princeza, pa je nekako jasno da je bilo osuđeno na rani svršetak. Ali bitna je vožnja od početka do kraja, a ona je u svakom mogućem trenu bila dragocjena. 

4. The remains of the day / Ostaci dana (1993.)

Režija: James Ivory
Rastavljeni, ali vječno zaljubljeni: Anthony Hopkins, Emma Thompson

Platonska ljubav na filmu može uspjeti ako je u sitnim nagovještajima, ako nije krucijalna za priču i ako postoji još mnogo segmenata koji će ju učiniti još suptilnijom nego što sam izraz "platonska ljubav" navodi.

To vrijedi inače, ali ne u Ostacima dana, gdje je imamo kroz cijeli film, gdje je vitalnija od svega, čak i od ponora batlera u tumačenju Hopkinsa, i gdje su on i Emma odigrali takve uloge uglavnom zasnovane na pogledima, manirima i na onome što se prešuti da je nevjerojatno da se ikad ijedna druga rola njih dvoje navodi kao vrhunac karijere. Pa čak i Lecter.

3. Gone with the wind / Prohujalo s vihorom (1939.)

Režija: Victor Fleming
Rastavljeni, ali vječno zaljubljeni: Vivien Leigh, Clark Gable

Slično kao u Now, voyager, ni ovdje kraj nije sasvim tužan, ali je toliko efektan i, bez obzira na to što ne ostavlja maksimalno gorak okus, opet je gorko sve što su i jedno i drugo prošli, a kasno paljenje Scarlett O'Hare i shvaćanje tek poslije vrhunskog seksa da je Butler pravi čovjek i jedina moguća opcija za nju, pa ima li išta poraznije...

No, "sutra je novi dan". Kao što ne vidimo poslije sretnih krajeva kako se mladenci čupaju i vade oči jedno drugom, tako ni poslije završetka priče koju nosi Prohujalo s vihorom možda nismo vidjeli kasniju sreću koju su našli i Scarlett i Rhet. Ostaje nam maštanje.

2. Casablanca (1942.)

Režija: Michael Curtiz
Rastavljeni, ali vječno zaljubljeni: Humphrey Bogart, Ingrid Bergman

Najbolji film na listi, jedan od najboljih svih vremena, čak je ružno prepričavati i dio radnje jer je to objektivna sramota ne znati. Razlog za drugo mjesto, a ne prvo... pa recimo jer se "previše toga događa".

Ali ozbiljno, ovaj film miksa toliko žanrova, podradnji i genijalnih detalja da bi donekle bilo uvredljivo izdvojiti ga kao "najbolju ljubavnu priču bez sretnog kraja" jer je to samo jedan od stotinu načina na koje bi se mogao opisati uz onaj već početni pridjev - najbolji.

1. Brief encounter / Kratak susret (1945.)

Režija: David Lean
Rastavljeni, ali vječno zaljubljeni: Celia Johnson, Trevor Howard

Za razliku od Casablance, ovo remek-djelo se bavi samo jednom temom, a to je emotivni odnos dvoje glavnih junaka. I suptilan je skoro poput Ostataka dana s obzirom na to da Celia i Howard nisu proveli noć zajedno (što smo fini s ovim izrazom), ali ne ide baš u toliko platonske dubine jer im je više nego jasno da ne mogu jedno bez drugog i to još jasnije daju do znanja.

Ali kada kvalitetno snimite priču o dvoje ozbiljnih i zrelih ljudi, u ovom slučaju i obiteljskih, onda taj odnos mora biti nešto više od svega navedenog i definitivno je nešto više od pukog preljuba. A David Lean ju je baš tako snimio, da ne može kvalitetnije i poetsko-realističnije, pa je sasvim zasluženo on jedini redatelj s dva naslova na listi. Tko bi rekao da je zapravo prije svega poznat kao najveći majstor ratnih spektakala svih vremena...

I to je to, a kad smo već tu, možemo navesti i "časne spomene" ili, što bi se pod naški reklo, "honourable mentions". Nisu upali na popis, a mogli su: A farewell to arms (1932.), September affair (1950.), Harold and Maude (1971.), Breezy (1973.), Atlantic City (1980.), Ghost (1990.), The English patient (1996.), My best friend's wedding (1997.), Lost in translation (2003.), P. S. I love you (2007.)...

Sad je to zaista to. Here's looking at you, kid.

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.