REDATELJ STEVEN SPIELBERG (75) u razgovoru za The New York Times progovorio je o obiteljskoj tajni koju nikad nije namjeravao otkriti, objasnio je kako je odabrao glumce za poluautobiografski film The Fabelmans i prisjetio se odnosa s majkom koju je izgubio prije nekoliko godina.
The Fabelmans je poluautobiografska priča o Spielbergovom djetinjstvu i mladosti te o događajima koji su ga gurnuli u svijet filma. Dok Sammy otkriva svoj filmski poziv, svjedoči sve dubljoj majčinoj nesreći i očevoj nesposobnosti da se nosi s tim.
Sammyja Fabelmana kao tinejdžera glumi Gabriel LaBelle, njegovu majku Mitzi Michelle Williams, a oca Burta Paul Dano. U filmu glume i Seth Rogen kao Bennie Loewy, Burtov najbolji prijatelj i počasni "ujak" Fabelmanove djece, te Judd Hirsch kao ujak Boris.
"Bilo je teško odabrati glumce"
Kad je pokušao definirati glumce koji bi trebali glumiti njega i njemu bliske osobe, Spielberg je shvatio da neće moći primijeniti svoj uobičajeni pristup odabira glumačke postave. Umjesto na njihova postignuća, ovaj se put morao osloniti na osjećaj.
"Tražio sam sjajne glumce, ali su mi trebali glumci koji su mi se već u drugim filmovima činili slični meni i mojim roditeljima. Trebao sam već osjetiti da me nešto u vezi s njom podsjeća na mamu, a nešto u vezi s njim na tatu. Moj se konačni izbor sveo na sjajne glumce Paula Dana i Michelle Williams. Dvoje najboljih glumaca s kojima sam ikad radio", rekao je.
Redatelj ističe da je bilo teško progovoriti o ovako osobnim temama i iskustvima, ali još je teže bilo pisati o njima. Na scenariju je, naime, radio s dramatičarom Tonyjem Kushnerom, dobitnikom Pulitzerove nagrade, koji je na Spielbergovim ranijim filmovima Lincoln i München zaradio nominacije za Oscara.
"U teoriji, bilo je lako razgovarati s Tonyjem Kushnerom o tome, ali kad smo počeli pisati, postalo je jako teško. Tony je napravio dobar posao pružajući mi neku vrstu utjehe koja mi je bila potrebna dok smo se bavili nekim trenucima u mom životu, tajnama između mene i moje majke o kojima nikad, nikad nisam namjeravao govoriti. Ni u pisanoj autobiografiji, što nikad nisam ni napisao, ni na filmu".
Otkrivanje obiteljske tajne bila je prekretnica
"To je bila jedna od najtežih stvari koju sam morao odlučiti razotkriti jer je to bila najmoćnija tajna koju smo mama i ja dijelili otkako sam je otkrio sa 16 godina", govori Spielberg i ističe da je tada bio premlad da shvati da su i njegovi roditelji ljudi i da im to ne može zamjeriti.
Prisjetio se odnosa s majkom, koja je preminula 2017. godine u 97. godini. Dok je odrastao s tri sestre, mamu su više doživljavali kao prijateljicu nego kao roditelja. "Bila je toliko više vršnjakinja nego roditelj da su je moje tri sestre čak odmalena odbijale zvati mama ili mamica i zvale su je samo Lee. Ja sam jedini koji ju je zvao mama. A to je zato što je željela biti dio ekipe. Htjela je da je gledamo kao jednu od nas."
Filmski počeci
Spielberg se prisjetio i svojih filmskih početaka, kada mu je kao osnovnoškolcu kamera zapravo značila ulaznicu u društvo popularnih klinaca.
"Isprva su moji prijatelji mislili da je to pomalo čudno", govori Spielberg o sjećanjima iz razdoblja kad je u školi počeo snimati prva filmska ostvarenja. "Bilo je to na neki način bez presedana. Nitko nije imao kamere osim japanske 8-milimetarske kamere koju su obično kontrolirali roditelji, a koristile su se samo za obiteljske kućne filmove i slične stvari. Ali u biti sam svoj društveni život naoružao kamerom kako bih se dodvorio toj atletski građenoj, popularnoj djeci koja su na kraju sva htjela biti u mojim filmovima.
Na neki način, kamera mi je bila društvena putovnica. Strastveno sam pričao priče, ali također sam strastveno pripadao nečemu čemu nikad prije nisam bio pozvan pripadati. Dakle, snimanje ovih malih filmova je na neki način bilo poput čarobne pilule."
Redatelj se u intervjuu prisjetio i kad je za vrijeme studija pokušavao izbjeći odlazak u rat.
"Otišao sam kod očevog psihijatra da pokušam dobiti pismo da sam lud kako se ne bih morao boriti u Vijetnamu. To je bio jedini put da sam otišao na psihoanalizu. Ali pokazalo se da je doktor vrlo provijetnamski nastrojen i da mi nikad neće dati što mi treba."
Ništa više nije isto kao prije pandemije
Da nije bilo pandemije, slavni se redatelj možda nikad ne bi odvažio na snimanje priče o svom životu. No pandemija ga je potaknula na razmišljanje o pričama koje bi bilo šteta ne ispričati. "Imao sam dosta vremena na raspolaganju. Znao sam sjesti u svoj auto i voziti se satima. I to mi je dalo više vremena da razmislim o tome što se događa u svijetu.
"Počeo sam razmišljati koja je to priča koju nisam ispričao, a bio bih jako ljut na sebe da je ne ispričam. Odgovor je uvijek bio isti: priča o mojim formativnim godinama odrastanja, dakle između sedme i osamnaeste godine života."
Osim što mu je dala mnogo više vremena za razmišljanje, Spielberg ističe da je pandemija promijenila mnogo toga u svijetu filma. Prvenstveno je streaming servisima dala priliku da podignu broj pretplatnika na rekordne razine.
"Kad tek počinjete i streaming servis vam daje priliku da režirate svoj prvi film, naravno da će streaming servis prevagnuti, ali ne znam nikoga tko ne bi volio da njegovi filmovi budu prikazani na velikom ekranu. Ne znam nikoga tko bi rekao - ne, radije bih da se prikazuje na iPadu ili u dnevnoj sobi", govori Spielberg.
Istovremeno priznaje da ne zna kako bi postupio da je scenarij za film The Post dobio nakon pandemije: "Da sam dobio taj scenarij nakon pandemije, ne znam bih li radije snimio taj film za Apple ili Netflix i izašao pred milijune ljudi. Zato što je taj film imao nešto za reći milijunima ljudi. Stvari su se dovoljno promijenile da me natjeraju da to kažem."
Spielberg je, naime, kako i sam kaže, staromodan tip i nada se da će se ljudi nakon pandemije početi vraćati u kina.
"Mislim da je starijoj publici laknulo što nije morala hodati po ljepljivim kokicama po podu kina. Ali stvarno vjerujem da ta ista starija publika, nakon što uđe u dvoranu s hrpom stranaca, osjeti okrepljujuću čaroliju takve društvene situacije."
Otkako su streaming servisi zavladali filmskim svijetom Spielberg smatra da je nestala čarolija.
"Danas je sve u cloudu i više nemamo mjesta na policama da svoje voljene filmove stavimo kao dio kulturnog nasljeđa koje nas je nadahnulo da postanemo bolji ljudi, da pronađemo vrijednosti koje filmovi često mogu prenijeti brže od vaših roditelja. Ono što mi nedostaje je fizički primjerak. Nedostaje mi starina koju mogu držati u ruci i staviti u player, ali ja sam staromodan tip."