PLAYBOY je imao "zečice", a Penthouse "maze". Ovo je priča o Nataši koja je počela raditi u ekskluzivnom Penthouse klubu na Krku, a novinar je otkrio sve o "djevicama s otoka" i načinu na koji se moraju ophoditi prema gostima lokala. Priču donosimo u suradnji s Yugopapirom.
Rujan 1972: S Natašom, jednom od maza u "Penthouse clubu" (hotel "Palace", Haludovo, na Krku), upoznala me "pat-mother" Tereza Neralić. Pozvao sam Natašu da sjedne. Nataša se široko osmjehnula i odmahnula glavom. Maze ne sjede. One ili lebde, ili - čuče. Ja sam sjeo, Nataša je čučnula. Taj prizor bi, zasigurno, razgnjevio svaku članicu pokreta za oslobođenje žena.
Nataša je u Beogradu odlazila u Skadarliju i diskoteku "Akvarijus". Igrala je epizode u nekoliko filmova i televizijskih emisija. Sudjelovala na natjecanjima ljepote. Spremala se upisati stomatologiju. Trošila džeparac već na početku mjeseca na šminku pa se do prvog "grebala" za cigarete.
Tako je Nataši prolazio početak ovog ljeta. A onda ju je jedan prijatelj strpao u auto i odveo u Zagreb na audiciju za "Penthouseove" maze. Otac je imao povjerenja u njenu odluku i nije ju sprječavao da ode. Mama je Nataši rekla da bude dobra i da se čuva. Sad je često naziva telefonom i pita je li se njena djevojčica - udebljala. A momak? Što momak? Natašu može zaslužiti samo mladić bez predrasuda. Po dolasku u Haludovo, Nataša je petnaest dana pohađala tečaj lijepog ponašanja. Učila je da na engleskom oslovi gosta, da razumije što ovaj želi, da mu se zahvali. Učila je kako nositi čaše s pićem. Učila je onaj nezaboravni naklon uz osmjeh zbog kojeg se maze razlikuju ne samo od običnih konobarica već i od kolegica po drugim ekskluzivnim klubovima.
Nataša radi na hotelskoj terasi, u noćnom klubu, aperitiv baru, četiri puta tjedno u kasinu. Lebdi između zelenih stolova lagano i dražesno, kao da je nosi ogromna mašna na njenom roza kostimu, neprimjetna igračima zanesenim kockarskom strašću, prisutna da bi im igru učinila ugodnom. Široki osmjeh joj ne silazi s usana. Na tacni nosi ponekad pet duplih viskija, ponekad kutiju šibica, ponekad samo čistu pepeljaru. Posluženi gost je neće pustiti da ode prije no što joj pokloni žeton u vrijednosti jednog, pet ili deset dolara.
Nataša ni sama ne zna koliko ima udvarača na dan. Sredovječni Amerikanci joj nude mjesto "prve sekretarice" ili brak, Talijani samo ovo drugo. Mada među svim tim ponudama ima i ozbiljnih, Nataša i ne pomišlja da bilo koju prihvati. A kad odbija, čini to s toliko takta i tako ljupko da je gostima maltene drago što su odbijeni. Nataša, kao i ostale maze, stanuje u Malinskoj, u privatnoj kući. Trokrevetnu sobu dijeli s dvije kolegice. Naš reporter je jedan od rijetkih muškaraca koji je uspio ući u tu sobu. Mada je za to imao specijalno odobrenje "pat-mother", kasnije je nastala prava mala uzbuna jer je ušao - bez pratnje. Čak je i "pat-mother" bila veoma ljuta, ali je njen gnjev brzo splasnuo pod nestašnim Natašinim šarmom.
Ovaj "incident" dovoljno govori o strogom moralu kojem su podvrgnute "djevice s otoka": nema muških posjeta, nema pratnji do kuće. "Pat-mother" Tereza odlazi mazama u vizitu i u četiri ujutro da bi vidjela spavaju li - same.
No, ovo nisu jedina ograničenja. Mazama je zabranjen ulazak u "Palace" izvan radnog vremena, zabranjeno im je svako osobno kontaktiranje s gostima. Kršenje jednog od ovih pravila vodi ravno do - otkaza. Nataša radi osam sati dnevno, obično od osam navečer do četiri ujutro. Ima besplatan stan i hranu, 2500 dinara mjesečno, 10-20 dolara bakšiša na večer. Kupuje čokolade i sokove, jednom je skoknula do Trsta da obnovi garderobu, ali još joj preostaje astronomska suma za - štednu knjižicu.
Nataša u slobodno vrijeme sprema prijemni za stomatologiju. Piše i čita pisma. Njen momak joj piše: "Draga Nataša" i "Pošli su Ljilja i Pera". Priča viceve s kolegicama. Pije crnu kavu s mlijekom. Priređuje s osobljem hotela party povodom nečijeg rođendana, odlaska ili dolaska. Nije joj dosadno.
Za Natašom u Malinskoj viču "hop, hop, zečice". Nataša se ljuti što je brkaju s konkurencijom iz "Playboya". Ljuti se i na svoje kolegice što izbjegavaju novinare i uvijek stavljaju periku da ih netko od naših gostiju ne prepozna.
Bori se koliko može da njen poziv stekne ugled koji zaslužuje. Maze su, doduše, razgolićenije od običnih konobarica, ali su znatno, znatno manje izložene nasrtljivosti gostiju. Nataša je i sama iznenađena koliko gosti poštuju njene kolegice i nju. Za tri mjeseca, koliko radi u "Penthouse clubu", samo je jedan gost pokušao da je uhvati za struk, i to - Jugoslaven.
Nataša bi voljela biti izabrana za mazu mjeseca (najljepša, najljubaznija, najurednija, najbolja na poslu) pa da ode u London ili New York. Međutim, više od toga bi voljela položiti prijemni na stomatologiji. Dotad će raditi kao maza. A kad se vrati iz Haludova, moći će studirati iz svog džepa barem - dvije godine.
Napisao: Miloš Pavičić (Eva i Adam, 1972.)