SAMO ime zapravo otkriva cijelu čar ove kartaške igre. "Hold'em", odnosno engleski zadrži karte, ili nemoj bacati do kraja, daje do znanja da i posljednja izvučena karta može preokrenuti apsolutno sve. Dokle god postoje izlazi (outovi) favorit može izgubiti sve što je uložio, a igrač sa samo jednim postom šansi može odnijeti pobjedu.
Uz ovakvu nepredvidivost, veliku dinamiku, ali i znanje i vještinu koji su potrebni da bi svladali ovu vrstu otvorenog pokera, zaista ne čudi da je Texas hold'em posljednjih godina zabava s najveće rastućom popularnošću u svijetu. Nakon što je zavladao svjetskim kasinima, još se uspješnije preselio i na online stolove. Milijuni ljudi u svakom trenutku krate vrijeme igrajući poker u virtualnom svijetu. Nema sumnje da se radi o idealnoj zabavi za gotovo sve dobne i socijalne skupine.
Pravila igre
U jednom trenutku za istim stolom Hold'em mogu igrati između dva i deset igrača. Svaki od igrača dobiva po dvije karte (hole cards) koje su samo njegove, dok ostalih pet karata (community cards) igrači dijele i one se otvaraju licem prema gore (zato se igra i naziva otvoreni poker). Igrač pokušava dobiti što bolju kombinaciju pet karata pri čemu može koristiti jednu ili dvije svoje karte i ostatak zajedničkih. Vrijednost ruku je ista kao i u svim ostalim vrstama pokera pa tu nisu potrebna neka posebna pojašnjenja.
Akcija započinje od djeljitelja (dealer, button) čija se pozicija nakon svake odigrane igre pomiče u smjeru kazaljke na satu. On u istom smjeru, počevši od prvog igrača lijevo od njegove pozicije (small blind), dijeli karte po jednu u svakom krugu. "Small blind" na slijepo ulaže određeni iznos virtualnog ili pravog novca, dok sljedeći igrač lijevo od njega, također na slijepo, ulaže dvostruko veći ulog (big blind). Ulozi na slijepo služe kako bi igra bila što dinamičnija i kako bi se igrači natjerali na akciju. To se posebno ističe u daljnjem tijeku igre pošto ulozi na slijepo rastu kako igra odmiče. Svi ulozi koji se skupe tijekom jedne partije nazivaju se "pot" i to je zapravo ono što pobjeda u određenoj igri donosi i za što se borimo.
Kada igrači pogledaju dvije karte koje su dobili, odlučuju o tome hoće li sudjelovati u partiji ili ne. Prvi se izjašnjava igrač lijevo od "big blinda", a njegova opcija je baciti se (fold), ukoliko smatra da ima lošu ruku, platiti početni ulog (call, limp in) ili povisiti (bet), ako je uvjeren da su njegove dvije karte dovoljno dobre za ovaj potez. Nakon njega, o svom potezu odlučuju i ostali igrači u smjeru kazaljke na satu, natrag sve do "big blinda".
U "No limit" verziji, igrač može dizati u rasponu od iznosa "big blinda" (minimum bet) pa sve do cijelog iznosa čipova kojima raspolaže (all in). Kada se igra "Limit", onda je visina uloga unaprijed određena i limitirana što dosta ograničava manevarske i taktičke opcije igrača. No o tome u nastavku dijelu teksta.
Poslije uvodne runde izjašnjavanja otvaraju se prvo tri zajedničke karte (flop) i tada ponovno kreće akcija. Ovaj put od "small blinda" pa sve natrag do "dealera". Njegova je pozicija razumljivo najpovoljnija jer se on posljednji izjašnjava i ima najbolji uvid u to kako su ostali igrači prije njega odlučili. Svaki igrač ima opciju "dalje" (check), dizanja (bet ili raise) ili bacanja (fold), ukoliko je netko prije njega dignuo ulog, a on ne želi pratiti.
Po istom se principu odvijaju i naredna dva kruga: "turn", kada se podijeli četvrta otvorena karta i "river" nakon što se otkrije i posljednja od zajedničkih karata. Partija završava pokazivanjem karata (showdown) u kojem pobjedu odnosi onaj s kombinacijom pet najboljih karata. Ako dva ili više igrača imaju kombinaciju karata iste vrijednosti, "pot" se dijeli, a to se naziva "split pot". Ukoliko je neki igrač u bilo kojoj fazi partije povisio, a nitko nije želio pratiti njegov ulog, on odnosi pobjedu bez pokazivanja karata.
Puno znanja i nešto sreće...
Upravo se u posljednjoj rečenici krije sva majstorija pravih poker znalaca. Za pobjedu u Texas hold'emu nisu potrebne dobre karte, potrebna je samo dobra taktika i suvisla procjena protivnika i njegove odluke hoće li on platiti vaš ulog ili ne. Prava je umjetnost natjerati suparnike da vam što više plate kada imate najbolju moguću ruku (nuts) ili da se bace kada nemate apsolutno ništa, a prezentirate snagu (bluff).
Za postati dobar igrač Texas hold'ema koji vlada tajnama ove igre potrebni su sati i sati igre, proučavanja poker strategija, praćenja načina na koji igraju vaši protivnici, pa čak i poznavanje matematike i vjerojatnosti koju u određenom trenutku imate da bi dobili kartu koja vam odgovara. No, sve te stvari dolaze s iskustvom i stažem za zelenim stolom. Ako ste početnik, pokušajte se orijentirati na igranje jakih ruku, a izbjegavajte "drawove", odnosno ulaze u skale ili boje koje će vas češće ostaviti praznih nego punih ruku.
Teoretičari pokera smatraju da 51 posto uspjeha u ovoj kartaškoj igri donosi znanje, dok je 49 posto prepušteno božici Fortuni. Kada pitate prave pokeraše, oni će vam reći da je omjer puno veći u korist znalaca. Upravo se zbog toga Texas hold'em diljem svijeta smatra sportom, a ne kockanjem. U prilog toga idu i Svjetska, odnosno Europska prvenstva koja se svake godine organiziraju i koja privlače velik broj profesionalnih igrača koji žive od pokera, ali i amatera koji se žele proslaviti osvajanjem prestižnog naslova i gomile novca koje se vrte na ovakvim turnirima. Najbolji svjetski poker igrači stekli su zvjezdani status koji se gotovo može mjeriti s popularnošću koju uživaju košarkaški ili nogometni velikani. Nema sumnje da je "pokerizacija" svijeta odavno počela, a da će se popularnost ove idealne zabave za široke mase uskoro moći mjeriti sa najvećim svjetskim sportovima.