LJUDI su oduvijek bili opčinjeni stvarima ili osobama koje su po nečemu "naj" - najjači čovjek na svijetu, najotrovnija životinja ili najbrži auto. Ipak, većina je takvih osobina podložna "rušenju rekorda". Ako želite prave ekstreme, bacite oko na najneobičnije tvari poznate čovjeku. Od kemijskih spojeva do sudaranja atoma, no krenimo redom.
Najtamniji materijal
Ovaj nevjerojatni materijal upija 99,9 posto svjetlosti koja na njega padne. Pomoću grube i neravnomjerne površine, sastavljene od slojeva nanocjevčica od ugljika, učinkovito sprječava gotovo ikakvu refleksiju svjetla - idealno za unutrašnjost teleskopa i potencijalno "savršene" solarne kolektore.
Najzapaljivija tvar
Kad pomislite na nešto jako zapaljivo, na pamet će vam vjerojatno prvo pasti napalm, fosfor, termit ili neki plin. Sve nabrojano nije ni do koljena klor trifluoridu, spoju toliko zapaljivom i opasnom da su od njegove primjene odustali i nacisti. Lako je shvatiti zašto, s obzirom na to da jedna priča o nesreći koja je uključivala klor trifluorid kaže kako je nakon izlijevanja i zapaljenja oko tone ovog spoja nastao takav pakao da je cjelokupna masa progorila kroz 30 centimetara betona, a zatim još cijeli metar pijeska i šljunka, prije nego što se plamen ugasio.
Najjači otrov
Koliko su ljudi spremni riskirati za "ljepotu" govori i sastav popularnog Botoxa - kemikalije koja sadrži botulin, dobiven od bakterije Clostridium botulinum. U medicini se koristi za umrtvljivanje tkiva, a u ne tako velikim količinama, oko 4 kilograma, mogao bi se koristiti i za "umrtvljivanje" cjelokupne svjetske populacije. Jedno zrnce uspješno će dokrajčiti prosječnog stokilaša.
Najviša postignuta temperatura
Nažalost, ako ste pomislili na jezgru Sunca ili eksploziju nuklearne bombe, potpuno ste u krivu. "Juha" od kvarkova i gluona, građevnih blokova elementarnih čestica, jedno je od stanja u kojima se svemir nalazio netom nakon samog postanka. "Gulaš" građevnih blokova svega što poznajemo nadilazi temperaturu jezgre Sunca za cijelih 250.000 puta, a nastao je sudaranjem atoma zlata u akceleratoru, gotovo pri brzini svjetlosti.
Postignuta temperatura iznosila je oko 4 trilijuna stupnjeva, što je otopilo i same protone i neutrone. Srećom, ni traga od crnih rupa, ali ni gadnih opekotina - juhica je imala vrlo kratak život, samo trilijunti dio trilijuna sekunde.
Najjača kiselina
U kućanstvu smo navikli na rad s klorovodičnom kiselinom, u industriji se bave i sa sumpornom, a kiselina od koje bi bježao i zubati Alien zove se fluoroantimonska kiselina. Od sumporne je jača nevjerojatnih 21019 puta, što je dovoljno da progrize kroz staklo, metal i podove, a nesretnik koji bi od nje stradao ispario bi i time pobio sve oko sebe. Kao bonus, kad se pomiješa s vodom eksplodira i, ponovno, pobije sve oko sebe.
Najjači eksploziv
Eksplozija nikada ne može biti dovoljno velika - to je pravilo koje svaki "pravi" muškarac (i fan Mythbustersa) poznaje gotovo instinktivno. Laskavu titulu najjačeg eksploziva trenutno dijele dva spoja, heptanitrokuban, koji se uglavnom pronalazi samo u laboratorijima, i HMX, koji se koristi u raketnim gorivima, usmjerenim nabojima, pa čak i nuklearnim detonatorima. Za pokretanje nuklearne reakcije u bombi nije dovoljno malo baruta, stoga se za tu nezahvalnu zadaću upošljava nešto što je toliko gadno da se naziv ne smije ni izgovoriti, pa se koristi kratica.
Najradioaktivnija tvar
Riječ "radioaktivno" često se shvaća potpuno krivo. Većini se u glavi stvori slika rastopljenog nuklearnog reaktora koji progorijeva do središta Zemlje, no ovdje se radi o jednostavnom svojstvu određenog elementa, odnosno gubljenju čestica. Iako je pojam "svijetli u mraku" prilično popularan, uranijske šipke u elektranama ne svijetle. Ono što stvarno svijetli, i to blagim plavičastim sjajem, je polonij-210, a sjaj nastaje zbog utjecaja zračenja na okolni zrak. Od trovanja polonijem-210 umro je ruski špijun Litvinenko.
Najtvrđa tvar
Dijamant je impresivno čudo prirode, no čovjek ne bi bio čovjek kad ne bi pokušao nadmašiti i "ženinog najboljeg prijatelja". Najtvrđa tvar, zapravo nakupina nanodijamanata, prvi je put proizvedena 2005. godine, u Njemačkoj. Upotrebljavat će se u gotovo istim procesima kao i obični dijamanti, a razlika je u tome što se manje troši.
Najjači magnet
Mješavina željeza i dušika, proizvedena prošle godine, srušila je sve rekorde i znanstvenike natjerala da se "vrate u školu" i provjere svoje teorije. Novi je spoj nadmašio mješavinu željeza i kobalta za 18 posto, što bi moglo revolucionizirati industriju magnetskih uređaja i elektronike.
Najneobičnija supertekućina
Supertekućina je naziv za stanje tvari koje nastaje pri izuzetno niskim temperaturama, a odlikuju ga visoka toplinska vodljivost i izostanak viskoznosti. Najbolji primjer toga je helij-2. U potpuno neočekivanom raspletu, helij-2 uliven u neki spremnik odjednom počne "puzati" po stjenkama i izlaziti iz njega, kroz materijale koje obično smatramo čvrstima prolazi i kroz najmanju rupicu, kroz koju ne bi prošli ni voda ni obični helij. Ono što je posebno korisno kod helija-2 je njegova nevjerojatna sposobnost provođenja topline, koja kroz njega prolazi u valovima, poput zvuka kroz zrak.