Svake godine se, uz nekoliko velikih hitova i skrivenih dragulja, napravi i more loših serija i filmova. Neki se repriziraju unedogled iako ni prvi put nisu valjali, a neki jednostavno odrade svoje i nestanu nakon nekoliko mjeseci.
Ipak, među njima postoji apsurdna kategorija koju ne gledaju samo potpuni mazohisti nego i šira publika željna iščašene zabave. To su, naravno, filmovi koji su toliko loši da postanu dobri.
Za uspješno stvaranje filma koji je urnebesno smiješan iako mu to nije bila namjera najčešće je potrebno nekoliko komponenti. Scenarij treba biti nelogičan s puno rupa, tekst neprirodan, a gluma očajna.
Najvažniji sastojak za dobar loš film, međutim, nije tehnički - najvažnije je da oni koji ga snimaju shvaćaju svoj film puno ozbiljnije nego što bi trebali. Ovo su najbolji promašaji (ili hitovi?) koji su nastali na taj način.
The Room
Na prvom mjestu ovakve liste može biti samo jedan film - to je, naravno, legendarni The Room.
Režirao ga je Tommy Wiseau, misteriozni Poljak kojem nitko ne zna točno mjesto rođenja ni godine. Na film je ulupao šest milijuna dolara, iako film izgleda kao da je kućne izrade - nitko ne zna ni odakle mu novac za to.
U filmu se izmjenjuju razgovori koji nemaju veze s mozgom, dijelovi radnje koji počinju iznenada i završavaju nigdje i srcedrapajuća priča koju bismo svi trebali shvatiti ozbiljno. Šlag na torti je jeziva gluma, u kojoj prednjači upravo Wiseau. Svi ovi neuspjesi od Rooma su napravili kultni internetski klasik koji ne prestaje biti smiješan ni nakon petog gledanja.
Troll 2
Već naziv je dovoljan za pretpostaviti da nas očekuje popriličan trash, ali teško je naslutiti koliki. Iako se film zove Trol, trolovi se u njemu uopće ne spominju - umjesto toga nesretnu obitelj napadaju goblini. Odnosno, čupava bića u neuvjerljivo napravljenim maskama iz kojih vrišti nizak budžet.
Ti trolovi u pokušaju, inače vegetarijanci, žele pretvoriti mladog Joshuu i njegovu obitelj u biljke kako bi ih mogli pojesti. Da, dobro ste pročitali.
Nakon puno naganjanja s goblinima, svećenika koji šalju duše u pakao i razgovora s djedom iz zagrobnog života, goblini daju Joshuinoj mami otrovanu hranu koja je pretvori u biljku i pojedu je. Naravno, ovakav film dolazi uz nezaobilaznu lošu glumu, neuvjerljive urlike i blesave razgovore. Ako se želite nasmijati s prijateljima, preporuka.
Prebrzi i prežestoki
Kontroverzan izbor za fanove, ali treba priznati da franšiza Brzi i žestoki nikad nije bila vrhunac sedme umjetnosti. Nastala je početkom dvijetisućitih, kad je automobilska tuning scena bila na vrhuncu - i odvela stvari u karikaturu.
Ni jedan film iz franšize nije naročit kinematografski doseg, ali ni ne trudi se to biti - zbog toga je iznimka na ovom popisu. Do danas su Brzi i žestoki i evoluirali do još urnebesnijih (ili manje gledljivih) akcijskih filmova, ali treba poštovati klasike.
Zbog toga je drugi nastavak, kod nas poznat kao Prebrzi i prežestoki, vjerojatno kruna serijala.
Radnja je poznata gotovo svima, ali vrijedi se podsjetiti - bivši policajac Brian O’Conner (Paul Walker) radi u civilu kako bi uhapsio narkobosa koji pere novac na ilegalnim uličnim utrkama. Partner mu je Roman Pearce, također trkač koji živi na rubu zakona.
Cijela radnja se odvija u nadrealno brzim autima, koji su prerađeni kao onaj Jamesa Bonda, i očigledno imaju getribe od 25 brzina jer protagonisti ne prestaju šaltati ni u jednom kadru. Naravno, osrednja gluma i scenarij su također dio paketa, zbog čega se film preporučuje i onima koji općenito vole loše filmove, a ne dolaze iz svijeta automobila.
Reefer Madness
Tridesete su godine dvadesetog stoljeća, u Sjedinjenim Državama je prohibicija završila, ali je pronađen novi neprijatelj javnog reda i mira - marihuana.
Iako se SAD i ranije borio protiv marihuane, u fokusu je "ludih dvadesetih" ipak bio alkohol - budući da je oduvijek bio puno rašireniji opijat, bilo ga je teže i suzbiti. Kao što je poznato, završilo je neslavno - uz jačanje mafije i korupcije među državnim službenicima, zbog čega je prohibicija 1933. povučena.
Kako bilo, borba protiv opijata raznih vrsta završila je vrhunskim propagandnim uradcima, među kojima se ističe Reefer Madness.
U filmu koji je odlučio prikazati sva zla zelenog korova iz pakla mogu se vidjeti genijalne scene - dvoje mladih koji nakon što zapale joint postaju seksualno razvratni, djevojka koja skače kroz prozor, još dvoje mladih koji odlaze u potpuno ludilo…
Naravno, bilo koji od tih scenarija teško je zamisliv kod napušenih ljudi. Zbog toga su kreatori filma pribjegli prenaglašenoj glumi i urnebesnim situacijama, a na kraju se dobila prilično neuvjerljiva, ali vrlo zabavna propaganda.
Film je snimljen 1936., dakle više nema autorskih prava pa ga možete slobodno pogledati na YouTubeu. Ako vas netko krene uvjeravati da je prije sve bilo bolje i nije bilo trasha, pokažite mu ovo.
*Bonus preporuka
General
Naravno, ovakav popis ne može proći bez filma koji je svojim izlaskom odmah ušao u antologiju hrvatskog trasha. Manje je smiješno to što smo ga skupo platili, ali ako zaboravite na taj neugodni detalj, odlično ćete se zabaviti.
General ima sve što pravi hrvatski film treba imati - scenarij napisan na književnom jeziku koji nitko ne govori, neprirodne razgovore s jednako neprirodnim dosjetkama, niz gafova i rupa u radnji te ljude koji s grčem u očima gledaju u daljinu.
U tom smislu, General bi lako mogao poslužiti kao parodija stereotipnog hrvatskog filma - međutim savršen je upravo jer on to nije. Vrdoljak je mrtav ozbiljan uspio upropastiti čak i odličnu glumačku postavu, čime njegovo dostignuće stvaranja trasha postaje još impresivnije - u ostalim filmovima iz ovog teksta uglavnom glume anonimci.
Gledanje dvoipolsatnog Generala možda već prelazi u mazohizam, ali možete ga pogledati i napreskokce. U svakoj sceni nalaze se elementi koji su toliko loši da postaju dobri - ni inače ne oskudijevamo u kvalitetnim lošim filmovima, ali General u toj kategoriji uzima krunu.