NAKON teških bitki oko WC papira, sredstava za dezinfekciju i kvasca, bilo je samo pitanje trenutka kada će se svi poželjeti domaćeg voća i povrća. Naravno, ono iz supermarketa nikad nije dovoljno dobro jer svi najviše volimo baš ono od naše tete s placa, a nikad nam na pamet nije palo ni saznati joj ime, a kamoli broj telefona. Istovremeno su OPG-ovi ostali zakrčeni vlastitim proizvodima koje nemaju gdje prodati, a istrunut će prije nego što se vlada sjeti da ih može spasiti i usto nahraniti domaće hrane željan narod. Očekivano, ljudi su se počeli uzajamno spajati putem društvenih mreža, no najveći hit ovih dana je Facebook grupa Virtualni zagrebački plac, koja osim hrane nudi i nešto od atmosfere kakve još samo na placu i Facebooku ima.
U samo dva dana od osnutka grupe okupilo se više od 20 tisuća ljudi, a danas ih je 40 tisuća. Ne samo što ovaj plac nudi sve živo, od brašna, mlijeka, voća, povrća, ribe, mesa do cvijeća već ima i pravu dušu placa. Ovaj virtualni plac je vrlo brzo postao pravo mjesto za tradicionalne "pazarske" konflikte koji su tu više kao uvriježeni oblik društvenosti, a manje s nekom pametnom svrhom. Glavni kamen spoticanja ovog tjedna na virtualnom placu bili su jarići koji su ponovno na površinu iznjedrili već legendarni sukob vegetarijanaca i mesojeda, a lošije zamijećen nije prošao ni slučaj smežuranih rotkvica, o kojem bi na osnovu komentara feministkinje mogle napisati solidan esej.
Cijela priča, naravno, najviše je problema donijela inicijatorici grupe Ivani Tomić, bivšoj novinarki i voditeljici Nove TV, a danas voditeljici odnosa s javnošću HSS-a.
Drama zbog jarića
"Zaljubljenica sam u hranu, obožavam tržnice, uživam u njezinoj pripremi i nabavi. U supermarketu kupujem samo ono što moram i što ne mogu kupiti direktno od naših poljoprivrednih proizvođača. Tako da mi je zatvaranje tržnica baš teško palo. Zaista mi nije bilo jasno zašto su ih tako naprasno zatvorili kad je puno sigurnije kupovati na otvorenom nego, primjerice, u supermarketu. Naravno, uz mjere koje je propisao HZJZ. Tako da mi je palo na pamet da bih putem grupe na Facebooku mogla povezati proizvođače i kupce. Nisam pojma imala da bi to moglo poprimiti ovakve razmjere. To je zaista jedna lijepa priča, javilo se puno OPG-ova, a najljepše od svega je što je jako puno ljudi preko ove grupe počelo tražiti i nalaziti ljude od kojih su ranije kupovali na placu“, ispričala nam je Ivana Tomić, kojoj je ova grupa uz puno veselja zadala i dosta glavobolje.
Sve je počelo s oglasom za jaretinu uz koji je išla slika slatkih malih jarića.
"Odobrila sam objavu gospođi koja je prodavala jaretinu. Nakon toga me nekoliko sati nije bilo na Facebooku, jer imam posao koji radim od kuće i devetogodišnjeg sina koji se pored mene školuje uz televizor. Kad sam se vratila, imala sam što i vidjeti. Gomila vrlo ružnih komentara, tipa: "Ako jedete bebe životinja, biste li jeli i bebe ljudi?" Prvo sam apelirala na sve da se suzdrže od vrijeđanja drugih zbog različitih prehrambenih navika te sam zamolila gospođu da ukloni fotografiju. Jasno mi je da to nekome može biti osjetljivo. No i tada se nastavilo vrijeđanje, jer dobar dio onih koji komentira zapravo niti ne čita što se piše, nego nastavlja po svom. Nakupilo se tu oko tisuću komentara. No javili su se i neki novinari i ljudi čije mišljenje cijenim te su rekli da je suludo micanje fotografije. Na kraju sam izbrisala uvredljive komentare i blokirala one koji su vrijeđali. U novoj objavi sam se ispričala gospođi što je morala sve to doživjeti. Izrazila sam razumijevanje za one koje je fotografija uznemirila i za koje je jedenje mesa neetično, ali sam zaključila tu raspravu tako da sam podsjetila kako prodaja i reklamiranje mesa nisu zakonom zabranjeni", priča Tomić kojoj je sada u pomoć priskočila prijateljica Kornelija Vukasović koja se bavi digitalnim marketingom, iako u ovom slučaju već možemo govoriti i o svojevrsnom kriznom komuniciranju.
Slučaj smežurane rotkvice
Osim jarića, goruća tema na virtualnom placu ovog su tjedna bile i rotkvice. Naime, nakon što se jedna gospođa požalila da su joj stigle smežurane rotkvice, dio dokonog članstva se iz svojih trosjeda okomio na nju.
"Počeli su joj pisati da žene danas ne razlikuju prirodnu hranu od one iz supermarketa i da je normalno da se prirodna rotkvica smežura nakon jednog dana te da je sama kriva jer ne zna pravilno baratati s povrćem. I sama sam odrasla na selu pa znam da to zaista nije istina, a bilo je i drugih koji su pokušavali bezuspješno obraniti gospođu", kroz smijeh kaže Tomić, koja svakodnevno na moderiranje grupe tako potroši i nekoliko sati.
Jedan od razloga je i taj što se velik broj ljudi teško snalazi u ovakvom načinu kupovine. S jedne strane, OPG-ovci ne stavljaju sve potrebne informacije u oglas, a s druge strane velik broj kupaca umjesto OPG-ovima poruke s upitima, narudžbama, željama, pozdravima pa i žalbama šalje njoj u inbox.
Trenuci zbog kojih se sve isplati
"Ovo je zaista jedna lijepa priča i zapravo uživam u tome, no neki dan mi je stvarno prekipjelo. To je javna grupa, no ispada da ja tu moram biti policajac. Neki se ponašaju kao da je riječ o mojoj privatnoj tvrtki i kao da sam ja ta od koje kupuju i naručuju te misle da sam odgovorna za proizvode koje su kupili", kaže Ivana, koja ipak ne žali ni trenutka što se upustila u ovu avanturu.
"Javio se čovjek koji ima malu obiteljsku farmu u Visokom u Varaždinskoj županiji te je ponudio da će besplatno donirati i u Zagreb dostaviti mlijeko ljudima koji imaju djecu, a žive teško. Pritom je želio ostati i anoniman. U ovoj priči svakodnevno se dogodi jako puno lijepih i dirljivih trenutaka zbog kojih sve ovo itekako ima smisla, a mora se priznati i zabavno je“, zaključuje Tomić, kojoj je tako uz prostor trgovanja slučajno pošlo za rukom, premda virtualno, omogućiti i djelić atmosfere tržnice za sve one koji trebaju malo prostora kako bi ispuhali frustraciju prouzročenu kućnim zarobljeništvom.
Budući da se bliži Uskrs, s nestrpljenjem iščekujemo nove peripetije s Virtualnog zagrebačkog placa, jer kako je počelo, pilići i zečevi, čak i oni čokoladni, vrlo lako bi mogli postati predmet žestokih sukoba.