Screenshot: YouTube
APPLEOVO novo sjedište Apple Park uskoro će biti dovršeno, a do kraja godine trebalo bi postati novo radno mjesto za 12 tisuća zaposlenika te kompanije.
Steve Jobs Theater koji se nalazi u blizini kampusa, postat će novo mjesto na kojem će Apple ubuduće predstavljati svoje nove projekte.
Na YouTubeu se nedavno pojavila do sad najdetaljnija snimka ove velebne staklene građevine, a u nastavku možete pročitati i kako je sve započelo i zašto je u isto vrijeme nazivaju Appleovim remek djelom i zastarjelim konceptom čije je vrijeme odavno prošlo.
Kako je sve počelo?
Nedugo prije smrti, Steve Jobs izjavio je da je uvjeren kako Apple ima priliku izgraditi najbolju uredsku zgradu na svijetu. Iako bi se to mnogima moglo učiniti kao još jedan primjer Jobsova uobičajenog pretjerivanja s pričama prepunim superlativa, prvi čovjek Applea razmišljao je ne samo o novoj zgradi već i o budućnosti kompanije.
Nova zgrada Apple, ili možda bolje rečeno kampus, u medijima je od samog početka privlačio pažnju izgledom pa su ga mnogi u šali nazivali staklenim svemirskim brodom.
Ova četverokatnica okružena šumom, uskoro će postati radno mjesto za 12.000 zaposlenika. Prema idejama arhitekata, vanjska opna zgrade bit će prekrivena ogromnim komadima zakrivljenog stakla, koje će radnicima omogućiti da sa svih strana gledaju u okolno zelenilo.
Od trenutka kada je Jobs predstavio ovaj projekt, digitalni prikazi Prstena, kako u Apple nazivaju glavnu zgradu, proširili su se svim svjetskim medijima, a od samog početka dronovi su nadlijetali gradilište, a investitori postavljali pitanje ne bi li tih pet milijardi dolara, koliko košta izgradnja, bilo bolje potrošeno na neki drugi način. Tim više jer Apple od smrti Jobsa nije imao niti jedan revolucionaran proizvod, a "svemirski brod" je posljednja velika stvar koja iskače u moru novih uređaja koji su samo malo drukčiji od prošlogodišnjih.
Što se nalazi unutra?
Golemi stakleni paneli u potpunosti zaštićeni od kiše koja bi stvorila ne posebno lijepe tragove na najvećim dijelom staklenoj zgradi, posebno izrađene kvake, više od 9000 kvadratnih metara posvećenih fitness i wellness centru, WC-i inspirirani iPhoneom, preko 9000 stabala, solarni sustav koji bi omogućio da Prsten funkcionira koristeći izvore održive energije, sustav koji osigurava zgradu od potresa, kamenom iz Kansasa obložena dvoetažna soba za jogu i gomila sličnih detalja stvari su kojom je ekipa iz Applea zabavljala javnost. Steven Levy iz Wireda nedavno je dobio priliku posjetiti velebnu građevinu u društvu Appleovog dizajnera Jonathana Ivea i menadžera projekta Dana Whisenhunta.
"Frustrirajuće je raspravljati o ovoj zgradi u kontekstu apsurdnih, velikih brojki. Ovo je impresivna statistika, ali nitko ne živi u impresivnoj statistici. Iako je tehnološko čudo raditi sa staklom na ovoj razini, to nije dostignuće. Dostignuće je izgraditi zgradu u kojoj će gomila ljudi biti u stanju spojiti se i surađivati, hodati i razgovarati. Vrijednost nije u onome što je potrebno da biste građevinu izgradili već ono što na kraju ispadne", govori Ive.
Sulude Jobsove ideje
Ideja o Appleovom novom sjedištu nije postojala do 2009.. a kompanija se na kraju odlučila za Normana Fostera, dobitnika nagrade Pritzker (koju mnogi nazivaju Nobelovom nagradom u svijetu arhitekture) i u čijem se opusu nalaze veliki projekti kao renovacija Reichstaga, zračna luka u Hong Kongu, ali i "zloglasni" londonski toranj koji mnogi u šali nazivaju "krastavcem".
Foster je nakon sastanka s Jobsom doveo i pojačanje iz svoje londonske kompanije Foster + Partners, a na projektu je radilo preko 250 arhitekata. To i nije posebno iznenađenje ako u obzir uzmemo da su sastanci s prvim čovjekom Applea ponekad trajali i šest sati, a Jobs bi dolazio sa suludim idejama kojih se prisjetio Stefan Behling, jedan od Fosterovih partnera: "Znao je točno koje drvo želi, ali ne u stilu 'ja volim hrast' ili 'ja volim javor'. Ne, tražio je drvo koje je moralo biti posječeno u zimi, u idealnom slučaju u siječnju i koje je moralo sadržavati najmanju moguću količinu biljnog soka i šećera. Mi bismo samo sjedili, u šoku".
Naravno, budući da se dizajneri ponose integracijom prirode u građevinu, ideja o rušenju rijetkih vrsta drveća ne bi se uklapala u koncept (a i razljutila bi borce za okoliš) pa je korišten materijal koji od recikliranog drveta.
Jobs je od samog početka imao ideju da što je moguće više zamagli granicu između otvorenog i zatvorenog prostora. No ova otvorenost nije se odnosila samo na otvorenost prema prirodi nego i na otvoreni prostor u kojem ljudi nesmetano surađivali. Isto tako, čak ni izvršni direktori ne bi dobivali poseban prostor koji bi ih odvajao od ostatka ekipe. Naravno, ne bi se radilo o potpunoj otvorenosti, ali Iveov studio za dizajn dobio bi prostor koji je daleko otvoreniji od onog koji imaju trenutno.
"Isprva nismo imali pojma o čemu Steve govori, ali u glavi je imao tlocrt. Radilo se o prostoru u kojem bi se u jednom trenutku mogli koncentrirati da bi već u idućem naletjeli na skupinu ljudi koja se nalazi u drugom odjeljku. Imali bi i jedan ogroman restoran u kojem bi se svi okupljali. Zaposlenici bi se tamo sretali i razmjenjivali ideje", govori Behling i podsjeća da je Jobs na ovu ideju došao radeći na dizajnu sjedišta Pixara.
Osmišljeno do najsitnijih detalja
Tu je i prirodni sustav hlađenja (Jobs je prezirao klime i ventilatore) pa je zamislio zgradu koja "diše" pa Prstenom cirkulira vanjski zrak, a grijanje i hlađenje pali se samo na izuzetno hladne ili vruće dane. Ipak, govorimo o razlici o tek nekoliko stupnjeva.
"Nije da tražimo od ljudi da trpe na radnom mjestu. Samo bismo voljeli da prepoznaju tu povezanost s okolišem, a to podrazumijeva da znaju koja je temperatura. Ne želimo da se osjećate kao u kasinu. Želimo da znate koje je doba dana, kolika je temperatura i puše li vjetar. To je Steveov naum, to brisanje granice između vani i unutra. To vam na neki način budi osjetila", govori Lisa Jackson koja je zadužena za okoliš.
I sve u zgradi osmišljeno je do najmanjim detalja. Posebne kvake već smo spomenuli, ali posebno je dizajnirano čak i posuđe u restoranima. Primjerice, zaposlenici koji pizzu iz restorana žele odnijeti do svog radnog mjesta, koristit će posebne posude koje je dizajnirao Apple i koje će se pobrinuti da vlaga izađe i da kora ne postane premekana.
No, nisu svi oduševljeni
I dok će nekima ovo djelovati tek kao zgodna ideja ili će cijelu priču svesti na sličnost sa svemirskim brodom, iza spektakla postoji dublja priča. Appleov plan da povećaju produktivnost, stvore zgradu koje će biti otporna na potrese i poplave, ali u isto vrijeme zdanje koje će biti ispunjenje vizije čovjeka koji je sve to osmislio.
S druge strane, postoje i oni koji na Apple Park ne gledaju kao na "moderno svjetsko čudo" već snobovski i izolirani kompleks koji ne prati suvremene trendove integriranja u gradove u kojima se nalaze već svoje zaposlenike tjeraju da putuju na posao u automobilima koji troše gorivo i zagađuju okoliš.
A u slučaju Applea govorimo o čak 90 posto zaposlenika. Većina živi u San Josea i San Franciscu i svakodnevnim putovanjem na posao dodatno zagušuju već ionako gust promet. Svi zaposlenici Applea neće raditi u Prstenu, samo njih 12 tisuća, a u isto vrijeme postoji samo 9000 parkiranih mjesta, što stvara još jedan problem. Istina, Apple je u određenoj mjeri pomogao da se ovaj problem riješi, ali kritičari tvrde da je njihova pomoć, s obzirom na mogućnosti, gotovo zanemariva.
Nadalje, za zgradurinu koja se diči otvorenošću i brigom za okoliš, ovo je prilično zastarjeli koncept koji možda djeluje kao stakleni svemirski brod, ali u stvarnosti je stakleni dvorac. U isto vrijeme, koncept futurističkih sjedišta od stakla datira od pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, a više manje isti koncept imalo je i sjedište Connecticut General Life Insurance u Hartfordu ili sjedište Johna Deerea u Molineu.
"Radi se o spektakularnom dizajnu, ali on je u suprotnosti s onim što se trenutno događa u svijetu korporativnih sjedišta u industriji", govori Scott Wyatt, arhitekt iz poznate međunarodne kompanije NBBJ koja je dizajnirala zgrade za Google, Amazon i Tencent.
Uglavnom, kritičari Apple Parka smatraju da je vojska arhitekata i dizajnera mogla osmisliti nešto bolje i u skladu s kompliciranom budućnošću koja je pred nama.